1525
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Najbolji i najplodonosniji (u punom smislu te riječi) hrvatski istraživački novinar, Drago Hedl, sinoć se slavonskobrodskoj publici u Gradskoj knjižnici predstavio i kao pisac.
Izborna šutnja, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina - tri su njegova romana koji čine kriminalističku trilogiju koju je Naklada Ljevak ove godine izdala pod zajedničkim nazivom „Šutnja“. Prema spomenutim djelima, snimljena je istoimena serija, u suradnji HRT-a te produkcijske kuće Drugi plan i u režiji Dalibora Matanića.
Je li mu danas nešto lakše zbog stvarne priče koju je kao novinar otkrio prije petnaest godina - Drago Hedl odgovorio je sinoć iskreno.
- Za podvođenje maloljetnica i štićenica osječkog Doma za djecu nitko nikad nije odgovarao. U taj lanac prostitucije - gdje su one u zamjenu za seks dobivale bon ili kutiju Marlbora - bili su uključeni brojni lokalni moćnici i šerifi. Imali su prejaku zaštitu, nismo ih uspjeli procesuirati. Jedna od djevojčica koju su iskorištavali bila je u to vrijeme sasvim nerazvijena, u potpunosti je bila dijete... znali smo da bi se one slomile, da ne bi izdržale ispitivanja na sudu te da ne bi mogle javnosti ponoviti ono što su rekle meni. Nitko im ne bi vjerovao. Ja danas mogu reći i ime policijskog istražitelja koji se time bavio, no to sada nije bitno. Da, ranije sam rekao da sam romane o tome pisao kako bih te zle ljude barem na takav način kaznio, no ne osjećam se ništa bolje od toga. Nažalost, čuo sam da je jedna od tih djevojčica koja je danas žena također rodila te da je i njezino dijete završilo u istom tom Domu. Krug se, dakle, zatvorio. - kazao je Drago Hedl o vjerojatno najtežoj novinarskoj priči kojom se bavio, a za koju najviše žali što je nije 'dotjerao' do kraja.
Ipak, Osijek se itekako tresao kada je pisao knjige (mada su one fikcija i u njima 'žive' neki novi likovi s drugim imenima), a još je veća panika nastala uoči prikazivanja serije.
- Jedan od glavnih aktera te priče, raspitivao se preko prijatelja hoće li ga se u knjigama moći prepoznati. Kad je počelo emitiranje serije, mnogi su se preznojavali pred ekranima. Barem nismo dopustili da se zaboravi. Mnogi nisu bili oduševljeni, smatrali su da se Osijek prikazuje u lošem svjetlu i povezuje s mračnim podzemljem i kriminalom, no na kraju smo uspjeli poslati poruku kako je riječ o strašnim sudbinama koje, nažalost, postoje u svakom gradu - bio on manji poput Osijeka ili veliki poput Kijeva. To je daleko veće zlo protiv kojeg se treba boriti. - upozorio je Hedl.
Nakon premijere na HRT-u, Šutnja je prikazana i na platformi HBO Europe gdje ju je pogledalo pet milijuna ljudi.
- U Osijek su nakon gledanja stigli i Talijani koji su se željeli upoznati sa mnom. Što pokazuje kako mu to nije donijelo samo loš publicitet. Kao i svaka serija, ona sa sobom nosi želju gledatelja da vide mjesta događanja i snimanja. - dodao je Hedl kojemu je Matanić u seriji namijenio kratku ulogu novog partnera bivše žene inspektora Kovača. „Nemojte trepnuti kako ne biste propustili kadar u kojemu se pojavljujem.“ - šaljivo je rekao Hedl o svojoj prvoj i posljednjoj ulozi.
Mada je u Požegi prošle godine dao naslutiti kako je vrijeme da u sedamdeset i kojoj godini života „povuče ručnu“ i „baci koplje u trnje“, do toga zasigurno neće doći.
- Da sam znao koliko ću raditi u mirovini, nikad u nju ne bi otišao. Pišem više nego kad sam bio stalno zaposlen u redakcijama. I mislim da će tako i ostati. Pisat ću, na ovaj ili onaj način, dok sam živ. Imam još puno planova, jedan od njih je roman o Pantovčaku i predsjedniku Republike Hrvatske (ne aktualnom ili prošlim, nego nekom novom liku). To bih trebao početi pisati kroz koji mjesec, mislim da će biti zabavno. - otkrio je Hedl u Slavonskom Brodu.
Istraživačko novinarstvo koje zahvata samo najniže grane sitnog stranačkog klateža i karijerista razine vijećnika mjesnog odbora može biti samo za početnike i one koji odabiru stranu. Nitko se ne usudi dohvatiti dubioza početaka velikih igrača poput vlahovića, tedeschia, todorića, orahovičkog... Prikaži sveg klana, stjecanja utjecaja etnopornografa pupovca, riječke komunističke hobotnice, ... Možda strah od duboke države i dolaska na čudne liste nepodobnih?