SLAVONSKI BROD - Umirovljena slavonskobrodska novinarka Marija Radošević dvije i pol je godine razgovarala s ljudima, svojim sugrađanima, koje - na bilo koji od mogućih načina - smatra 'zaslužnicima' u svom gradu. Od lipnja 2020. do kraja 2022. godine portal SBplus, danas PlusPortal, objavljivao je te njezine razgovore - uglavnom nedjeljom i u dugačkoj formi, netipičnoj za današnje internetske, pa čak i pisane, medije.

P.S.

- Prije svega bih čestitao i zahvalio se našoj Mariji koja se sjetila ovako nešto napisati. Često se nekih ljudi sjetimo, ali vrijeme i zbivanja učine da ostanu po strani. Marija je barem na ovaj način spomenula 50-ak ljudi bitnih za noviju povijest grada Slavonskog Broda. Nadam se da će joj ovo biti podstrek da nastavi dalje jer puno je Brođana koji su zaslužili da o njima nešto napišemo i da ih se sjetimo kako bi ovi današnji mladi čuli za njih. Čestitam svima kojih se Marija sjetila i kojih će se sjetiti u svojoj drugoj knjizi. - kazao je gradonačelnik Mirko Duspara.

Upravo je blagdan svetog Ivana Nepomuka i rođendan grada Slavonskog Broda bio idealna prilika za predstavljanje knjige koja ne govori samo o pojedincima nego o dijelovima povijesti jedne sredine i društva. Koliko su 'Brodski svjetionici' uistinu postali svjedokom jednog vremena, dovoljno govori činjenica da se u gotovo svakom pojedinačnom razgovoru spominje od 50 do stotinu imena i prezimena drugih Brođana, čime je zabilježeno više pojedinačnih era u različitim društvenim sferama.

P.S.

Autorica je u prosjeku sa svojim sugovornicima provodila četiri ili pet sati, što znači da je u dvije i pol godine na taj poseban posao utrošila dvjestotinjak sati. Duge razgovore potom je još jednom preslušavala i marljivo zapisivala kako bi došla do publike koja na to nije ostala ravnodušna. Nagrađena je velikim brojkama kada je čitanost u pitanju - bez senzacionalizma i bombastično-lažnih naslova od kojih je zazirala čitavu svoju karijeru. Razgovarala je s umjetnicima, prosvjetarima, liječnicima, trenerima, sportašima, arhitektima, novinarima, gradonačelnicima, znanstvenicima, glazbenicima, planinarima, svećenicima,...

- Neki od njih su bili prvi na poslovima u ovom gradu. Prvi inženjer strojarstva i brodogradnje u 'Đuro Đakoviću', danas je tu, ima 92 godine. Prvi stomatolog, prvi olimpijac, prvi jazz tamburaš u Hrvatskoj,.. Puno je bilo zanimljivosti. Svi su opušteno ispričali svoju životnu priču i uvijek su na kraju imali lijepu poruku. Svodila se, uglavnom, na to - što god radite, radite pošteno i dobro. Zaključila sam da je kod svih tih ljudi osnovna potka ljubav. Ima izreka koja kaže - ako radimo to što volimo, to znači slobodu, ali ako volimo to što radimo, to znači sreću. Većina mojih sugovornika voljela je ono što radi, zato su i dali tako velike rezultate. Uz osobne priče, svjedoci su vremena u kojemu su živjeli. - kazala je autorica knjige.

Svoj je osvrt na novo izdanje Udruge Plus dala i aktivna analitičarka kulturnih zbivanja na području Brodsko-posavske županije te strastvena zaljubljenica u pisanu riječ bilo koje vrste, dr. sc. Ivana Seletković. 

dr.sc. Ivana Seletković P.S.

Mariji Radošević njezini su se sugovornici, uglavnom, otvarali bez zadrške, iskreno se prisjećajući najvažnijih detalja iz privatnog i poslovnog života. Pokazali su time veliko povjerenje prema novinarki koja se uvijek u radu držala svojih principa i moralnih vrijednosti.

- Marija Radošević u svakoj je od ispričanih životnih priča opravdala povjerenje sugovornika. Pokazuje to činjenica da nezadovoljnih nije bilo. Razgovarati satima, potom preslušavati nekoliko puta taj isti dugački razgovor, a zatim sve sažeti kako bi čitatelju to štivo bilo suvislo i zanimljivo - takva vrsta novinarstva više gotovo ne postoji. Pregolem je to trud i predragocjeni uradci koji danas rijetko nalaze prijemčivu i spremnu publiku. Ona je to uspjela stilom lišenim prenavljanja, nepretencioznim izrazima, opuštenošću i svakodnevnošću. Onako kako to može samo netko pun iskustva i siguran u sebe. Ta neopterećenost, pročistila je ionako sadržajno bogatu i brojnim riječima preplavljenu priču, učinila je pitkom, laganom, zanimljivom,... - kazala je urednica knjige, Željka Gavranović, naglasivši kako su Branimir Zovak i Domagoj Zovak svojim radom knjigu doveli do savršenstva - ispravljajući i dotjerujući i najsitnije detalje.

Prepuna dvorana Gradske knjižnice te dugačak red onih koji su čekali na potpis autorice i razmjenu još koje rečenice - dovoljna su potvrda koliko je dobar posao obavila Marija Radošević.

- Bilo je prekrasno slušati sve ovo danas, no u životu nema kašike meda bez kašike gorčine. Svi mi o kojima je riječ u knjizi, živjeli smo i gorjeli za svoj posao i Brod. Dok god živimo bit ćemo uronjeni i u jedno i u drugo. Želimo da naš grad ima bolju budućnost, da ljudi tu ostaju i mladi žive kvalitetno. Svi ljudi koji su spomenuti u ovoj knjizi radili su na tomu da se na ovim prostorima razvije dobar život. Dakako, nisu spomenuti baš svi. Nitko od nas nije dovoljno jak da može sam. Mi smo bili, u jednom određenom vremenu, vođe tima, a naši suradnici su nam pomagali i bez njih ne bismo uspjeli. - kazao je Vlado Prskalo, jedan od 'brodskih svjetionika' s kojima je razgovarala Marija Radošević - i sama dovoljno bitna i posebna da postane dio tog 'grozda najboljih bobica' koje je tako vrijedno skupljala i čuvala. Sve kako bi ih, u konačnici, poklonila svom gradu na dar.

P.S.

„Serenadu Brodu“ (glazba i tekst: Krunoslav Seletković, aranžman: Dubravko Šef)

„Jesen“ (glazba i tekst: Radovan Svilar, aranžman: Dubravko Šef)

„Vjetrove sa sjevera“ (glazba i tekst: Krešimir Blažević, aranžman: Dubravko Šef) i

„Osmijeh“ (glazba i tekst: Drago Mlinarec, aranžman: Dubravko Šef).