VATRENI su se ne osobito vatreno vratili u Hrvatsku, pa je nogometno ludilo, bar što se naših navijača tiče, završilo. Nismo uspjeli na Europskom prvenstvu u nogometu. Mnogima je to teško palo pa već frcaju ozbiljne kritike na račun onih koje smo do jučer dizali u nebo, a nogomet je samo igra u kojoj uz pobjede dolaze i porazi. Neki to očito teško shvaćaju, pa sada okreću ploču i dojučerašnjim zvijezdama brišu pod. Naravno, svima je žao što Vatrene u Njemačkoj nećemo gledati i dalje, jer očekivanja su bila velika, vidjeli smo se u završnici, ali riječ završnica za Vatrene je nastupila puno prije finala. Završili su. Dva neriješena rezultata i jedan poraz u skupini nisu bili dovoljni za prolazak, pa nam je jedino preostao - odlazak. Građani su izgubili omiljenu zabavu, kafići neće biti puni kao tijekom utakmica, kao ni gradski trgovi na kojima se organizirano gledalo prijenose. Vraćamo se tmurnoj zbilji, u kojoj ćemo umjesto o nogometu pričati o cijenama u trgovinama, koje za razliku od Vatrenih nezaustavljivo jurišaju i dalje.

Predsjednik Republike Zoran Milanović najavio je da će se ponovno kandidirati za još jedan mandat. Ostavši dosljedan sebi učinio je to na vrlo neobičan način - kad su ga novinari prošlog tjedna pitali kada će najaviti kandidaturu, ispalio je kao iz topa: ''Evo, sada!''. Rekao je kako očekuje podršku SDP-a, koja će mu trebati ponajviše iz organizacijskih razloga, ali i zbog toga da ga ne pokradu. Podršku je jučer i dobio na sjednici Glavnog odbora SDP-a, ali ne i jednoglasnu, mada za sebe tvrdi da ima najviše znanja i iskustva od svih mogućih kandidata. Milanović će tako, najavljujući predsjedničku utrku pred kraj godine, pokušati ono što je do sada uspjelo samo Franji Tuđmanu i Stjepanu Mesiću, da na Pantovčaku provedu dva mandata. Pokušali su to i Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović, ali im nije uspjelo. Hoće li Milanoviću, vidjet ćemo, ali čini se da baš nije izabrao najbolje mjesto za najavu kandidature. Učinio je to u muzeju, doduše ne u muzeju voštanih figura, već u muzeju kravata, ali ipak u muzeju.

Prošloga petka nastavljena je sjednica Hrvatskog sabora, što samo dokazuje koliko su naši zastupnici vrijedni, marljivi i radišni. Zastupnici su u svojim klupama u petak na dnevnom redu imali iznimno zanimljivu točku dnevnog reda, raspravljali su o prijedlogu rezolucije o umjetnoj inteligenciji. Predlagateljica je bila zastupnica Marija Selak Raspudić, pa je zahvaljujući njoj umjetna inteligencija stigla u Hrvatski sabor gdje se suočila s prirodnom inteligencijom zastupnika. To je dobar znak, jer pokazuje kako se naši izabrani zastupnici ne boje onoga od čega strepi dobar dio čovječanstva: da bi ih umjetna inteligencija mogla ostaviti bez posla jer će isti posao raditi brže, uspješnije i bolje od ljudi. Naši saborski zastupnici, raspravljajući o umjetnoj inteligenciji, pokazali su da se ne boje gubitka posla. Uzdaju se u izreku kako je bog bio najpravedniji kada je dijelio kvocijent inteligencije: nitko se ne žali da je dobio premalen.

Početkom lipnja desetorici sudaca Ustavnog suda istekao je mandat, pa im u sljedećih pola godine treba naći zamjenu. Do tada, oni će i dalje obavljati svoj posao, a Sabor bi u međuvremenu trebao izabrati nove, ali rasprava tko će u Ustavni sud neće krenuti prije jeseni. Kad zastupnici završe sjednicu koja je u tijeku otići će na zasluženi, dvomjesečni odmor, a onda se latiti i tog posla koji će biti više nego uzbudljiv. Uzbudljiv zato što ustavne suce Hrvatski sabor može izabrati samo dvotrećinskom većinom. Naravno, to je sjajna prilika za trgovinu između vlasti i oporbe. Kako to izgleda već smo imali prilike vidjeti prigodom izbora ranijih ustavnih sudaca. Da bi proturili svoje kandidate, vladajući moraju prihvatiti i dio sudaca koje će predlagati oporba. Kakvi su rezultati te trgovine jasno se vidi iz sadašnjeg sastava Ustavnog suda. Kakvi trgovci, takvi suci.

Iz hrvatskih veledrogerija, snabdjevača bolnica lijekovima i sanitetskim materijalom, stižu alarmantne vijesti. Kažu kako se radi o povijesno najvećem dugu bolnica za lijekove i medicinski potrošni materijal koji je posljednjeg dana ovogodišnjeg svibnja iznosio čak  600 milijuna eura. Taj ogromni dug samo u ovoj godini porastao je za 200 milijuna kuna, pa iz hrvatskih veledrogerija kukaju kako to ozbiljno ugrožava ekonomsku održivost poslovanja. U prijevodu to znači da bi moglo doći do smanjenja, čak i prekida opskrbe hrvatskih bolnica. Kakve bi to posljedice moglo imat po zdravlje nacije nije potrebno posebno pojašnjavati. Na upozorenje koje su snabdjevači bolnica lijekovima i medicinskom opremom uputili nadležnima, prije svega Ministarstvu zdravstva, još nije stigao odgovor, a mogao bi glasiti: kakve ste vi to veledrogerije lijekova koje nisu u stanju same sebi osigurati lijek protiv boljke koja vas je snašla.

Što nam, jadnima, ostaje kada nas više nema ni u onome što se zove najvažnija sporedna stvar na svijetu?