Što da se nije gradilo "kukuruzišni" stadion u Starim Perkovcima, već da su te silne svote uložene u "pogon za proizvodnju doktora znanosti"? I još važnije: u uvjete da ti doktori ostanu u Slavonskom Brodu?
Ako je uobičajeno koristiti poslovicu Per aspera ad astra u prenesenom značenju, kao izraz teške borbe za neki uzvišeni, naknadno hvaljen cilj, onda sam u ovom slučaju naslovom promašio. Izazvao sam u čitatelja zapravo neželjenu asocijaciju. U članku neću govoriti o uzvišenosti borbe protiv teškoća kako bismo ostvarili nešto društveno, moralno i savjesno vrijedno ili savršeno. Ovdje se radi o stvarnom trnju kroz koje su entuzijasti jedne malene brodske udruge građana provlačili da bi stvarno vidjeli zvijezde.
Slavonskobrodsko Astronomsko društvo Gea X ovih je dana, županijskim natjecanjem učenika osnovnih i srednjih škola, dovršilo gotovo cjelogodišnje obilježavanje 20 godina djelovanja u ovom gradu. Skromno i radno, potičući kreativnost i natjecateljski duh mladih astronoma.
Dva desetljeća bilo kakve aktivnosti u bilo kojoj stoljetno uređenoj državi zavrijedili bi javni spomen i javnu pohvalu, pogotovo ako je djelatnost bila usmjerena dobrom i ispravnom usmjeravanju mladosti ovoga grada.
Dva desetljeća bilo kakve aktivnosti u bilo kojoj stoljetno uređenoj državi zavrijedili bi javni spomen i javnu pohvalu, pogotovo ako je djelatnost bila usmjerena dobrom i ispravnom usmjeravanju mladosti ovoga grada. To više vrijedi u ovoj sredini u kojoj se svakih četrdesetak godina smjenjuju čak i same države, a kamoli političke vlasti ili smjerovi (r)evolucije društva.
Astronomija je u Slavonskom Brodu počela i prije osnivanja Društva. Za one koji ne znaju, davne 1987. je u tadašnjem Centru usmjerenog obrazovanja Zlatko Šnajder, što se danas ponosi imenom Gimnazije, osvanuo jedan mali, rukom pisani oglas na koji su se javili neki Alen, Marijan i Petar. Oglas je postavila mlada i (tada a po mnogima i sada) nadobudna profesorica fizike, Marina Gojković, koja je tada tek bila i doselila trajno u Slavonski Brod.
U sljedećim godinama, broj zainteresiranih je rastao. Njenim zalaganjem, a često i samo njenim noćnim lupanjem po pisaćem stroju (tko se uopće sjeća tih komada hardwarea danas kada tiskamo s dva prsta po tastaturama, i tko uopće može cijeniti njenih više od tristo(!) znakova u minuti). Slijedilo je prvo općinsko natjecanje (s jednim radom i ona tri natjecatelja), pa prvo državno natjecanje, kad su u starim astronomskim sredinama, Zagrebu, Kutini i Višnjanu uopće saznali za Brod
1990. u samo praskozorje demokratskih promjena, umjesto na sastancima starih i novih partija okupili su se mladi entuzijasti na osnivanju – astronomskog društva, koje je prema radnim materijalima trebalo imati i pridjev astronautičko-raketarskog!
Uz gore spomenute, na tom se sastanku okupilo i malo drugih Brođana. Dr.sc. Mario Bandić, kasnije doktorirao na Fritz Haber Institutu, Max Planck Society u Berlinu; Branimir Vasilić, PhD University of Maryland, Bojan Bistrović, PhD Massachusetts Institute of Technology... Kasnije su došli: Ivan Fratrić, danas doktorand na FER-u u Zagrebu, njegov kolega Ivan Voras; Igor Stuparević dr. sc. Biotehniologije, pa Josip Radićević MBA, Maja Krumes, Igor Lulić MCS, još kasnije Damir Omerbašić, Ivana Fastić Pajk, Mario Čižmarević, Ilija Rubil, Mislav Stipetić...
Preko 1640 učenika u 20 godina! Od kojih je oko 50 doktoriralo, magistriralo, a preko 300 diplomiralo različite fakultete... Jeste li primijetili da skoro nijedan od njih nije danas u Brodu!?
Mijenjali su se predsjednici: prvi i dugogodišnji, profesor matematike, Franjo Havelka, pa skoro 15 godina magistar znanosti, fizičar Vlado Prskalo, u posljednjih godinu dana i moja malenkost... Marina Gojković i dalje je spiritus movens.
Zašto je sve u ovom gradu tako osuđeno na pojedince i entuzijaste? Jasno je da netko mora biti prvi, pokrenuti stvar... Ali u uređenim državama građani vrlo brzo prihvate inicijative, aktiviraju se u onome što im grad izdvaja od drugih gradova, a njihovoj djeci pruži bolje izglede u budućnosti (makar i u nekom drugom gradu, ili, kao što je slučaj s brojnim brodskim astronomima, na nekom drugom kontinentu). Umjesto toga, na prosvjedima za bolje sutra u gradu s deset tisuća nezaposlenih, dođe tridesetak ljudi. Zato o kopulacijama u popularnom voajerskom televizijskom programu svi sve znaju.
Tromost je nepobjediva. Resistance is futile...
Astronomsko društvo nastavlja raditi. Radimo kao što nastavlja raditi i danas, na ovom portalu, spomenuta Paluba 7, već dugi niz godina samozatajno amatersko kazalište, klubovi malih sportova... Čuvaju urbani duh grada.
Prošlo sam ljeto s društvom putovao po obali južne Dalmacije i u Makarskoj nabasam tako na partizanski spomenik, betonski i monumentalan kakvi su se tada već gradili. Na njemu kupola. Na podnožju vrata. U potkrovlju teleskop promjera pola metra, o kakvom brodski amateri iz svojega polojskog grmlja mogu samo sanjati. I u tom potkrovlju mladi entuzijast (koji je k tome s dvadeset i nekoliko godina potpredsjednik gradskog vijeća Makarske. Grad je to pet puta manji od Slavonskog Broda i s pet puta kraćom tradicijom.
Pohvalit ću ovdje da je ispočetka ondašnja općina podržavala AD "na malo", kao i kasnije Grad i Županija, s ponekom tisućom kuna godišnje. A postavljam pitanje: što da se nije odvajalo po četiri do pet milijuna kuna svake godine za "ozbiljne sportove"?
Što da se nije gradilo "kukuruzišni" stadion u Starim Perkovcima, već da su te silne svote uložene u "pogon za proizvodnju doktora znanosti"? I još važnije: u uvjete da ti doktori ostanu u Slavonskom Brodu?
Prošao je u ovih 20 godina naše male manufakture izvrsnosti Meter, pa Vukelić, pa Jerković pa opet Meter, pa prolazi i šestu godinu Duspara... i nitko od njih ne prepoznaje što bi značilo da je onih 50 doktora znanosti ostalo na lijevoj obali Save.
U prvim danima kada nas je bilo samo nekoliko, doslovce se djelatnost odvijala u trnju polojskog nasipa: mali željezni teleskop vucarali smo kroz komarce, a kroz okular virili su budući doktori znanosti. Polojskog trnja više ni nema, a Astronomsko društvo i dalje proizvodi doktore znanosti... I "izvozi" ih iz Broda!
Jedan od ponajvećih astronoma, Johannes Kepler, rekao je da je astrologija hraniteljica astronomije: pisao je naime, horoskope njemačkim i češkim plemićima, a od novca koji je time zaradio uspijevao se uzdržavati dok je radio ozbiljne fizikalne i astronomske proračune i otkrića. Nećemo valjda i u 21. stoljeću morati pisati (optimistične i pohvalne, dakako) horoskope lokalnim vođama da bi se oni udostojali znatnije poduprijeti rad ovakvih udruga i ostanak u gradu onakvih stručnjaka?
Valjda će to ova "kasaba" prepoznati za sljedećih 20 godina ... ili ikada?
