OSIJEK - Krajem ožujka ove godine službeno je započelo snimanje nove kriminalističko-dramske serije po imenu „Šutnja”. Prema motivima iz triju romana novinara Drage Hedla, „Izborna šutnja”, „Ispovjedna tajna” i „Kijevska piletina”, serija koja je nastala u produkciji kuće Drugi plan prikazat će surovu stvarnost podvođenja maloljetnih djevojaka iz Osječkog doma za djecu i mladež. S obzirom da tematika serije obećava misteriozne zaplete, napete trenutke i vrtloge različitih emocija, odlučila sam se prijaviti za statisticu i vidjeti hrvatskog redatelja Dalibora Matanića u živoj akciji.

Dan prvi: Audicija

Sve je započelo 12. ožujka kada mi je na mail stigla poruka „Poziv na audiciju za statiste Osijek”. Poruku je poslao, točnije proslijedio, moj bliski prijatelj koji već duže vrijeme prati stranicu Serena Pro, odnosno agenciju za produkciju i casting, znajući da mi je dugogodišnja želja bila vidjeti kako uistinu izgleda snimanje serije ili filma. Prilika je, dakle, bila nadohvat ruke te nije prošlo ni pet minuta, a već sam upisivala svoje podatke i slala na mail adresu Serene Pro. Agencija je nudila uloge kao što su policajci, forenzičari, konobari/ce, prolaznici/ice i slično, a honorari su uključivali 150 kuna za do 8 sati rada te 200 kuna za do 12 sati rada. Za prijavu je bilo potrebno navesti ime i prezime, datum rođenja, broj mobitela, vještine i željenu ulogu te poslati noviju fotografiju. Nakon malo razmišljanja, odlučila sam se za ulogu gošće kafića i restorana te ulogu prolaznice, a nakon poslanog mail-a slijedilo je čekanje.

Dan drugi: Poruka

Napokon, 5. travnja u 08:34 stigao je SMS da sam primljena kao statistica. Poruku je poslala casting menadžerica, organizatorica statista i voditeljica ureda Danijela Davidović skupa s uputama za snimanje koje će započeti 7. travnja. U poruci je rečeno da obvezno ponesemo tri gornja dijela odjeće u proljetnoj varijanti za presvući jer snimamo tri različita dana s time da odjeća nije smjela biti niti kričava niti brendirana. Također, napomenuto je da će okupljanje započeti u 07:15 ispred broda na lokaciji "Marina Zimska luka” te da pripremimo olovke kako bismo mogli potpisati ugovore prije početka snimanja čiji je završetak predviđen oko 18 sati. Nakon potvrde o primitku poruke ponovno je slijedilo čekanje.

Dan treći: Snimanje

Jutro je bilo nevjerojatno hladno, a dok sam koračala prema brodu na Dravi prvo što sam ugledala bili su crni šatori na obali s onim poznatim stolicama na kojima piše "redatelj” i "producent”. Uskoro sam upala u gužvu, posvuda su ljudi žurili na brod i nazad namještajući scenu, a među njima su se najviše isticali kamermani sa svojom golemom opremom za snimanje. Nešto malo dalje na obali stajala je Danijela Davidović koja je dijelila ugovore dok su ih mnogi statisti pogrbljeni pokušavali potpisati na neravnim zidićima. Nakon što sam svoj ipak uspjela potpisati, u moru nepoznatih lica prepoznala sam kolegicu s Umjetničke Akademije Nives Plander. Laknulo mi je te smo se uskoro upustile u razgovor kada je došla Danijela i tražila grupu statista za prvu scenu. Par statista pokraj nas najbrže su podigli ruke te su uskoro odlazili malenim mostom prema brodu.

Sunce je počelo izlaziti stvarajući odraz neba na Dravi dok su statisti sjedali na svoje pozicije u kafiću na brodu, a ubrzo sam među njima ugledala i nacionalnu prvakinju drame Sandru Lončarić koja se našla u ulozi inspektorice policije Vesne Horak. Dalibor Matanić dao je znak za početak snimanja uz pomoć mikrofona „Iii, akcija!" dok se ispred kamermana na obali pojavila osoba s crno-bijelom klap-pločom na kojoj je pisao naziv scene i broj pokušaja. Uslijedila je potpuna tišina dok su glumci i statisti odrađivali prvu scenu, a zatim bi Matanić dao naputke kako je poboljšati pa bi tako uradili nekoliko pokušaja dok ne snime njegovu točnu viziju.

S obzirom da su gotovo svi statisti već počeli drhtati od hladnoće, negdje oko 9 i 30 Danijela nas je uputila prema Hotelu Central gdje nas je dočekao švedski stol s doručkom, doduše za snimateljsku ekipu. Nives i ja sprijateljile smo se s ostalim statistima te smo uskoro zajedno ispijali čaj i pričali o dojmovima sa seta. Proveli smo tako možda dva sata kada je stigla Danijela i pozvala sve statiste nazad na set gdje je izabrala nas nekoliko, uključujući Nives i mene, za sljedeću scenu. Naša uloga bila je da glumimo prijateljice koje su došle na kavu u kafić na brodu.

Ono što je zanimljivo je da smo se morale praviti da razgovaramo bez da proizvodimo ikakve zvukove pa bi tako dok je jedna „pričala” o novoj boji kose – druga je raspravljala o svojim putovanjima, a svaka je proba pri završetku bila praćena smijehom. Sjedile smo tako jedna nasuprot druge, a kamera je bila točno iza mojih leđa fokusirana na dva glumca koja su sjedila za stolom ispred našeg. Bili su to Darko Milas i Goran Bogdan u ulozi inspektora Vladimira Kovača i mladog novinara Stribora Kralja. Kako bi kamera uhvatila najbolje dijelove, glumci su svoj ozbiljan razgovor ponovili više puta, a nakon svakog pokušaja stizala je osoba koja bi nas sve pokrivala dekama da se bar malo utoplimo.

Nakon odrađene scene morali smo pričekati neko vrijeme na brodu pa s obzirom da su svi statisti bili obučeni u proljetnu odjeću često smo vodili tihe razgovore kako bi prestali razmišljati o hladnoći. Zatim, oko 13 sati pozvani smo na ručak u Hotel Central gdje smo bili smješteni na gornji kat te je svatko dobio bečki odrezak s graškom i salatu od kupusa dok je snimateljska ekipa bila dolje. Nakon ručka, rečeno nam je da se presvučemo u drugu odjevnu kombinaciju te su neki bili izabrani za sljedeću scenu dok je nas nekoliko ostalo u Hotelu i provodilo sate uz razgovor i čaj.

Danijela je ponovno stigla oko 16 sati i odlučila da će jedan od nas, Slaven Lakat, dobiti posebnu ulogu „jezivog čovjeka u crnom”. Uskoro su se uputili prema setu u crkvi dok su ostali komentirali: „Jedan se probio! Još malo pa Hollywood!” Napokon, oko 17 sati, snimala se posljednja scena čije su uloge pripale Slavenu, meni i još jednom prijatelju te smo sada morali glumiti kako silazimo niz zgradu Osječkog lista i idemo na kavu dok Goran Bogdan dolazi autom. Nakon prvog pokušaja dobili smo naputke da se pravimo da razgovaramo s nešto više energije, a drugi pokušaj je već bio "pun pogodak”.  Zatim smo pričekali u pozadini redatelja i snimateljske ekipe kako bi se zabilježili posljednji kadrovi Gorana dok zabrinuto priča na telefon. Ova je scena privukla pažnju mnogih prolaznika koji su ubrzo stvorili red kako bi vidjeli barem dio nove serije, a nedugo zatim redatelj je objavio kraj snimanja.

Nakon svih dojmova, mogu iskreno reći da je ovo bilo jedinstveno iskustvo gdje sam imala priliku vidjeti talent domaćih glumaca, namještanje seta, hvatanje najboljih kadrova i samu koordinaciju snimanja na čemu sam doista zahvalna dok je organizacija statista ipak mogla biti bolja. Naših 11 sati provedenih na setu kao statisti naučili su me da je ovo tek djelić onoga kroz što glumci prolaze pri svakom snimanju koje, sada znam, zahtijeva mnogo strpljenja i potpune predanosti. Također, pored trenutaka gdje smo se neuspješno pokušavali ugrijati na brodu vjerujem da ću ipak najviše pamtiti novo društvo, naše duge razgovore i topli čaj.