Požega, grad bogate povijesti, ponosi se nevjerojatnom, tristo godina starom kazališnom tradicijom koja je oblikovala njezin kulturni identitet.
POŽEGA – Dok se malo koji grad u Hrvatskoj može pohvaliti kazališnom tradicijom starijom od nekoliko desetljeća, Požega ponosno obilježava tri stoljeća kazališnog života. Prema zapisima književnog povjesničara Tome Matića, prva kazališna predstava u Požegi izvedena je 27. kolovoza 1715. godine u dvorištu isusovačkog samostana. Premda naziv predstave nije ostao zapisan, zna se da je pozornica bila skromno postavljena pod šatorskim platnom, što upućuje na visok stupanj kulturnog i društvenog života grada čak i u to daleko vrijeme.
Samo tri godine kasnije, 1718., požeški gledatelji imali su priliku čuti izvedbu na hrvatskom jeziku, što je u to doba bila rijetkost i pokazatelj nacionalnog osjećaja i kulturne svijesti stanovnika. Predstava ''Sapritius et Nicephorus (duo christiani quorum hic laurem martyrii, quod inimico parcere noluerit, amisit)'', kako se navodi u starim zapisima, izvedena je pred crkvom sv. Lovre. Ova ''tragična igra'', čiji se izvornik još uvijek čuva u Munchenu, pratila je priču o dvojici kršćanskih mučenika, a bila je dostupna i stranim posjetiteljima kroz sažetke na njemačkom, francuskom i latinskom jeziku. Time su Požežani jasno pokazali otvorenost prema kulturnim utjecajima i važnost očuvanja svog jezika u javnim događanjima.
Kazališni razvoj
Nakon prvih kazališnih koraka isusovačkih đaka, Požega je tijekom 18. i 19. stoljeća nastavila njegovati kazališnu tradiciju, uglavnom kroz školske dramske skupine i povremene izvedbe u sklopu vjerskih i društvenih proslava. Kazališne izvedbe tada su se često izvodile u crkvama, na otvorenim prostorima, ali i u različitim privatnim prostorima građana, što je doprinijelo ugledu kazališta kao važnog dijela društvenog života. Sredinom 19. stoljeća Požega dobiva prvu stalnu kazališnu dvoranu unutar kompleksa zgrada na glavnom gradskom trgu Presvetog Trojstva.
Ovaj kompleks, koji uključuje današnju zgradu Gradskog kazališta i hotel ''K zlatnom janjetu'', preuređen je 1895. godine u neorenesansnom stilu i postao je središnje mjesto okupljanja Požežana. Glavno pročelje kazališta oblikovano je simetrično, s dvorišnim polukružnim prozorima i prostorijama namijenjenima društvenim događanjima. Zanimljivo je da je u ovoj zgradi održano mnoštvo važnih priredbi i dobrotvornih zabava, a gosti su, prilikom svečanih proslava, uživali u gastronomski raskošnim menijima, poput onog iz 1911. godine koji uključuje ragout juhu, pečenke, sladoled i kolače.
Osnivanje prvog profesionalnog kazališta
Godine 1945., po završetku Drugog svjetskog rata, Požega postavlja temelje za profesionalno kazalište. Osnivanjem Sindikalne kazališne grupe otvorena je nova era u kulturnom razvoju grada. Već tri godine kasnije, 1948., započelo je djelovanje prvog profesionalnog kazališta u Požegi, koje je djelovalo gotovo desetljeće, sve do 1957. godine. Kazalište se tada suočavalo s brojnim izazovima, od nedostatka financija do povremenih ograničenja u produkciji, no uspjelo je zadržati visoke standarde i značajnu podršku publike.
Kazalište Požega ponovno je obnovljeno 10. ožujka 1995. godine i svečano otvoreno s predstavom ''Gle kako dan lijepo počinje'' u režiji Ivice Plovanića. Ovaj datum obilježio je novi početak kazališnog života grada, s namjerom da se povijesna baština kazališta očuva i razvije kroz nove produkcije. Povijest Gradskog kazališta, kroz simboličnu povezanost s brojem pet, često je označavana kao priča o izvrsnosti, a današnji djelatnici nastavljaju tradiciju kroz visokokvalitetne predstave i projekte.
Nove generacije požeških glumaca
Posljednja dva desetljeća Gradsko kazalište Požega sve više privlači pažnju svojim vlastitim produkcijama koje se redovito izvode diljem Hrvatske, od nacionalnih kazališnih kuća do renomiranih lokalnih scena. Na domaćoj kazališnoj sceni stekli su priznanje i kroz nagrade, poput Nagrade hrvatskog glumišta koju je 2002. godine osvojila Antonija Stanišić za ulogu Lisice u predstavi za djecu ''Pinocchio''. Danas Gradsko kazalište ima sve veći broj publike, ali i mladih talenata, budući da je čak pet Požežana u posljednjim godinama diplomiralo na Akademiji dramske umjetnosti, što dodatno obogaćuje kazališnu scenu grada.
Povijesna zgrada Gradskog kazališta
Kompleks zgrada koji obuhvaća Gradsko kazalište Požega i hotel ''K zlatnom janjetu'' bio je od samog početka središte kulturnih zbivanja u gradu. Od svog preuređenja u 19. stoljeću, glavna dvorana kazališta ugostila je balove, kazališne predstave, glazbene koncerte, ali i brojne sastanke i proslave koji su kroz stoljeća obilježavali društveni život Požege. U dvorišnom krilu, vlasnik S. Mravak izgradio je posebnu dvoranu za balove koja je tijekom vremena postala prava kazališna pozornica, a nakon Drugog svjetskog rata prilagođena je za potrebe tadašnjeg profesionalnog kazališta. Ova je dvorana, uz prepoznatljive štukaturne ukrase s maskeronima, sačuvala izvorni izgled i danas pruža prostor za brojne kulturne događaje.
Prvi kazališni koraci
Kazalište u Požegu donose isusovci, čiji je kolegij bio središte obrazovnog i kulturnog života grada u 18. stoljeću. Prva predstava iz 1715. godine održana je u dvorištu kolegija, uz javni pristup i velik interes građana koji su po prvi put imali priliku prisustvovati kazališnoj predstavi. Već 1765. godine, požeška publika gledala je prvu predstavu na hrvatskom jeziku, a kako su gledatelji govorili različitim jezicima, podijeljeni su im sažetci na latinskom, njemačkom i francuskom jeziku. Ove rane predstave uglavnom su bile religioznog, povijesnog i društvenog sadržaja, odražavajući vrijednosti tadašnjeg vremena.
Dva dana prije posvete crkve sv. Terezije, danas katedrale, održana je pastoralna predstava u čast biskupu Thauszyju i banu Franji Nádasdyju, što potvrđuje da je kazalište u Požegi od svojih početaka igralo važnu ulogu u vjerskom i društvenom životu. Ta tradicija zadržala se do danas, a Gradsko kazalište Požega ostaje trajni simbol kulturnog identiteta grada, ponosno čuvajući bogatu baštinu i privlačeći nove generacije umjetnika i publike.
