Vojnici u ratu su trebali štošta; od češljeva, gumica za brisanje, gramofonskih ploča, cigareta. U početku su akcije koje su provodila društva bile uspješne, skladišta su bila puna. Milijun cigareta za vojsku skupljenih za šest mjeseci bilo bi potrošeno za deset dana. Zagrebačka tvornica cigareta tada je cvjetala.
SLAVONSKI BROD - Još jednom predstavljanju knjige mogli su u petak nazočiti posjetitelji Velike dvorane Gradske knjižnice Slavonski Brod.
Mirko Cvjetko
Naime, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje - organizirao je događaj itekako vrijedan pažnje. Autorica knjige Vijoleta Herman Kaurić i Ana Rajković Pejić razgovarale su o publikaciji naslova „Za naše junake! Rad dobrotvornih društava grada Zagreba u Prvom svjetskom ratu“. Da je riječ o izuzetno važnoj knjizi dokazale su obje sudionice predstavljanja.
Rajković Pejić vrlo je spretno postavljala pitanja autorici koja je, pak, dokazala kako osim narativa o velikim vođama, njezina knjiga predstavlja i „pionirski iskorak” u temu kojom se još nitko nije bavio na ovaj način. Autoricu su zanimali ljudi s margine, odnosno, siromašni, bolesni, žene, dakle svi oni i ono što je marginalizirano. Zašto je to tako, mogli smo doznati odmah na samome početku jer specifikum ove istraživačice jest društvena povijest Prvog svjetskog rata.
Zagreb je u ovome kontekstu odabran zbog građe do koje se moglo doći što je bilo dostatno za formiranje ovako ozbiljnoga pristupa. Za rat su, kako smo doznali, ljudi mislili da će potrajati tri tjedna, ali on se odužio. U tome periodu sve je bilo podređeno vojsci, ranjenicima,... čak je i Zvjezdarnica primala ozlijeđene. Također, žene se angažiraju, dolazi do promjene strukture gdje je vidljiv angažman svih skupina. Osjećaj dužnosti, patriotizma,... su se izmjenjivali s razočaranjem. Do sredine 1917. dolazi do kolapsa sustava koji je do tada funkcionirao.
Ova knjiga je čak svojevrstan odmak od rata kroz društvenu povijest koju si pretpostavlja kao prioritet. Ono što je važno imati na umu jest činjenica da su postojale dvije paralelne stvarnosti: raskošna i manje raskošna. Dolasci nadvojvoda u Zagreb,... Richarda Strausa, gdje se čini da u tome ambijentu rat uopće ne postoji jer se odvijaju koncerti, različiti događaji te posjet ranjenicima koji apsurdno dokazuje neke druge strane nesreće (kao npr. je li hrana dobra i sl.) ide paralelno s manje raskošnim događajima u kojima je vidljiv napor žena opterećenih radom. „Tajna prostitucija”, bolesti, prividi da vojska ima sve pod kontrolom, alkohol koji je službeno zabranjen, ali ga je neslužbeno bilo svugdje, položaj žena i sl.
Iako je nestalo svega iz mirnodopskih dana ono što je važno spomenuti je činjenica da je ipak bilo hrane jer u nekim dijelovima Europe je postojala nestašica koja je stvarala velike probleme stanovništvu. Uz nestašicu su postojale tzv. ratne bolesti, spolne bolesti za koje se smatralo da su „ženski problem”. Veliki broj vojnika privlačio je određeni broj žena koje se time bave. I uz sve to, postojala je ratna siročad. S druge strane, veletrgovci su uvijek imali novca.
Zanimljivo je kako djeluju i mnoge dobrotvorne udruge kao što su Liga za zaštitu djece, Crveni križ i sl. Te udruge su većinom ženske. Ono što je specifično za njih, a moguće je povezati sa sadašnjim udrugama jest organiziranje prikupljanja novca i potrepština. Tada se u novinama pisalo koliko je tko dao novca. Vrlo je znakovito kako su uz ljude u Prvom svjetskom ratu bile mobilizirane i životinje: psi, konji (sanitet, lijekovi).
Vojnici u ratu su trebali štošta; od češljeva, gumica za brisanje, gramofonskih ploča, cigareta. U početku su akcije koje su provodila društva bile uspješne, skladišta su bila puna. Milijun cigareta za vojsku skupljenih za šest mjeseci bilo bi potrošeno za deset dana. Zagrebačka tvornica cigareta tada je cvjetala. Alkohol, mada zabranjen, bio je sastavni dio svih paketa slanih na front. U ovom se periodu mijenja se i društveni položaj žena. Do tada je rijetko koja djevojčica završila četiri razreda osnovne škole. U ovome kontekstu je spomenuta i Dora Pejačević koja se željela izboriti za svoje mjesto u društvu.
O ovoj knjizi se, kako je rečeno, moglo još razgovarati. I uistinu, sadržaj koji je djelomično predstavljen publici puno govori o jednom vremenu na način koji može biti zanimljiv kako stručnjacima i studentima, tako i svima onima koje zanima socijalna i kulturna povijest.
