SLAVONSKI BROD - Nova knjiga prof. dr. sc. Marka Samardžije "Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918. - 1941.)" u izdanju Školske knjige,  predstavljena je u Državnom arhivu u četvrtak 14. ožujka 2013. godine prigodom obilježavanja Dana hrvatskog jezika. Nakon što je mr. sc.Ivan Medved pozdravio autora, urednicu i recenzenticu te ostale goste, urednica Dunja Merlker, prof. je, najavivši samog autora djela, istaknula količinu teksta koji je stigao u njene ruke te važnost koji će knjiga imati za sve one koji žele imati iscrpan povijesni prikaz stanja hrvatskog jezika u vremenu Kraljevine Jugoslavije.

Autor knjige je  objasnio kako je proučavajući razdoblje Nezavisne Države Hrvatske o kojem je pisao u prethodnoj knjizi često morao proučavati vrijeme Banovine Hrvatske i Kraljevine Jugoslavije kako bi čitateljima približio sociolingvističko stanje te pojasnio uzroke i posljedice nekih promjena i odluka na jezičnom i pravopisnom području. Proučavanjem je obuhvatio velik broj onodobnih pisanih vrela: službenih glasila, dnevnih i tjednih novina, književnih časopisa, strukovnih i znanstvenih publikacija te knjiga i udžbenika hrvatskih, ali i srpskih autora. Istaknuo je kako je to razdoblje bilo vrijeme kušnja koje je sustavno podupirala tadašnja jezična politika  te vrijeme odupiranja jezičnom unitarizmu. U knjizi je prikazano kako je država često otvorenim nametanjem djelovala na hrvatski jezik i njegov pravopis.   

Recenzentica dr. sc. Marija Znika je naglasila kako je knjiga pomagalo za poznavanje položaja hrvatskog jezika u Državi SHS odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Strukturirana je u 13 poglavlja sa zaključkom i dodatcima, a svako poglavlje je ustrojeno od autorova predgovora, odabranih članaka te zaključnog teksta u kojem se komentira neki bitni proces i gledište. Nakon uvodnoga obrazlaganja o "putu gusaka u maglu" 1918. piše o nastavku ekavštine i početku ćirilizacije u Hrvatskoj te filologiji u službi politike, beogradskom "kvarenju" jezika, hrvatskom ili srpskom jezičnom savjetniku Tome Maretića pod kritičkim sitnozorom hrvatskih suvremenika, ujednačavanju pravopisa i nazivlja, našem i hrvatskom jeziku, nacionaliziranju imena naseljenih mjesta na hrvatskim područjima, polemikama o sudbini čakavštine, borbi za pravilnost i čistoću hrvatskoga jezika, hrvatskom jeziku u 19. stoljeću, društvu i časopisu "Hrvatski jezik", neuspjelom povratku hrvatskom rukavcu vukovstva, prijedlogu fra Stanka Petrova za uvođenje jekavice i polemici te razlikama oko razlika u hrvatskom i srpskom jeziku.  

Autora prije svega zanima odnos hrvatskih autora i hrvatske sredine između dva svjetska rata prema hrvatskom jeziku pa su odabrani autori velikom većinom hrvatski jezikoslovci, političari i drugi javni radnici (npr. Ivan Krnic, Marijan Stojković, Blaž, Jurišić, Antun Branko Šimić, Tomo Maretić, Miroslav Andrassy, Nikola Andrić, Stjepan Ivšić i brojni drugi), ali kada se ukaže potreba da se problem vidi sa srpske strane ili da se jasnije očituju srpski postupci i nastojanja, Samardžija uključuje srpske autore (npr.Dragoljub Aranđelović, Dušan Ivančević, Miloš Moskovljević) i tako izbjegava jednostranu sliku.

Na kraju večeri je prof. dr. Samardžija odgovarao na postavljena pitanja o današnjem stanju hrvatskog jezika i najavi novog pravopisa te je istaknuo nadu kako će ona osobina koju su Hrvatima Srbi na početku 20.stoljeća zamjerali, a to je da su previše osjetljivi na jezik i da previše cjepidlače, biti presudna i u ovom nadolazećem vremenu, kako bi se i dalje njegovao i očuvao hrvatski jezik.