SINOĆNJI koncert održan u dvorani slavonskobrodske Glazbene škole, u okviru Brodskog glazbenog ljeta i izvedbi Brodskog harmonikaškog orkestra Bela pl. Panthy, obogaćen je i izvedbama Orkestra škole harmonike, malih entuzijasta i izvođača čija je dirigentica bila voditeljica Sara Sučić Šimunović.

Ovaj orkestar je evidentno napredovao i to toliko da je nemoguće ne primijetiti više sigurnosti i neposrednosti u muziciranju.

Fotoklub Kadar SB / FB KKD IBM

Tako smo jučer mogli čuti : Dvor ptica (Gustav Wohlgemuth), U voćnjaku (Samuel Majkapar), Rastanak (Aleksandar  Grečanjinov), Magarac s dvokolicom (Paraškev Hadžiev, obr. Sanja Nuhanović). Tijekom posljednje izvedbe u nizu, kompozicije We will rock you (Brian May, obr. Sara Sučić Šimunović) publika se uključila prateći ritmom. 

Brodski harmoni

Fotoklub Kadar SB / FB KKD IBM

Ovaj orkestar je osnovan 1966. godine pod nazivom Omladinski harmonikaški orkestar a naziv kojeg danas nosi dobio je 2004. godine. Osnivača i voditelja Belu Panthya naslijedila je Sanja Nuhanović. Uz mnogobrojne nagrade, čak i posljednje zlato s festivala Confédération Mondiale de ‘l Accordéon 2021.godine i glazbeno scenske adaptacije poznatih mjuzikala važno je istaknuti kako je od 2010. organizator Međunarodnog festivala harmonike Bela pl. Panthy. 

Fotoklub Kadar SB / FB KKD IBM

Jučer smo mogli čuti raznolike kompozicije: Vehni, vehni fijolica (hrv.narodna, obr. Saša Bastalec/Josip Matanović), Bosanski menuet (Faruk Mehić), Dalmatinische Tänze - IV. stavak - brzo Adolfa Götza, Memory Andrewa Lloyda Webbera, Henry Mancini in concert (Renato Bui), te vjerojatno jednu od najomiljenijih skladbi, poznati Libertango Astora Piazzolle, svjetski poznatoga skladatelja tanga, bandoneonista koji je umijeće muziciranja na harmonici doveo do savršenstva kroz sam tango u novom ruhu (zato se zove nuevo tango).

No, uz Piazzollu, tko je mogao ostati ravnodušan na npr. Webberov Memory iz isto tako poznatoga mjuzikla Mačke čiji tekst je nastao na temelju Eliotove poezije. Melankolična pjesma, puna emocija sjećanja koja kulminira svom puninom zvuka cijelog orkestra. Isto tako, tko nije mogao prepoznati Moon River u Henry Mancini in concert?

I tako do kraja, uključujući i emotivnu obljetnicu pedeset godina rada/muziciranja s ovim orkestrom Anite Geršić, ovaj koncert je bio samo mali isječak Ljeta koje je na samom početku. Ne zaboravimo kako vrijedne ruke ovih glazbenika rade cijelu godinu i kako nas uvijek iznenade i obraduju koncertima.

Možda nije loše spomenuti kako je podrška važna, ali najprije od lokalne zajednice čiji članovi bi trebali, umjesto da sjede i gunđaju iz svojih fotelja te govore kako se u Brodu ništa ne događa, izaći i uživati u glazbi i događajima koji su  dostupni cijelu godinu. Jer ako govorimo kako se u Slavonskom Brodu ništa ne događa, omalovažavamo rad vrijednih pojedinaca i grupa, a zapravo možemo često uživati, pratiti, slušati, gledati. Ima li išta ljepše od toga? 

PDF Dokument

Preuzimanje