PARK prirode Papuk sigurno je mnogima među prvim destinacijama za izlet i uživanje u prirodi pa tako i Brođanima. S lijepim proljetnim danima taj interes raste na razna mjesta prelijepog prirodnog bisera, a među najdražima je brojnim posjetiteljima Park šuma Jankovac, promotori bi rekli - turistički hit na kontinentu. Na području Općine Čačinci, ta gorska dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka, na 475 metara nadmorske visine. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota, već davne 1955. godine Jankovac je proglašen zaštićenom park-šumom, do koje se može doći na više načina.

U raznim kombinacijama pješice, planinarskim stazama iz smjerova Nevoljaša, Mališćaka,... nekoliko puta sam ga prije par desetljeća posjetila s brodskim planinarima i svaki put je to mjesto oduševljavalo sve posjetitelje. Teško je bilo odabrati ono najprivlačnije. Možda besprijekornu tišinu i mir svojstven čistoj prirodi, ptičji pjev, žubor vode, zelenilo, fascinantni 35-metarski slap „Skakavac“, duže i kraće planinarske staze, gljive koje smo brali i spravljali planinarski paprikaš, srjemuš kojega je uvijek u proljeće bilo na pretek i za ponijeti kući… Svaki put je bilo nezaboravno.

Naravno, do Jankovca se osim planinarskim stazama može doći i automobilom ili biciklima, ali to je već poprilična muka, posebice čini se, za nas s područja Brodsko-posavske županije. U promotivnim tekstovima može se naći podatak kako je Jankovac smješten na sjevernoj padini Papuka u blizini Podravske Slatine, 100 kilometara zapadno od Osijeka te da je najbliže selo Slatinski Drenovac, odakle vodi cesta do Jankovca, a zatim preko prijevoja na južnu stranu Papuka u selo i izletište Velika.

Prema uputama s interneta, na sjevernoj strani postoje tri ulaza u Park prirode; Voćin, Slatinski Drenovac i Orahovica, a na južnoj strani Parka najznačajniji ulaz nalazi se u mjestu Velika. Posjetitelje koji dolaze automobilom autocestom iz smjera Zagreba upućuje se na izlaz Nova Gradiška i odatle preko Požege u Veliku, a za one iz pravca Vinkovaca - na izlaz Lužani pa dalje preko Pleternice do Velike.

Dakle, ako iz Slavonskog Broda krenemo automobilom, trebamo doći do Velike, što je udaljenost od pedesetak kilometara. Nedjeljno sunčano jutro prije dva dana presudilo je u odluci - pravac-Jankovac. I tako smo nas tri prijateljice odlučile preko Ruševa, Čaglina i Kutjeva do Velike. Na putu do Kutjeva nigdje nije bilo nikakve naznake oglašavanja Parka prirode Papuk niti Jankovca, a ni putokaza za Veliku. Vozile smo se, kružile po Kutjevu, vraćale i konačno odgonetnule kako dalje. Tek u Velikoj, na raskrižju kod crkve, prvi smo put uočile skretanje za Jankovac i krenule lagano makadamskom cestom desetak kilometara do konačnog odredišta. Ispred nas 'klizio' je automobil 15 kilometara na sat, a i iza nas njih još nekoliko, svi zatvorenih prozora kako ne bismo udisali prašinu koju podižemo jedni drugima.

Polako smo prolazili serpentinama kojima kao da nema kraja. Usput, niti jedne table o turističkom hitu kontinentalne Hrvatske - Jankovcu. Netko tko prvi put dolazi, sigurno će pomisliti kako je to „Bogu iza nogu“. Tek neposredno prije rampe za ulaz u Park Šumu, nakon sat i 40 minuta vožnje od Slavonskog Broda, ugledasmo naziv mjesta. Dok plaćamo ulaz, potužile smo se na lošu signalizaciju za tako poznato i lijepo izletište, na što su zaposlenici samo klimnuli glavom i rekli „Znamo!“.

Jedva pronađosmo parking, no ništa nam nije smjelo pokvariti raspoloženje. Na sve strane radosni ljudi, s malom djecom i stariji, izviđači podijeljeni u dvije skupine nadmetali su se u raznim igrama, a smijeh i cika djece potvrda su kako su došli na pravo mjesto.

Nakon kavice, krenule smo do slapa „Skakavac“ koji je zbog nedavne kiše pun vode, raskošan i bučan. Stalno je oko njega gužva, jer svi žele zabilježiti taj trenutak. Doista je fascinantan. Slijedi „Grofova poučna staza" koja nije prezahtjevna za šetače pa ni one koji imaju problem s koljenima. Još malo šetnje uz jezera i livadu, pa je došlo i vrijeme ručka, u Planinarskom domu Jankovac, koji je kroz svoju povijest pet puta obnavljan, a njime posljednjih nekoliko godina upravljaju Hrvatske šume d.o.o. podružnica Orahovica.

Previše posjetitelja koji su čekali ručak za premalo zaposlenih koji doslovno padaju s nogu slika je koja nameće pitanje; Jesu li Hrvatske šume d.o.o zadužene i za zapošljavanje većeg broja osoba (barem vikendom), kao i je li u njihovoj nadležnosti postavljanje nekih putokaza, reklama, neke logične signalizacije za posjetitelje? Ili je to možda posao gradske ili županijske Turističke zajednice? Kako god bilo, to je nedostatak - barem kada su u pitanju Brođani.

Kako bismo izbjegle prašinu i mučne serpentine na povratku, pitamo zaposlenike za drugi smjer, a to je skoro 40 kilometara duži povratak preko Orahovice. I ponovo iznenađene zaključujemo kako nigdje nema putokaza za Slavonski Brod, kao da je on „Bogu iza nogu“, a ne najveći grad u blizini. Šteta, rekle smo, i ne znamo hoćemo li zbog nečijih propusta i nemara o signalizaciji preporučiti odlazak u doista prelijep biser prirode-Jankovac, s (kako kažu) jednim od najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj.