SLAVONSKI BROD - Enciklopedija „komunizam“ (od lat. communis: zajednički, opći) definira kao ideju „savršenoga, besklasnoga društva potpune jednakosti ljudi“. Marx i Engels pojmom „komunizam“ označavali su besklasno društvo budućnosti, a pojmom „socijalizam“ prvu, nižu fazu uspostave takva društva.

Sreća pa su i Hrvati na vrijema shvatili kako je komunizam "tamnica naroda" te su 1990. odlučili srušiti neljudski samoupravni socijalizam i ukinuti društveno vlasništvo te ustrojiti kapitalizam 's ljudskim likom' - jer u njemu se zna koji kapitalist s kojom imovinom raspolaže, njome upravlja i dividendu ubire.

Ta sreća, sinoć nam je efektno predstavljena u slavonskobrodskom Državnom arhivu, tijekom promocije knjige „Usta širom zatvorena“, profesora Ivice Miškulina s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Podnaslov je knjige „Delikt mišljenja u komunističkoj Hrvatskoj 1980. - 1990.“. S obzirom na uvodno istaknute definicije, autora smo - dakako - najprije pitali je li 'komunističke Hrvatske' uopće ikad bilo.

- Svaki komunistički režim, nakon što se ispuca u revolucionarnom žaru, poput, recimo, jugoslavenskog u prvih par godina nakon Drugog svjetskog rata, osmišljava nešto zbog čega bi ostao na vlasti. To je poanta. Besklasno društvo je jedna vrsta utopije. Preferiram izraz 'komunistička Hrvatska' jer preciznijim smatram termin koji određuje onog čimbenika u društvu koji njime upravlja. Jedina dopuštena politička snaga, čiji legitimitet nije bio izborni, a koja je jedina smjela postojati u društvu i njime je u cijelosti upravljala, bio je Savez komunista. Zbog toga koristim taj termin i smatram to preciznijim. To ne znači da su oni ostvarili prvotnu ideju komunizma. No, temeljem obećanja da će je jednog dana ostvariti, opravdavali su svoje postojanje na vlasti. To je poanta cijele priče. - odgovorio nam je autor, Ivica Miškulin.

Miškulin u knjizi sam opisuje način na koji mu je problematika prava na slobodno izražavanje mišljenja u posljednjem desetljeću komunističke Jugoslavije zaokupila misli. Pišući biografiju Vladimira Šeksa, kaže, primijetio je kako mu je, zbog nekoliko rečenica izrečenih u afektu, režim zalijepio etiketu neprijatelja poretka.

- Režime koji aparate vlasti koriste za kontrolu slobode mišljenja i izražavanja, smještam s onu stranu civilizacije. Takav je za mene bio komunistički režim. - kratko i jasno pojasnio je Miškulin.

Knjiga donosi analizu kaznenih i prekršajnih postupaka koje su sudovi Socijalističke Republike Hrvatske od 1980. do proljeća 1990. vodili protiv ljudi koji „nisu htjeli šutjeti“.

- Donosim razmatranja o tomu zašto je režim autore nepoćudnih riječi smatrao iznimno opasnim neprijateljima, kako je u svrhu ušutkavanja drugačijeg mišljenja upregnuo pravosudni aparat, što se dalje dogodilo s nekim ljudima koji nisu htjeli šutjeti, zbog čega se u nekim drugim republikama moglo slobodnije govoriti i zašto je demokratski svijet progon riječi u Jugoslaviji samo mirno promatrao. - opisao je Miškulin svoje djelo na kojemu je radio dvije i pol godine. Veseli pijani dvojac iz malog mjesta u Podravini, prepričao je, zbog bacanja boce na Titovu sliku osuđen je na godinu i pol, odnosno, šest mjeseci zatvora. Čin bacanja boce u pijanom stanju protumačen je, dakle, kontrarevolucionarnim.

Autor je analizirao presude određene zbog izrečenih, napisanih i nacrtanih stvari, a osvrće se i na represiju nad pravom na javno informiranje. Kada smo prokomentirali kako se slično događa i danas kada novinare u Hrvatskoj stotinama SLAPP tužbi pokušavaju ušutkati, sugovornik se nije složio s nama.

- Nije isto. Postoji razlika. Ovdje su država i režim koji je stajao iza nje odlučili svaku kritiku podvrći mogućnosti kazneno-pravnog procesuiranja i otpremiti vas u zatvor zbog izjave „Drug Tito boji kosu!“. To je smatrano uvredom tadašnjeg vrhovnog komandanta i mogli ste na osam mjeseci do godine dana završiti u zatvoru. Zabilježeno je, prema mojim skromnim i ne do kraja preciznim procjenama, 430 takvih slučajeva. - otkrio je Miškulin, dodavši kako su prvostupanjskim presudama u tim procesima sudci izrekli ukupno petsto godina zatvora.

Pomalo melodramatično, Miškulin je djelo posvetio „svima koji se ne daju ušutkati“, a inspiraciju za naslov - potvrdio nam je - pronašao je u psihološkoj drami iz 1999. „Eyes Wide Shut“ iliti „Oči širom zatvorene“.

- Naravno da je povezano s tim filmom. Ako osjećate da postoji opasnost onda kada se odlučite ili na grubu kritiku ili na jednostavno drugačije mišljenje od onoga koje je proskribirano, ako stalno morate razmišljati o onomu što govorite, to kod vas stvara određene psihološke posljedice. Zato je naslov „Usta širom zatvorena“. Drugim riječima, to ostavlja trajne posljedice. Jednom čovjeku su zaplijenili privatni dnevnik i osudili ga zbog onoga što je zapisivao samo sebi. To su neke vrste ekscesa, ali apsolutna vlast se mora održavati takvim metodama. Zbog toga taj režim nije bio oaza slobode. Valjda, doduše, reći da su u tom društvu postojali oni koji su mogli izreći kritiku, ali radilo se o članovima establišmenta. I tu se vidi odiozna karakteristika tog režima koji se iživljava na ljudima koji popiju čašicu ili dvije više, a svoje koji to rade ne diraju. Dakle, imate građane prvog i drugog reda. - smatra Miškulin.

Uz Državni arhiv u Slavonskom Brodu, predstavljanje ove knjige podržao je Ogranak Matice hrvatske u Slavonskom Brodu i „Braća hrvatskoga zmaja“, Zmajski stol u Slavonskom Brodu. Predavanje su s pozornošću pratila i zmajska braća - Zmaj od Broda II. i Zmaj Virski od sv. Jurja

- Ivica Miškulin je historičar novoga vala, čovjek koji je zanat pekao u novoj hrvatskoj državi, mada su mu predavali profesori koji su odrastali pod kišobranom jugoslavenske historiografije. Knjiga nas treba podsjetiti na vremena nekog društva za koje su nam govorili da je „po mjeri čovjeka“. Pokazalo se da to nije točno. Ljude su tada pratili, prisluškivali, cinkarili ako su zapjevali pjesmu,... Zahvalan sam Ivici što nije pisao samo o velikima koji su zbog delikta mišljenja stradavali. Bavio se i malim običnim ljudima pa je tako pisao i o Brođaninu Marku Grubišiću koji je kao student zapjevao pjesmu „Marjane, Marjane“, za što je na prvostupanjskom sudu kažnjen sa četiri i pol godine zatvora. - kazao je ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, Ivan Medved.

Nažalost, (ne)zainteresiranost za ovu temu Brođani su pokazali (i) time što je sinoćnje zanimljivo predavanje slušalo tek petnaestak znatiželjnih posjetitelja.