Kad u zračnu struju postavite pljosnati predmet poput letve, spojlera ili avionskog krila, onda se ispod, iznad i iza krila zračna struja znatno promijeni. Nastaju kovitlanja zraka, turbulencije i takva zračna gibanja kojih nikada ne bi bilo da u zračnu struju (na primjer vjetar) niste stavili to krilo. Pitate se čemu ovo laičko tumačenje aerodinamike? Pitajte to snaše na rekonstruiranom dijelu tržnice, koje će vam se redovito potužiti na čudne i neugodne vjetrove koji pušu ispod „Dusparine" strehe. Da ne bi pomislili kako se radi o rekla kazala, još nisam bio na obnovljenoj tržnici, a da mi se u neobaveznom razgovoru nije bar jedna snaša potužila na novonastale uvjete. Netko je postavio gigantsko krilo na tržnicu, a da očito nije prije toga dobro promislio i da nije proveo složene aerodinamičke proračune koji bi ukazali na ono što će se dogoditi. Kako kažu da u svemu lošemu valja naći i nešto dobro, možemo se našaliti pa reći kako naše snaše polako postaju specijalisti za downforce i formulu 1. Neka cure, samo naprijed. Ako je to mogla skužiti Renata Sopek, možete i vi.

Zar je trebalo forsirati neplansku, loše osmišljenu, totalno nelogičnu i nerazumnu, tipično hrvatski aljkavu obnovu, potrošiti vreće novca i onda još sa nekoliko tisuća kuna krpati tu sprdačinu zvanu obnovljena gradska tržnica.

Sprdačina zvana obnovljena gradska tržnica

No možda to nije najveći problem s novom tržnicom. Nikakvo mi zadovoljstvo nije sada reći: „Govorio sam vam!". Prvi put još prije gotovo dvije godine, u nekoliko komentara i kolumni sam spominjao kako, ako se već radi obnova tržnice, valjalo bi ju raditi kao da smo u 21, a ne u 19. stoljeću. No tko sam ja da nekoga upozoravam i taj još posluša. Ovih dana, kako mrežna i naponska infrastruktura nije instalirana, a u međuvremenu se pojavio Linić sa fiskalizacijom, pokazuje se koliko je manjkav projekt obnove tržnice i koliko je suludo bilo inzistiranje na njemu. Iz Komunalca navodno nisu ni trepnuli na nepostojanje osnovnih uvjeta za uvođenje fiskalnih uređaja pa je uskočio grad te za nekih 6000 kn „pokrpao" situaciju. Zar je trebalo forsirati neplansku, loše osmišljenu, totalno nelogičnu i nerazumnu, tipično hrvatski aljkavu obnovu, potrošiti vreće novca i onda još sa nekoliko tisuća kuna krpati tu sprdačinu zvanu obnovljena gradska tržnica.

Iako je u drugoj fazi rekonstrukcije, pri obnovi kioska, predviđena kompletna infrastruktura, dakle: voda, struja, internet veza, za očekivati je i porast cijene najma. Prodavačima već sada previsoke cijene najma ne jamče nikakvo osiguranje objekata od krađe pa prodavači u trenutno izmještenim kioscima trpe provale i ogromne gubitke koje će ih dokrajčiti prije budućih visokih najmova i fiskalizacije. Ovi trenutni minusi idejnim tvorcima rekonstrukcije tržnice bit će još teži ukoliko Vlada i Linić ne uvaže molbe i apele prodavača na brojnim hrvatskim tržnicama da se njima ne uvode fiskalne blagajne. Radi se uglavnom o starijem, informatički neobrazovanom puku, kojima će rad s prijenosnim računalima i tabletima biti praktički nemoguć, znanstvena fantastika. Zjapit će tada tržnice poluprazne ili prazne, bez prodavača pa posljedično i bez posjetitelja. Još kada stupe na snagu i razna europska pravila, pitat ćemo se za koga smo obnavljali tržnicu.

Kad ne slušaju doktora Lujića

Za razliku od snaša koje će se izgleda morat na silu informatizirati, gradonačelnik i gradski vijećnici za sada još neće. Iako je vijećnik Roberto Lujić (SDP) što službenim što neslužbenim kanalima u nekoliko navrata predlagao neka se promijeni poslovnik i neka se u pripremama sjednica gradskog vijeća prekine s megalomanskim kopiranjem materijala (za neke sjednice je utrošeno i po 40000 listova papira) te neka se gradonačelniku i vijećnicima uzmu jeftini prijenosnici ili tablet računala te im se tim putem dostave svi materijali koji su ionako objavljeni i na webu. Vijećnici bi tada, naravno ukoliko se razumiju u te uređaje, mogli proučavati materijale za sjednicu, raditi zabilješke i napomene, surfati Internetom u potrazi za korisnim podacima, na primjer praksom u drugim gradovima itd. S cijenom upotrebljivih tablet-računala već od ispod tisuću kuna, ovakva bi se akvizicija isplatila za jednu ili dvije sjednice. No prošla vijećnička garnitura nije prihvatila Lujićev prijedlog.

Umjesto trošenja radi uštede, prošli se mjesec, iako je grad pod „tutorstvom" i financiranjem u „leru", ipak našlo „navodno" četrdesetak tisućica kunića za raskošnu i rastrošnu promociju prvog među jednakima. U jednom mjesecu su izašla čak dva glasnika, što je kuriozitet koji je čudom ostao čak i na ovom „Dusparinom" portalu nezabilježen. Kako opravdati taj trošak? Hoće li megalomanski projekti zbog njega postati bolji i logičniji? Hoćemo li više cijeniti gradske vijećnike koje smo već zaboravili? Zar nam treba potsjetnik na sve te projekte pored silnih rata koje će grad morati plaćati svakog mjeseca? Po anketama Duspara ima značajnu prednost pred konkurentima. Kada se već ovih dana govori o njegovim PR-ovcima htio bih ih pitati zašto gradonačelniku zabijaju nož u leđa i pokazuju ga i u ovom slučaju kao samopromotera i rastrošnika? Za koga oni u stvari rade? S utrošenom sumom mogla se nabaviti raskošna oprema za jeftinije održavanje budućih sjednica Gradskog vijeća i pokazati kako gradonačelnik zna i prištediti. No tko će sada na to misliti? Uostalom, nisu oni plaćeni da misle.

Snaše će instruirati političare
Znam, odmah će se naći neki koji će podcijeniti našeg gradonačelnika i buduće vijećnike te reći što će njima tableti kad ionako neće znati raditi na njima. No varaju se, jer tu su naši velikaši u velikoj prednosti. Kad god im zapne nešto u radu na tabletu, skoknut će do tržnice i zamoliti koju snašu (koje će se do tada ispraksirati) da ih obuči i da im pokaže kako se to radi. Ili, možda ipak treba pažljivije birati buduće vijećnike i gradonačelnika?