Prije dva tjedna, točnije 13. ožujka 2013. u Slavonskom Brodu svojim izdanjima predstavio se Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar. Tom prigodom voditelj Centra dr. sc. Dražen Živić, u brodskoj Gradskoj knjižnici, predstavio je monografiju „Vukovarsko-srijemska županija: prostor, ljudi, identitet", i zbornik radova „Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti II".

Druga, odabrana, izdanja Instituta predstavili su uposlenici Centra - stručna suradnica u znanosti mr. sc. Sandra Cvikić („Mirna reintegracija Hrvatskoga Podunavlja - znanstveni, empirijski i iskustveni uvidi") i dr. sc. Mateo Žanić („Demografski kontekst i sociokulturne posljedice Hrvatskoga domovinskog rata") a upravitelj Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Vukovaru, Henrik Ivan Damjanović, lic. lit. predstavio je zbornik „Victor Quia Victima - Nada za Hrvatsku".

„On je pobjednik jer je žrtva", Augustinove su riječi u dijelu naslova knjige i s njima je Damjanović započeo svoje izlaganje.

Isus na križu ne opravdava neznanje i ne briše sjećanja, ne uspostavlja zaborav i ne negira žrtvu, niti njezinu istinu i pravdu, već kroz paradoksalnu ljubav, poziva na opraštanje i obraćenje k onom Bogu koji pamti i oprašta.

Vrijeme tromjesečnog stradanja Vukovara, a „Grad to ste vi", kada je bio usamljen, popljuvan i ponižen, vrijeme je hrvatskog Velikog petka. I kao da traje. Utamničenicima i žrtvama brutalnog zlostavljanja u srbijanskim logorima, silovanim ženama, onima koji su izgubili svoje najmilije, ocat nepriznavanja njihove žrtve pomiješan sa žuči ćirilice, uz pljuvanje i pogrde nude se, kao Kristu na Križu. „Ako si Božji sin, siđi s križa!" Vukovaru, pomogni si sam! Odricanje, uz kukurikanje pijetla, „jer se odgovorni pojedinci i institucije ne žele konfrontirati s patnjom koja je proizašla iz rata", kako se izrazio Damjanović, je mučna stvarnost, i zacementirana stalnost.

Žrtva ne smije prkositi

Pojam žrtve, nastavlja Damjanović, „ne smije imati elitistički, viktimizacijski prizvuk, kroz koji želimo poniziti našeg protivnika prkosno mu pokazujući da nas nije slomio. Naglasak žrtva mora i smije biti jedino s dodatkom ljubav."

Još jedan paradoks. Ali nije nov i nije nepoznat, jer Apostol Pavao Galaćanima piše: „Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo”. To je paradoks ljubavi. One kojom se ispunila punina vremena, povijest spasenja. Ljubavi kojom, kako kaže Damjanović, „jedino, i samo njom, može biti iskazana i veličina vukovarske žrtve".

Dok je utemeljenje života po Zakonu moguće samo nekima, utemeljenje po vjeri jednako je i pod istim uvjetima dostupno svima, pa ima univerzalnu vrijednost.

 "Nema više Židov – Grk!…!"

Povijesno - spasenjski punina vremena nije u misteriju utjelovljenja Boga, već misteriju trpljenja i smrti. Time vrijeme prestaje biti helenistička mitološka kategorija i filozofska refleksija, prestaje biti mjera kretanja koje duša, jer je vječna, dakle stabilna, uočava. Isus je „Rođen od žene, nama jednak u svemu, osim u grijehu!" Vrijeme se ispunilo. "Pavao argumentira Zakonom, ali takvo argumentiranje svrhom je usmjereno nadilaženju izraelocentrične perspektive spasenja, odnosno ukazivanju na Božju volju spašavanja svega čovječanstva, jer - dok je utemeljenje života po Zakonu moguće samo nekima, utemeljenje po vjeri jednako je i pod istim uvjetima dostupno svima pa ima univerzalnu vrijednost." (Vidi: Marinko Vidović,"Punina vremena” (Gal 4,4) – Iskaz prisutnosti eshatona u povijesti, Split, 2004.). Nakon toga Pavao može izričito ustvrditi: "Nema više Židov – Grk!…”

Vukovar `91. - slika Križa

Slika Vukovara kakvog pamtimo iz jeseni 1991. slika je križa. I slika Pravednika koji je za sve ljude podnio žrtvu. Osamljen, ostavljen od svih, prezren i odbačen, umro na križu. Ipak, među zadnjim riječima koje je, prije smrti izgovorio, bile su molitva za svoje mučitelje - „Oprosti im jer ne znaju što čine!"

- Radikalni je to iskaz ljubavi. Krist ne opravdava ono što njegovi mučitelji čine, ali im oprašta. I stradanja Vukovara - veli Damjanović - mogu se i moraju pretvoriti u ljubav.

Isticati žrtvu, bez praštanja, a praštanju prethodi ljubav, zlouporaba je i ponovno žrtvovanje onih koji su već podnijeli ili još uvijek podnose žrtvu.

Hrvatski san ostvaren u punini vremena

Punina vremena hrvatskog snivanja o slobodi ispunila se vukovarskom žrtvom za Hrvatsku jer je ta žrtva bila presudna za ispunjenje hrvatskog sna - slobodne, neovisne i međunarodno priznate Domovine. Isticati žrtvu, bez praštanja, a praštanju prethodi ljubav, zlouporaba je i ponovno žrtvovanje onih koji su već podnijeli ili još uvijek podnose žrtvu. Instrumentaliziranje i manipulacija žrtvama može izazvati i nove žrtve. To posebno u prvom članku ovog zbornika ističe Izv. prof. dr. sc. vlč. Ivica Raguž.

Nastavljajući svoje izlaganje Damjanović je rekao kako prof. dr. sc. vlč. Željko Tanjić govoreći u Zborniku o fenomenu zla, mysteriumu iniquitatis, posebno piše o zlu kao pokretaču i uzročniku vukovarske patnje.

Nezaborav nije zlopamćenje

Dr. sc. fra Ivan Šarčević piše o Kristovom radikalnom činu praštanja, kao činu ljubavi. Fra Ivan kaže da Isus na križu ne opravdava neznanje i ne briše sjećanja, ne uspostavlja zaborav i ne negira žrtvu, niti njezinu istinu i pravdu, već kroz paradoksalnu ljubav, poziva na opraštanje i obraćenje k onom Bogu koji pamti i oprašta, „kojem nezaborav nije zlopamćenje, za osvetu, koji se ne osvećuje, nego ljubi."

Promatrajući život Svetog Franje Asiškoga, prof. dr. sc. fra Nikola Vukoja ukazuje na konkretan primjer evanđeoskog nasljedovanja Krista i njegove ljubavi.

Dr. sc. fra Darko Tepert u svojem pregledu starozavjetne teologije žrtve progovara i o ideji mučeništva kao svjedočanstva vjernosti Bogu ili kao primjeru za buduće naraštaje.

O izgradnji duhovnog identiteta kroz nasljedovanje Krista, preko dva isječka iz Novoga Zavjeta piše dr. sc. fra Mario Cifrak, a ratni župnik župe u Borovom naselju, fra Ante Perković, piše o osobnom doživljaju žrtve i mučeništva kroz susret s ratnim i logorskim doživljajima, i o empatijskim susretima s žrtvama rata i logora.

Gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, fra Gordan Propadalo, navodeći poruku Siniše Glavaševića, „Grad - to ste vi!", prvenstveno s teološko-kultnog motrišta, govori o štovanju žrtve Vukovara, koja nije u službenom katoličkom martirologiju, a samo štovanje Vukovarskih mučenika opravdava kroz pojam žrtve koji se veže uz „Herojska djela ljubavi učinjena prema nekome iz naravnih ili nadnaravnih motiva."

Na njega pade kazna - radi našeg mira

Damjanović je, pozivajući se na korizmeno vrijeme, svoj prikaz zbornika završio Izajijinom Četvrtom pjesma o Sluzi Jahvinu: „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše."

Teško je, danas, na Veliki Petak, ne sjetiti se ovih proročkih stihova koje je, u smislu imaginacije, kao kasniji povijesni događaj naveden u Tacitovim Analima, najbolje u svojem filmu „Pasija" prikazao Mel Gibson. I teško je, i bez, a osobito prisjećajući se predstavljanja izdanja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područnog centra Vukovar, posebno zbornika, Victor Quia Victima - Nada za Hrvatsku, ne sjetiti se jednako stravičnih slika vukovarskog „velikog petka" koji je trajao tri mjeseca i završio zvjerskim orgijanjem srbo-četničkih skupina nad napuštenim, nezaštićenim i izručenim mu stanovništvom Vukovara.

Ali - teško je ne čuti i poruku s Kristova križa koja je upućena svim ljudima, a to je poruka ljubavi i praštanja, poruka smisla žrtve u ta dva čina. To je put spasenja utemeljen po vjeri, jednak i pod istim uvjetima dostupan svima.