SLAVONSKI BROD - Jeste li znali da je jučer, 17. ožujka, obilježen Dan hrvatskoga jezika? Jeste li znali da je zapravo riječ o posljednjem danu čitavoga tjedna u kojemu se obilježavaju Dani hrvatskoga jezika? Vjerojatno većina stanovnika Hrvatske, osim onih profesionalno vezanih uz takvu tematiku, nije znala, jer "ništa o tomu niste mogli pročitati u hrvatskim medijima", istaknula je ugledna jezikoslovka Nives Opačić u prvim rečenicama kojima se obratila posjetiteljima do posljednjeg sjedećeg i stajaćeg mjesta ispunjene dvorane Gradske knjižnice u Slavonskome Brodu, upravo na taj famozni datum 17. ožujka. Dan kada je u tjedniku Telegram, 1967. godine, objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a koju su donijeli predstavnici osamnaest filoloških društava, katedara i drugih ustanova i tijela.

Ggubeći osjećaj za hrvatski jezik, gubimo svoj identitet

Znakovito je da je baš Nives Opačić, za koju mnogi govore da "nema dlake na jeziku", doputovala u Slavonski Brod održati predavanje na temu Hrvatskoga jezika u javnoj komunikaciji, koje su organizirali Ogranak Matice hrvatske u Slavonskome Brodu, Gradska knjižnica i Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskom Brodu (čiji su studenti pripremili prezentaciju o Deklaraciji i prigodan glazbeno-književni program). Znakovito je, jer kada sama kaže da pripada "onima rubnima koji gledaju ka centru, za razliku od centra koji gleda samo na sebe", rekla je mnogo više o njima (i to ne osobito dobroga), negoli o samoj sebi. Taj centar možemo shvatiti na najrazličitije načine, no ono na što ćemo naići gdje god da taj centar potražimo, uvijek je jednaka konstanta - gubeći osjećaj za hrvatski jezik, gubimo svoj identitet.

Hrvatski standardni jezik treba zaštititi

Nives Opačić je mnogobrojnim primjerima potvrdila kako hrvatski jezik sve brže nestaje iz kruga javnoga komuniciranja, posebno teškom, pa ako hoćete i sramotnom, situacijom prokazavši ono što se događa u hrvatskim tiskovnim medijima i na javnoj televiziji. "Novine niti ne pokušavajte više čitati bez englesko-hrvatskog rječnika", a ni tada nije zajamčeno da ćete razumjeti sve nakaradno novoskovane pojmove, poručila je Opačić, istaknuvši kako ne teži ni pomodnosti niti čistunstvu, jer jezik je živo tijelo koje služi svojim govornicima. Jezik treba njegovati u svim njegovim nijansama i bila bi "najsretnija kada bi sve škole, poput jedne u Selima pored Siska, objavljivale svoje zavičajne rječnike". Međutim, hrvatski standardni jezik treba zaštititi i inzistirati na njemu u oblicima javne uporabe. Tko će ga njegovati, ako ne mi, koji bismo se njime trebali izražavati?

Ono što najviše oduševljava kod Nives Opačić jest neposrednost kojom pristupa auditoriju koji ju sluša. Sažetost i jezgrovitost onoga što govori poduprta je golemim znanjem i još većim iskustvom, a sve je to upakirano duhovitošću i prisnošću, koje uvijek iznova osvajaju. Kvalitete su to koje bih, ako mi je dopušteno, mogla usporediti sa još samo jednom osobom hrvatskoga kulturnog kruga - a to je germanist, povjesničar književnosti i muzikolog Viktor Žmegač. S njima dvoje ne bi se posramila niti jedna svjetska kultura.

Stoga ne čekajte predugo i čim prije pođite u Gradsku knjižnicu upitati nekoga od djelatnika što bi Vam mogli preporučiti od Nives Opačić. Jer u njenim ćete knjigama, paradoksalno, najmanje doznati o riječima samima. A to je, pak, najviše priznanje koje možete odati istinskomu intelektualcu.