SLAVONSKI BROD - Migraciju iz planinskih u ravničarske krajeve Hrvatske, točnije preseljenje Hrvata iz Like, Banovine i Korduna u Slavoniju, autor Marinko Vuković obradio je u knjizi „Migracije i identiteti u selima slavonske Posavine", danas predstavljenoj u brodskoj Gradskoj knjižnici.

Privikavanje došljaka Ličana na osebujne Šokce, promjene koje je doseljeničko stanovništvo izazvalo kod starosjedilaca kao i međusobne odnose te mentalitet jednih i drugih, autor je pokušao analizirati kako bi stvorio jedan od rijetkih zapisa o migracijama krajem devetnaestog i u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća.

- Stanovništve koje je iz Like i Korduna doselilo krajem 19. stoljeća, u prvim je generacijama sačuvalo svoj subetnički identitet, ali se kasnije uglavnom uklopilo u većinsko starosjedilačko slavonsko stanovništvo. Tada su se iz takozvanih pasivnih krajeva za gospodarstvo, ljudi selili u Slavoniju koja je bila Obećana Zemlja. To je tako bilo od 1699. pa sve do 1990., ali danas se, nakon duge povijesti i trenda useljavanja, iz Slavonije, nažalost, više iseljava. - kazao je dr. sc. Marinko Vuković, autor knjige.

Koliko god se današnjim stanovnicima slavonske Posavine to čini nevjerojatnim, njihova su, sada uglavnom napuštena, sela nekada bila životni cilj mnogima iz dinarskog planinskog i krškog područja.

- Slavonija je češće kroz povijest bila prostor useljavanja, nego iseljavanja. Autor je ovom knjigom, u nekoliko sela u zapadnoj okolici Slavonskog Broda, pratio različite čimbenike odnosa između stanovništva koje je već bilo na području slavonske Posavine i onih koji su tu doselili. - kazao je dr. sc. Stanko Andrić, predstojnik Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest.

Zahvaljujući gospodarskim potencijalima Slavonija je bila izuzetno privlačna doseljenicima iz gotovo svih južnoslavenskih područja pa i šire ako se uzme u obzir austro-ugarsko razdoblje. Kako je autor utvrdio, doseljavanja su na ovo područje trajala gotovo tri stoljeća. 

- Autohtono stanovništvo je ono koje je došlo krajem sedamnaestog i u prvoj polovici osamnaestog stoljeća. Knjiga raspravlja o kulturološkim razlikama i sličnostima između tog starosjedilačkog stanovništva i onih koji su u Slavoniju doselili krajem 19. stoljeća. Radi se o ruralnim zajednicama koje, iako pripadaju istoj vjersko-etničkoj zajednici, ipak pokazuju različite varijacije u etnogenezi, porijeklu, mentalitetu, međusobnom doživljaju. - pojasnila je Jadranka Grbić Jakopović, redovita profesorica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta tijekom predstavljanja knjige svog nekadašnjeg učenika kojemu je bila mentorica prilikom pisanja doktorskog rada o toj tematici.

U knjizi koja je rezultat i terenskog istraživanja odnosno intervjuiranja s otvorenim pitanjima kao i produkt rada u arhivu i istraživanja literature, Marinko Vuković uspješno je kombinirao etnološki pristup s pristupom povijesne znanosti. Budući da su u djelu „Migracije i identiteti u selima slavonske Posavine" u dva istraživana sela, Brodskom Stupniku i Stupničkim Kutima, najviše zastupljene dvije subetničke skupine - Šokci, kao starosjedioci, te Drnišani i Kordunaši, kao doseljenici, autor je pratio upravo njihov odnos.

- Istraživanje je usredotočio na njihov međusoban utjecaj, zatim na ulogu migracije u oblikovanju identiteta, na proces integracije u novu sredinu te na prožimanje i očuvanje zasebnog kulturnog identiteta svake od te dvije skupine. - kazala je Sanja Lazanin s Instituta za migracije i narodnosti, recenzentica Vukovićeve knjige.

Ovo djelo, jednako vrijedno i za etnologiju i za povijest, svakako je značajno za sela zapadno od Slavonskog Broda čiju bogatu kulturu i povijest nastoji očuvati.

- Potječem iz Stupničkih Kuta, tako da sam se našao u ulozi istraživača-insajdere pa sam iznutra mogao istražiti navedenu tematiku. Postojala je opasnost od subjektivne interpretacije činjenica, ali ja sam se trudio u tom slučaju biti kao istraživač-autsajder, a čitatelji će procijeniti jesam li u tomu uspio. - poručio je autor.