/
1
/
1
555
Prikaza
0
Komentara
Prošle godine, povodom dvadeset godina postojanja, objavljena je monografija Visoke vinske akademije u Slavonskom Brodu. Čitajući ovu monografiju čiji urednik je Branko Penić (zahvaljujući kome sam uopće došla u doticaj s ovom knjigom), i za čiju lekturu i korekturu je zaslužna Dunja Vanić, doznala sam štošta o aktivnostima, ideji i humanitarnom radu ove udruge.
Već na prvim stranicama knjige nalazi se cilj udruge koji se sažima u formuli: vinogradar, podrumar, akademičar s ključnim datumom osnivanja akademije - 19. siječnja 2004. godine. Pregršt fotografija i informacija u monografiji otvara vrata jednoj zanimljivoj priči u čijoj pozadini, kako se vidi, nije isključivo hedonizam iako vino uvijek povezujemo sa slavljima i često s raskalašenošću, neumjerenošću, čak i elitizmom. Vino ima duboko simbolično značenje i u liturgiji i u svakodnevici, vino je vezano za tradiciju i kulturu gdje je njegova uloga prvenstveno ona koju u današnje vrijeme povezujemo s kavom ili ispijanjem kave: susret, bliskost, dakako i užitak ali i obilježavanje značajnih datuma u ljudskom životu.
Vrhunska vina nisu svima dostupna niti ih svaki čovjek može priuštiti baš zato jer je do detalja razrađena proizvodnja tih vina. Ona su brendirana, njihov okus je prepoznatljiv. Međutim, detalj koji je vidljiv ondje gdje se spominju ciljevi akademije: “(..) mi trebamo biti ti koji ćemo istinskim i kvalitetnim proizvođačima vina (a ako njih nema, proći će i oni nešto slabiji) odrediti smjernice i doprinijeti poboljšanju kvalitete konzumiranja vina (...)”; ukazuje na mogućnost prilagodbe situaciji u odnosu na trenutno stanje. Dakle, nije riječ o odabranima i isključivima, nego o onima čija vizija je povezivanje i učenje onih kojima vino nije isključivo samo jedno piće već ono postaje simbolična poveznica humora s definitivno realnim i stvarnim sposobnostima u organizaciji, ali i dekonstrukciji filozofije o temperamentu akademske zajednice na koju smo naviknuli. Šala ovdje postaje zbilja kada je riječ o trajnosti, upornosti, optimizmu.
Što znači kako vino u ovome slučaju nije isključivo vezano za majstorstvo i nametanje i nadmetanje, nego je cilj ove akademije na neki način promoviranje najboljega od onoga što zajednica trenutno nudi i ne naglašavanje stagnacije u smislu nadgradnje nekih znanja koja vinari imaju. Da “vino povezuje ljude” što je naglasio jedan od velikih rektora akademije Željko Marić, znao je i prvi veliki rektor i suosnivač akademije Boža (Božidar) Krajnović, a vidljivo je to i u tekstu “Kako je nastala Visoka vinska akademija” Tomislava Lukića gdje je na kraju vidljiva misija s početka djelovanja: “(...) stvoriti kulturološko i humanitarno okruženje uz obilje hedonizma”. I tako je bilo.
Predstavljanje monografije o radu Visoke vinske akademije. Foto: M.J.
Dionizijske svečanosti, bog Dioniz i cijela priča o oslobađanju od svakodnevnih zabrana zapravo postaje postepeno dijelom jedne turističke atrakcije u čiju realizaciju se uključuju imena s hrvatske ali i brodske kulturne scene, odnosno uglednici: dr. Vladimir Jerković kao prvi kum, Pero Juričić, Šima Jovanovac, Ivo Grgurević, akademik Dragutin Tadijanović, Vedran Mlikota, Vid Balog, Miroslav Škoro, Danko Ljuština, Davor Dretar Drele, Damir Lončar, Zoran Šprajc, Zoran Vakula, Stipe Božić, Krunoslav Kićo Slabinac, Goran Navojec, Barbara Nola...
Ono što je bitno spomenuti jest i taj sveobuhvatni odnos prema različitim aktivnostima. Uz već spomenuto prikupljanje sredstava za pomoć potrebitima (npr. pomoć poplavljenima 2014., ili pokloni za djecu u Kući sretnih ciglica), važno je spomenuti nivo više u razumijevanju vina kao sredstvu interakcije, pobuđivanja interesa za neke druge aktivnosti koje bi uključivale također upotrebu vina, kao npr.u slikarstvu.
Od 2009. u ovoj akademiji se njeguje slikanje vinom (vinorel) zahvaljujući članu ove akademije Predragu Gollu koji je u međuvremenu preminuo. U siječnju 2017. u galeriji Goll bila je predstavljena izložba slika Predraga Golla izrađenih tom tehnikom, što ukazuje na nevjerojatan entuzijazam i potrebu za ukazivanjem na konkretne i funkcionalne upotrebe vina izvan poznatog okvira.
Kao što svaka šala može postati zbilja ako se zna njezna upotrebna moć, tako i Visoka vinska akademija postepeno postaje sve fukcionalnija u povezivanju mjesta i ljudi koji gaje ljubav prema vinu. Tzv. kolokviji Visoke vinske akademije nekoliko puta godišnje služe upoznavanju s vinarima i vrhunskim vinima, ali i s okruženjima u Hrvatskoj, BiH, Vojvodini.
Zanimljivost s kojom sam se susrela je zasigurno prvo online Martinje u povijesti koje se zbilo 2020.godine... Tko iza svega ovoga može vino gledati istim očima?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala plusportal.hr.
Komentari
0
Najnoviji
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
