Velikim četvrtkom katolici diljem svijeta uranjaju u niz otajstvenih događaja neposredno pred Isusovu muku. Počinje se slaviti Kristova pasha - prijelaz iz ovoga u slavni život kroz razapinjanje i smrt. Sveto trodnevlje, koje se nastavlja Velikim petkom i Velikom subotom, povezano je slavljenje jednog, istog, otajstva u tri različite faze koje se odvijaju u razdoblju od tri dana.

Na posebnoj misi, koju svećenici slave sa svojim biskupom, a naziva se i Misom posvete ulja, jer se na njoj obavlja posveta krizme i blagoslov katekumenskoga i bolesničkoga ulja, svećenici obnavljaju obećanja biskupu koja su dali u vrijeme svojeg svećeničkog ređenja.

Obnova svećeničkih obećanja biskupu

Iako, dakle, sva tri dana slavi se samo jedno, isto, otajstvo, ipak u liturgiji pojedinih dana naglasak se stavlja na određeni segment koji se slavi toga dana pa je, tako, Veliki četvrtak, Dan u koji se slavi Misa večere Gospodnje, spomen na Kristovu posljednju, oproštajnu večeru kada je Krist ustanovio Euharistiju, središnji misterij kršćanstva. Euharistija je žrtva, a oni koji prinose žrtvu, u svim religijama, i samo ti, jer ostali mogu biti samo vjerski „službenici", su svećenici. Zato je Veliki četvrtak i blagdan ustanovljenja sakramenta Svećeničkog reda. Na posebnoj misi, koju svećenici slave sa svojim biskupom, a naziva se  i Misom posvete ulja, jer se na njoj obavlja posveta (consecratio) krizme i blagoslov (benedictio) katekumenskoga i bolesničkoga ulja, svećenici obnavljaju obećanja biskupu koja su dali u vrijeme svojeg svećeničkog ređenja.

Prvi svećenik zemaljske Crkve, Papa Franjo, dosadašnjom svećeničkom službom i, osobito od kada se prvi puta bio pojavio na balkonu „sobe blagoslova" kao i u sljedećim danima, pokazao je što danas znači Isusov čin pranja nogu apostolima, a što simbolično čine svećenici vjernicima na blagdan Velikog četvrtka. Ulogu najponiznijega i onoga s dna društvene ljestvice, roba, Isus je uzeo na sebe i rekao: „Primjer vam dajem da i vi tako činite kako sam i ja činio vama." Primjer je to ljubavi i poniznosti. One na koju nas, posebno, svojom porukom, ovih dana, upućuju mjesni biskupi.

Drama Kristove smrti

Budući da na Veliki petak, Dan muke Gospodnje, mise se ne služe, po svršetku liturgije Velikog četvrtka, posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki petak, dakle Tijelo Kristovo, svečano se prenosi u svetohranište, obično na pokrajnjem oltaru ili posebno za taj dan priređenom. Kraćom, tihom, adoracijom Euharistiji , završava obred Velikog četvrtka, a s oltara se uklanja oltarnik i svi ukrasi, te oltar ostaje prazan i "gol”, a slike, kipovi i raspela prekrivaju se ljubičastom tkaninom. Povezuju se crkvena zvona koja su za vrijeme pjevanja Slave sva zvonila, zatvaraju se orgulje, i nema zvonjenja ni glazbe do svečane Slave na Veliku subotu, Dan vazmenog bdijenja. Na ovaj način naglašava se ozbiljnost i drama Kristove muke i smrti.

Ogoljeni oltar predstavlja Krista, čovjeka sa strahom od muke koja slijedi ali i prihvaćanjem volje Onoga koji ga je poslao.

U biskupijskim sjedištima slavi se Misa posvete ulja koja ujedinjuje dvije predaje Crkve: Onu liturgijsku koja je posvetu ulja nekoć (i to kroz kratko vrijeme) smještala na Veliki četvrtak, u vidu priprave za slavlje kršćanske inicijacije koja je vlastito mjesto nalazila u vazmenom bdijenju, i onu duhovnu koja je ustanovljenje svećeničke službe rado promatrala u Kristovim riječima i gestama na oproštajnoj večeri. Ujedinjavanjem dviju tradicija, različitih po sadržaju i po vremenu nastanka, stvoreno je jedinstveno slavlje u kojem su vidljivi tragovi prožimanja dva obreda: posveta krizme s blagoslovom katekumenskog i bolesničkog ulja te obnova svećeničkih obećanja (prof. dr. sci. Ante Crnčević: „Pomazanje i dar vjere - razmišljanje uz misu posvete ulja na Veliki četvrtak").