SLAVONSKI BROD - Slavonski će Brod od 18. do 21. rujna 2024. biti domaćin drugog izdanja Revije mladih umjetnika, poznate kao REUMA. Ovaj festival pruža jedinstvenu priliku mladim umjetnicima da se predstave publici i prikažu svoje radove izvan akademskih okvira. Među njima je i Lorenco Tolić, mladi glumac iz Donjih Andrijevaca, koji će 19. rujna u 19:30 u slavonskobrodskom Centru mladih premijerno izvesti svoju diplomsku predstavu, točnije monodramu "Sve će biti dobro".

N.K./PLUS

U intervjuu za PlusPortal, Lorenco je otvoreno govorio o svom dosadašnjem glumačkom putu, izazovima i projektima na kojima trenutno radi te je izdvojio nekoliko ključnih momenata iz svoje dosadašnje karijere. Također, ističe važnost pisanja vlastitih kazališnih komada i rada na autorskim projektima, što smatra smjerom u kojem se želi dalje razvijati.

1. Kako biste opisali svoj dosadašnji glumački put i koje su najvažnije lekcije koje ste naučili tijekom školovanja na akademiji?

Moj put u glumi počeo je od malena. U početku nisam ni razmišljao da ću jednog dana upisati Akademiju, već je sve krenulo više kao hobi, kao neka osobna škola. U osnovnoj školi, profesorica glazbenog, Helena Degmečić, vodila je izborni projekt, musical, gdje smo pjevali i glumili. Kroz taj projekt sam se prvi put susreo s glumom. Kasnije, kada sam krenuo u srednju školu, točnije Klasičnu gimnaziju u Slavonskom Brodu, uz dramsku u školi koju su vodile profesorice hrvatskog jezika Antonija Matičević pa poslije Irena Alinjak, paralelno sam otkrio Satiričko kazalište mladih. U početku mi se činilo kao zgodan hobi uz školu, no ubrzo sam, boraveći u kazalištu i dublje upoznavajući taj svijet, shvatio da je to ono čime se želim baviti. Kad je došlo vrijeme za prijavu na fakultete, odlučio sam da će svi moji prvi izbori biti glumačke akademije. Iako nisam prošao na prijemnom ispitu ljetnog roka na Akademiji u Osijeku, odlučio sam pokušati ponovno na jesenskom roku. Sjećam se da sam za prijemni ispit pripremio poeziju Dobriše Cesarića Mala Kavana i Jacques Prévert – Barbara, a za monolog sam izabrao monolog iz ‘Draga Jelena Sergejevna’.

2. Na kojim projektima trenutno radite i kako Vas ti projekti profesionalno oblikuju?

Trenutno radim na nekoliko projekata, od kojih su neki posebni zbog osobnog angažmana. Jedna od predstava je 'Pouzdani sastanak' u Gradskom kazalištu u Vinkovcima, a osim toga igram i dječju predstavu za koju sam napisao tekst u sklopu umjetničke organizacije Glinjol teatar koju su osnovali moji klasni kolege Dominik Karaula i Anabela Sulić. Još u sklopu Glinjol Teatra igram lutkarsku predstavu 'ASDFDFGGGGGGG' te autorski projekt koji sam radio zajedno sa svojom klasom 'Poučni komadi'. Moj diplomski rad, predstava ‘Sve će biti dobro’, bavi se temom obiteljskog nasilja, posebice nad ženama i djecom u Hrvatskoj. To je autorski projekt i tema koja mi je jako važna. U našem se društvu na nasilje nad ženama gleda kao na 'ženski' problem, što smatram da je krivo. To je ogroman društveni problem koji se tiče i muškaraca i žena, dakle svih nas. Nepojmljivo mi je da u 21. stoljeću država ne nudi adekvatnu zaštitu ženama i djeci koji su pretrpjeli neki oblik nasilja, već se često dogodi upravo suprotno, odnosno to se nasilje nastavlja i provodi se preko institucija kada se one uključe. Tako da nažalost žrtve ostaju nezaštićene i ne mogu nastaviti normalno sa svojim životom.

3. Koji su Vas izazovi pratili kroz glumačku karijeru do sada, i kako ste se s njima nosili?

Jedan od većih izazova bio je prijemni ispit na Akademiji, gdje sam na ljetnom roku pao, no nisam odustao i na jesenskom roku sam uspio. Kroz godine sam naučio da je ustrajnost ključna u ovoj profesiji. Pored toga, balansiranje između različitih projekata i uloga također nosi svoje izazove, ali to me čini boljim glumcem.

4. Kakva su Vaša očekivanja nakon završetka akademije? Koji su vam glavni ciljevi u profesionalnoj karijeri?

Što se tiče budućnosti, otvoren sam za rad u različitim gradovima, bilo da se radi o Zagrebu, Osijeku ili bilo gdje drugdje. Volio bih iskusiti rad pred kamerom, budući da dosad nisam imao puno prilika za to. No, kazalište će uvijek ostati moj glavni fokus, bilo da se radi o glumačkim ili autorskim projektima. Mislim da je bitno uvijek zadržati vezu s kazalištem, bilo kroz glumu ili pisanje, a lutkarstvo je jedna od onih formi koja mi daje dodatnu slobodu izražavanja.

5. Postoji li neki poseban žanr ili vrsta uloga koje biste voljeli istražiti u budućnosti?

Kad je riječ o lutkarstvu, i to je nešto što me sve više zanima. Na prvoj godini Akademije nisam ni znao što je lutkarstvo, ali s vremenom sam se zaljubio u tu formu kazališta, posebno u onu koja je namijenjena odraslima. Lutkarstvo je mnogo više od samo zabave za djecu – ono može biti multimedijalno kazalište, spoj glume, glazbe i pokreta, s posebnim naglaskom na poetičnost. Volio bih u budućnosti raditi na nekim takvim lutkarskim projektima i u lutkarskom kazalištu, te istraživati mogućnosti koje ono nudi.

6. Koje glumce ili redatelje smatrate svojim uzorima i s kime biste voljeli surađivati u nadolazećim projektima?

Imam mnogo uzora, ali bih posebno izdvojio profesoricu Anicu Tomić, koja mi je bila mentorica na nekoliko projekata, uključujući i moju diplomsku predstavu. Također, volio bih surađivati s redateljima koji se bave društveno angažiranim temama, jer smatram da kazalište može biti moćan alat za promjenu.

Lorenco Tolić je mladi glumac koji već sada pokazuje zrelost i jasnoću u svom umjetničkom izričaju. Njegova posvećenost ozbiljnim društvenim temama potvrđuje njegovu ambiciju da stvori snažan utjecaj na kazališnu scenu. Na nadolazećem festivalu REUMA, predstava "Sve će biti dobro" bit će prilika da publika iz prve ruke vidi kako ovaj talentirani mladi umjetnik koristi kazalište kako bi potaknuo promjene u društvu.