SLAVONSKI BROD - Na današnji dan, prije 150 godina, rođena je djevojčica koja je postala jedna od najboljih književnica svijeta. Slavonski je Brod imao sreće da je u njega, udajom, doselila kao jedva punoljetna. Iz zahvalnosti prema svemu što je u njemu stvorila, u tjednu smo posvećenom Ivani Brlić Mažuranić.

Teško je u moru programa izabrati što pratiti, no privuklo nas je predavanje naslova „Biti tinejdžer u 19. stoljeću: Mladi u Ivanino doba“. U četvrtak ga je u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu, povodom manifestacije U svijetu bajki, održala cijenjena zagrebačka profesorica i doktorica znanosti, Dubravka Zima.

- Bavila sam se i nekim drugim djevojkama koje su odrastale u 19. stoljeću, ali naglasak je na Ivani Brlić Mažuranić i dnevniku koji je pisala od 14. do 18. godine dok je živjela u Zagrebu, dakle, dok je bila tinejdžerica u velikom gradu. Pišući o svakodnevnom životu, dala nam je povijesnu građu iz koje možemo vidjeti kako je izgledala ženska mladost i djevojaštvo tog doba. - pojasnila je Zima.

Ivanin mladenački dnevnik izdan pod naslovom 'Dobro jutro, svijete!', većini je čitatelja manje poznat. Neopravdano jer - riječ je o vrijednim dnevničkim zapisima.

- Ona zapisuje ono što joj je u tom času važno. Vidi se da je, još dok je bila toliko mlada, bila spretna s pisanjem, tekstom i jezikom. Ona zaista zapisuje duhovite i žive detalje. Veliki dio građe posvećen je prijateljskim odnosima, momcima u grupi, plesnoj školi i doživljajima, prijateljicama i odnosima među njima. No, meni su zanimljivi detalji koji pokazuju kako je Ivana, osim tih najosnovnijih djevojačkih interesa, bila zainteresirana za politiku, književnost, umjetnost, da je imala opservacije o životu tako rano,… sama je to shvaćala i nazivala filozofskim mislima. Podsjetimo, to je pisala u razdoblju za koje mi odrasli smatramo da je vrlo nezrelo, da djecu tada ništa ne zanima,… Kod Ivane se vidi da je bila zrela. - zaključuje Zima.

Nakon udaje i preseljenja iz Zagreba u Brod na Savi, Ivana prestaje pisati dnevnik, ali njezin privatni i osobni život nastavljamo pratiti kroz pisma koja piše svojoj majci i drugim članovima obitelji.

- Vidimo da je ona u tom periodu također vrlo mlada, zainteresirana i živahna te da je mnogo od onoga viđenog u dnevniku i dalje prisutno. Naravno, tada ima druge obveze, ali je u prvoj fazi braka i dalje lagana, bezbrižna djevojka koja s velikim žarom, interesom i znatiželjom ulazi u novo životno razdoblje. - poručuje naša sugovornica. 

Uspoređujući današnje tinejdžerke s onima iz Ivanina vremena, profesorica Zima s lakoćom je izdvojila osnovnu distinkciju odnosno privilegiju teško stečenu.

- Najvažnija razlika koju se nikad ne može previše naglasiti, a vezana je za činjenicu da ste rođeni kao djevojka u 19. stoljeću, jest pravo na obrazovanje. Tada biste bili ograničeni na maksimalno četiri godine osnovne škole. Onaj tko bi dobio više od toga bio bi uistinu iznimka. To je razlika koju cijenimo, ali nismo svjesni koliko se tek nedavno dogodila. Prva škola koja je djevojkama pružala pandan gimnazijskom obrazovanju otvorena je tek 1892. godine u Zagrebu. Dotad su djevojke iz više klase koje su htjele nešto više od osnovne škole imale opciju tek u nekoliko hrvatskih gradova za višu školu koja ih je pripremala da budu guvernante ili da se bave ručnim radom. Ili su morale odlaziti izvan Hrvatske. Kad su one dobile priliku za gimnazijsko školovanje, onda do promjena počinje dolaziti puno bržim tempom, uključujući i pravo na akademsko obrazovanje od početka 20. stoljeća te promjene koje će uslijediti na širem društvenom planu. - zaključuje Zima koja se već godinama neumorno bavi upravo Ivanom Brlić Mažuranić i njezinim stvaralaštvom, koliko i životom odnosno položajem žena u društvu.

U Slavonski Brod pak rado donosi svoje znanje, a posjeta obnovljenoj Kući Brlić posebno ju je razveselila tijekom ovog dolaska.