Nakon najkraće i najsmirenije kampanje, nakon medijskih optužbi, sudskih procesa, letaka i plakata, protekli nedjeljni izbori za Hrvatski sabor donijeli su očekivanu promjenu vlasti na državnoj razini i novoga hrvatskoga premijera Zorana Milanovića, ali i neke neočekivane rezultate.

HDZ je zasluženo izgubio, SDP je nezasluženo pobijedio.

U izbornoj noći, svi su bili pobjednici. Premijerka u odlasku Jadranka Kosor rekla je da "...nije uspio plan ponižavanja i uništenja HDZ-a" i bila je u pravu. Nakon što je jedan premijer završio u zatvoru, a stranka pod optužnicom i nakon što je mjesecima trpjela medijske napade koji su u svemu vidjeli samo njene gafove, a ne i njene mjere i odluke usmjerene prema rješenju krize, HDZ-ovih pedesetak mandata u Saboru predstavlja zapravo uspjeh. Hoće li taj uspjeh biti dostatan da Kosor zadrži mjesto šefice stranke, vidjet ćemo u sljedećim danima, ali mišljenja sam (osobito u svjetlu činjenice da nitko od njenih protukandidata nije na izborima briljirao) da je na najboljem putu da to ostane.

SDP je naravno pobjednik samom činjenicom da se nakon osam godina vraćaju u Banske dvore i to s apsolutnom većinom. Međutim, činjenica da su dobili manje glasova sada nego što su dobili 2007. i to nakon cijele ove krize i svih afera koje su udarale na do sada vladajući HDZ u posljednje dvije godine, nikako im ne može biti razlog za zadovoljstvo. Njihov ambiciozan "Plan 21" većina komentatora proglasila je nerealnim obećanjem, a takvu ocjenu dali su mu i birači, koji su tek zbog razmišljanja da HDZ treba otići, stisnuvši nos, odglasali promjenu. Kako je rekao komentator Indexa Tomislav Klauški: HDZ je zasluženo izgubio, SDP je nezasluženo pobijedio.

Pravi pobjednik je Boro Grubišić (HDSSB)

Jedini pravi pobjednik (osim Lesara i njegovih laburista na nacionalnoj razini) je u našoj izbornoj jedinici. Ne mogu reći da je on i iznenađenje. HDSSB je pod vodstvom Bore Grubišića pokazao kako galama u Saboru (iskrena, ali i hinjena, argumentirana, ali i demagoška, kako koji put) i trud obilaska birača od vrata do vrata kroz stotine kilometara, jamči biračku podršku.

Može nam samo biti drago zbog ovakvog pristupa jedinog(!) Brođanina koji će sjediti u Saboru.

U V. izbornoj jedinici, HDZ je odabrao očito dobar slogan: najbolji kada je najteže. U situaciji kad su svi očekivali katastrofu, stranka je (uz neobjavljenu koaliciju s DC-om) zadržala čak trećinu glasova. Dok su u gradu dobili tek nešto više nego na lokalnim izborima, HDZ je opet dobio županiju. Mislim da je to više zasluga mladog Danijela Marušića nego li predsjednice stranke. Marušić, po mišljenju mnogih, predstavlja upravo ono lice stranke koje bi birači htjeli vidjeti na stožernoj demokršćanskoj stranci desnog centra. I Nikica Stevanović može biti zadovoljan, premda je ostao za dlaku ispod crte; u unutrašnjim preslagivanjima u HDZ-u, preživio je i (p)ostao važan igrač.

SDP je ovdje prošao izvrsno; ako ništa onda zbog toga što je poslušao glas razuma. Na prošlim izborima i HNS i HSU su otišli u D'Hont, a njihovih 15-tak tisuća glasova ovako je ipak pokupio SDP.
Nota bene: bez njih, SDP bi opet dobio samo četiri mandata kao i na prošlim izborima!

Ovi izbori su pokazali i tradicionalnu rascjepkanost centra.

Na državnoj razini, od stranaka koje su 2000. imale čak 51 mandat: 17 (HSS), 28 (HSLS) i 6 (DC), u Saboru su ostali na samo 2 (!): Vesna Škare Ožbolt (DC) i Josip Friščić (HSS), dok je HSLS u potpunosti nestao iz Sabora, uprkos pokušaju modernizacije novoga predsjednika Darinka Kosora.

Na državnoj razini, od stranaka koje su 2000. imale čak 51 mandat: 17 (HSS), 28 (HSLS) i 6 (DC), u Saboru su ostali na samo 2 (!): Vesna Škare Ožbolt (DC) i Josip Friščić (HSS), dok je HSLS u potpunosti nestao iz Sabora

Čak i na državnom nivou pobjednički HNS, zapravo je izgubio: naime, donio je pobjedu SDP-u (često glasači centra inače ostaju demoralizirani kod kuće jer se boje da im glas ostaje "ispod crte", a ovaj put su masovno izašli), a žrtvovao je zbog toga svoje lokalne organizacije.

Sjetimo li se da je i cijela ova pobjednička koalicija zapravo intelektualno čedo Vesne Pusić, koja je i 2003. i 2007. (bezuspješno) molila SDP za predizbornu koaliciju, upozoravajući da će bez sinergije ljevice HDZ dobiti izbore, onda je još tragičnije da je u V. izbornoj jedinici HNS ostao moneta za potkusurivanje socijaldemokrata, nauštrb "naših" narodnjaka. Nadajmo se da će kod slaganja izvršne vlasti Domagoj Bartek, njihova jedina preostala lokalna perjanica, bolje proći nego li kod slaganja lista...

Žalosna je i sudbina HSS-a: stara tradicionalna stranka svela se na to da na izborima u Slavonskom Brodu dobije smiješnih 287 od 31 tisuću glasova, a sve ostale stranke centra (izuzev zbog koaliranja nemjerljivog, ali sasvim sigurno zanemarujućeg broja narodnjaka) dobile su u Slavonskom Brodu tek dvije tisuće glasova, dovoljno samo za jednog ili dva mandata u Gradskom vijeću.

Glavna "negativna" vijest je svakako katastrofa pravaša

U cijeloj izbornoj jedinici pravaške opcije su dobile čak 21.500 glasova, ili preko 10 posto, tek nešto manje od HDSSB-a! Ako pretpostavimo da su mnogi pravaški glasači vidjevši da im liste neće proći glasovali taktički (uglavnom baš za HDSSB), lako je izračunati da su pravaši mogli imati iz ove izborne jedinice dva mandata! A nisu dobili nijedan.

Bratoubilački rat nekadašnjih prijatelja, Mirka Duspare i Tomislava Vlajnića, doveo je do toga, kako je rekao urednik SBplusa Jerko Zovak, da su "...zaklali vola radi jedne šnicle". Oštetili su sebe, ali najviše građane Slavonskog Broda! Umjesto da naš grad ima tri govorljiva i živopisna zastupnika u Saboru, opet će nas tamo zastupati usamljeni Boro Grubišić, dok će dvojica pravaških vođa četiri godine razmišljati što bi bilo da je bilo.

Veći je gubitnik pri tome Duspara: umjesto 13.000 glasova samo u Slavonskom Brodu, dobio je tek 4.400 ili samo 14%. Pravaši zajedno su dobili samo 5.800 glasova, niti pola od onoga na lokalnim izborima. Građani su im očito poručili da se nisu iskazali, da su njihove parole o drugačijem vladanju očito bile samo parole.

Gradonačelnik je tako od "jednog od nas" pokušavši otkačiti one suradnike koji su ga donijeli do pobjede na izborima, išao na "približavanje ljudima", a na kraju se u tijeku toga obračunavanja zapravo udaljio ne samo od svojih suradnika, već i od naroda, a eto i od mogućnosti odlaska u Sabor.

Dusparini najbliži suradnici, smijulje se

Ima i jedna gora stvar po njega: Dusparini najbliži suradnici, u koje očito ima najveće povjerenje i kojima je sve omogućio, smijulje mu se zbog ovoga poraza. Oni su svoje sinekure odavno naplatili, a sada već traže novoga gospodara.

Oni su svoje sinekure odavno naplatili, a sada već traže novoga gospodara.

Kod starih Grka je bila izreka: "uhvatiti boga Kairosa za čuperak". Kairos je bio bog sretnoga trenutka, koji je zujao naokolo velikom brzinom; tko bi ga vidio, pripremio se i spretno ga uhvatio za čuperak (čitaj, u pravom trenutku donio pravu odluku), otišao bi daleko i visoko (uspio bi u životu). Tako su i "svi gradonačelnikovi ljudi", premda su mnogi od njih dobili od Grada milijunske poslove na svoje male obrte, pokupovali dobra zemljišta, bez kune pokrenuli velike poslovne poduhvate... kad je trebalo, potporu gradonačelniku zamijenili nekim skrivenim glasom za neku od političkih opcija koje dolaze.

Ako ima imalo pameti kod pravaša (kao i kod njihovih stranačkih lidera Ruže Tomašić i Danijela Srba), te ako shvate da je glavni uzrok svega "počasni predsjednik", a glavni povod "dva kamion lokalne sujete", možda do sljedećih izbora obojica "odrastu"...

Mislim na oba HSP-a, ne nužno i oba njihova slavonskobrodska lidera!

Jesu li ovi izbori pokazatelj i za bliske lokalne izbore?

Jesu li ovi izbori pokazatelj i za bliske lokalne izbore? Možda i jesu. U županiji će po svemu sudeći HDZ samo jačati (osobito jer se od nove Vlade, na žalost svih nas, ne mogu očekivati veći pomaci na bolje). Pravaši već mogu tražiti koalicijske partnere kako ne bi nestali sa scene jednako bljeskovito kao što su i narasli. Centar se mora okupiti ili ostati nepostojeći.

Mnogi disidenti SDP-a, koji su možda po svojem osjećaju dužnosti i glasovali za promjenu Vlade, vide sada na lokalnim izborima svoju šansu i tada će mobilizirati birače za glasovanje više po savjesti, za najbolje ljude. Pokazuje to solidan rezultat Jurčićeve liste, s dr. Ivicom Balenom, Ivanom Jakobovićem i Markom Bašićem. Laburisti su i kod nas ostvarili dobar rezultat, pa bi se i Zoran Popović mogao pridružiti toj umjerenoj, centrističkoj građanskoj koaliciji...

Očekuje nas dobra i zanimljiva kampanja za lokalne izbore 2013. I duga kampanja, jer po svemu sudeći, u Slavonskom Brodu ona počinje već danas!

Slavonski Brod je već dobio nešto od ovih izbora.

Prvo, kako sam rekao u emisiji Slavonskobrodske televizije u izbornoj noći, Tihomir Jakovina, jedan od utjecajnijih SDP-ovaca, budući ministar poljoprivrede, obećao je u kampanji da će u roku od godinu i pol, do ulaska u EU, nova Vlada konkretno riješiti problem zagađenja zraka u Slavonskom Brodu iz prekosavske rafinerije inače će on glasati protiv svoje Vlade dok se to ne riješi (stoga mu je u interesu učiniti sve što može u pokretanje toga pitanja, ili ne dolaziti ponovno ovdje po glasove).

Drugo, kako je predsjednik brodskog SDP-a Roberto Lujić obećao da će uvažavati sve dobre prijedloge iz oporbe ili iz javnosti, koristim ovu priliku zatražiti od njega neka konačno riješi pitanje Sveučilišta u Slavonskom Brodu i na taj način, najbrže i najefikasnije potakne konačni ulazak Slavonskog Broda u 21. stoljeće. Uvjeren sam da će on, koji je i sam akademac, učiniti sve da se to riješi u mandatu njegove Vlade.