LOVČIĆ / BRODSKI DRENOVAC - Ima tome već tridesetak godina otkako su istraživači ustanovili da je glagoljica bila prisutna i u Slavoniji, ali će najstarije hrvatsko pismo, oni koji se još sjećaju lekcija iz škole, vezati isključivo za hrvatske primorske krajeve, Istru, Kvarner i Dalmaciju, gdje mu, uostalom, i jest bila jezgra.

Pismo koje se u srednjovjekovlju povezuje s najvišim dosezima kulture i učenosti na ovim prostorima, u Slavoniji je pronađeno na više lokaliteta, a sudeći po njihovom broju, središte ove ćirilometodske „mikroregije“ bilo je negdje uz rijeku Orljavu. Ovdje ćemo spomenuti dva možda najznačajnija nalazišta.

U Brodskom Drenovcu, u ruševinama crkve sv. Dimitrija, počevši od 1989., pronađeno je nekoliko glagoljskih grafita. Niz od tri slova, ČRK, neki su iščitali kao broj, odnosno godinu 1140., dok je npr. rečenica „Se pisa edan člověk.“ („Ovo je pisao jedan čovjek.“) datirana u 14. ili 15. stoljeće. Široki vremenski raspon upućuje na zaključak da glagoljska pismenost ovdje nije bila nikakav „eksces“, trag nekih zalutalih popova, već višestoljetna tradicija.

Zanimljiva je i rečenica „U Drěnověce to e pisa brt Rěčić.“ koju prof. Milan Paun, najveći istraživač ove pojave u Slavoniji, čita ikavski: „U Drinovice to je pisao brat Ričić.“ - onako kako se, objašnjava, ondje i danas govori.

Spomenuti je istraživač zaslužan i što je glagoljica, u vidu triju natpisa, otkrivena u obližnjem Lovčiću, u crkvi sv. Martina. Oni su rudimentarni, svode se svaki na nekoliko slova, a u dvama Paun čita ime sveca zaštitnika. Iako je teško pouzdano reći što na njima zapravo piše, vrijedna je opet činjenica što su nastali u dužem vremenskom razdoblju.

Budući da je znanost dinamična disciplina, koja iz dana u dan dolazi do novih spoznaja, poželjno je i da društvo sukladno tome mijenja i dopunjuje svoje predodžbe o nekom fenomemu, a to je valjda i lakše kad mu one idu, na ovaj ili onaj način, u korist. Nije li lijepo znati da je i ovaj dio Slavonije u srednjem vijeku bio, barem u nekoj mjeri, dijelom tada najviših dosega kulture i pismenosti, a ne samo, kako se to dugo smatralo, rubna provincija, bilo turska, ugarska ili habsburška (kao što je danas mogi smatraju europskom)?

Dakako da se glagoljaška trdicija u Slavoniji ne može po „razmjerima“ uspoređivati s onom u Istri i Kvarneru, barem kako zasad pokazuju istraživanja, ali je i takvu, skromnu i „samozatajnu“, zbog svoga višestoljetnog trajanja, treba uključiti u promišljanje kulturnog identiteta ovoga dijela Slavonije (npr. i u turističko-promidžbenom smislu) i njenih žitelja.