KAŽU kako se karakter neke osobe najbolje ogleda u njezinu odnosu prema najslabijim i najranjivijim članovima društva, onima od kojih ona ne može imati nikakve koristi i koji su, na bilo koji mogući način, inferiorni u odnosu na nju.

Volim, stoga, postrance promatrati ljude kako se odnose prema starijima, uličnim čistačima, konobarima, onima koji traže bilo kakvu vrstu pomoći... na hodniku, u bolnici, stambenoj zgradi u kojoj žive ili nekoj od naših 'institucija'. Zaključke koje tada donesem, uglavnom teško i rijetko mijenjam - bili oni dobri ili loši.

U brojnim situacijama svjedočila sam ljudskoj dobroti i plemenitosti, altruizmu i empatiji u najčišćem obliku.

Piše Željka Gavranović

Evo što smo danas doživjeli u ovom slavonskobrodskom kafiću

Dakako, vrijedi i ona - sto ljudi, sto ćudi.

Željka Gavranović / PlusPortal

Uglavnom, ovaj 'gradski djelatnik godine' u svojim je očima valjda tolika veličina da ne dopušta da mu se tek tako obraćaju prolaznici i ljudi u potrebi. Ipak on - i doslovce - stoji na povišenom mjestu iznad njih, običnih smrtnika, najavljuje dolaske i odlaske, nosi ispeglane bijele košulje i klanja se (samo i isključivo) svojim nadređenima. Sve one ispod sebe očigledno je spreman zgaziti, vrijeđati, poniziti,...

Ilustracija Željka Gavranović / PlusPortal

To nisu ljudi s intelektualnim teškoćama, nego ljudi koji ne čuju što govorite pa vam ne mogu i ne znaju niti odgovoriti. Vaš posprdan pogled i prijeziran osmijeh kojim kažnjavate tu njihovu odsječenost od svijeta zbog nedostatka jednog osjetila, bole ih jednako kao što bi vas boljelo u obratnoj situaciji. I ne samo to - nije nimalo pravedno.

Stoga, prošećite ponekad tuđim cipelama, stavite se u tuđu kožu i osvijestite si da nitko, ali apsolutno nitko, nije nedodirljiv. Život je promjenjiv i nepredvidiv, doslovce je ponekad poput kola sreće, a brzo i prolazi. Žalim one koji ga žive gazeći druge umjesto da svojom energijom i osobnošću osvjetljavaju i uljepšavaju sve i svakoga tko ih okružuje.

(I jednih i drugih, dakako, ima među svima nama pa ovaj pa je ova kritika usmjerena na pojedinca, a ne na kolektiv koji, vjerujem, vrijedno obavlja sve svoje zadaće jer na njih gotovo nikad ne dobijemo pritužbu).