SLAVONSKI BROD - Ivana. U gradu u kojem je provela veći dio svog života i napisala svoja najbolja djela toliko je poznata da nije potrebno izgovoriti njezino prezime kako bi se znalo o komu se radi. Ni kip na glavnom gradskom Trgu u Slavonskom Brodu koji nosi njezino ime nije dodatno označen jer - Ivanu Brlić-Mažuranić zna svatko.

No, mada se Ivanom Brođani vole hvaliti, osim nekolicine 'domaćih' stručnjaka koji su se njome bavili, o Ivani danas najznačajnije tekstove pišu neki drugi. Jedna od njih je Zagrepčanka Dubravka Zima, predavačica na Hrvatskim studijima te strastvena istraživačica Ivaninog života. Njezino zanimanje za tu osebujnu ženu rezultiralo je knjigom „Praksa svijeta - Biografija Ivane Brlić Mažuranić" koja je svoje prvo javno predstavljanje - prikladno - doživjela večeras, upravo u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici.

Da bismo razumjeli Ivaninu veličinu, potrebno je najprije shvatiti vrijeme u kojem je živjela, usprkos kojemu je (umjesto 'uz pomoć') uspjela postati tako značajna.

- Bilo je to vrijeme kada se govorilo o „preopsežnom umu za žensko tijelo". No, Ivana nije bježala od identiteta supruge, majke, kućanice, žene… ona ga je prihvaćala. Izvrsno se nosila s različitim problemima i ekonomskim krizama, posebice nakon smrti muža. Književni rad koji ju je izgradio kao javnu osobu, Ivana je uvijek predstavljala kao sporednu stvar. Ovo je svakako najbolja kritička biografija izdana u posljednjih četrdesetak godina. Zima je knjigu pisala pametno i lucidno, detektirajući ključne trenutke, pojmove i kategorije Ivanina života koje mi koji smo također čitali Ivanina pisma, nismo uspjeli uočiti. - kazao je Dinko Župan s Hrvatskog instituta za povijest.

Sama autorica potvrdila je kako je Ivana „stvarala u vremenu koje nije bilo namijenjeno izuzetnim ženama".

- Dosad nije postojala kritička biografija Ivane kao lika i meni je bilo zanimljivo promotriti nju kao privatnu osobu, ali za vrijeme istraživanja sam zaključila kako je ona, zapravo, reprezentativna i kao građanska  žena koja je živjela krajem 19. i kroz prvu polovicu 20. stoljeća. Moj primarni znanstveni interes vezan je uz povijest djevojaštva, povijest mladosti, tako da su mi ti dijelovi najzanimljiviji. Ona se udala s osamnaest godina pa bismo danas rekli da kao tinejdžerka dolazi u Slavonski Brod. Najinteresantnije mi je bilo istražiti kako se tada živjelo u Brodu, kako su živjeli pripadnici građanske klase. - kazala je Dubravka Zima.

Za knjigu su bili potrebni sati i sati proučavanja Ivaninih dnevnika, bilješki i pisama koje je razmjenjivala sa zaručnikom, prijateljicama, majkom,…

- Kada se čitaju njezina brojna privatna pisma, koja su mi - uz njezin mladenački dnevnik - za ovu knjigu bila glavna građa, stječe se dojam da njoj, u prvo vrijeme, jako nedostaje Zagreb, njezini roditelji, braća i sestre te obitelj, ali se početkom 20. stoljeća više udomaćuje u Brodu te, kada počinje pisati, Brod postaje njezino prvo mjesto iz kojeg odlazi tek pred kraj života. Jako mi se svidjela scena oko kupovine bicikla, to mi je bilo interesantno - ne samo zato što je u tome bila pionir, kao jedna od prvih Brođanki koje su vozile bicikl - nego zato što to jest bilo zazorno u to vrijeme. To se može vidjeti prema reakciji njezine sestre koja je bila jako uštogljena i fina pa je odbila voziti bicikl jer je to smatrala neprikladnim za damu, dok je Ivana rekla kako uživa u vožnji. Zanimljiv je i njezin humor koji je vidljiv u pismima, a nema ga u njezinim djelima. Najljepša su pisma koja je pisala mami. - procjenjuje autorica Zima.

Autorica je dala i odgovor na to - je li Ivana (kako misle neki) mrzila Slavonski Brod u koji su je premladu 'prebacili' iz Zagreba ugovorenim brakom, otrgnuvši je iz mladenačkih sanjarija i zaljubljivanja na zagrebačkim ulicama koji su vidljivi u njezinu dnevniku.

- Nitko ne može jednakim intenzitetom čitav život voljeti ili mrziti neku sredinu. Pisma iz kasnog razdoblja njezinog života otkrivaju ogorčenost brodskom sredinom. Kritizira uskoću mentaliteta ili osjećaj da je Brod kulturno slabiji, ali istina je negdje po sredini. Zadnjih nekoliko godina života seli u Zagreb odakle piše kćerki Zdenki. U tim se pismima, s druge strane, vidi koliko joj nedostaje Brlićevac i koliko žudi za tim mjestom. Ona je trajno podijeljena između nekoliko životnih sredina. Mislim da je, u konačnici, Ivana upravo Brod vidjela kao svoj dom. - kazala je Zima.

Samoubojstvo - ružni kraj koji nikako ne ide uz najpoznatiju hrvatsku autoricu za djecu, često se prešućuje i zataškava kada se o Ivani govori i piše, no autorica je otvoreno odgovorila i na to pitanje.

- Neugoda naše kulture da se govori o negativnim aspektima vjerojatno doprinosi tom prešućivanju Ivanina kraja, kao i nelagoda kada se govori o nečemu što nije konvencionalno, nevoljkost da se razumiju neki širi konteksti. Osjetljive činjenice i inače su podložne različitim interpretacijama, no nije loše znati ih što više kako bismo sami zaključili o pravoj istini. - procijenila je Zima.

Bogatstvo knjige - posebice za grad Slavonski Brod - leži u opisima sredine u kojoj je Ivana živjela, boravila, stvarala, smijala se i plakala.

- Specifičnost ove knjige je da iz perspektive života u njegovoj cjelovitosti, dakle, od rođenja do smrti, promatra Ivanino književno stvaranje, ali i kontekst u kojem je ona živjela i radila. Bitne su tu i ekonomske prilike i kulturne prilike i širi kontekst. Knjiga se razlikuje i građom od koje polazi. Istraživanja kojih je rezultat su golema i ova knjiga uistinu Ivanin književni rad smješta u povijesni kontekst u kojemu su nastali. - zaključila je recenzentica Zimine knjige, Marijana Hameršak, naglasivši kako je knjiga namijenjena stručnjacima, studentima, ali i široj publici koje zanima cjelovita priča o Ivaninom životu.

Brođani, stoga, na ovakvom djelu autorici mogu samo - zahvaliti.