Najposebniji dio programa ovogodišnje Noći muzeja u Slavonskom Brodu bila je mogućnost ulaska u stan obitelji Golubić na slavonskobrodskom korzu koji krije dobar 'komad' povijesti toga grada.
SLAVONSKI BROD - Živjeti na glavnom gradskom trgu, u 'žiži' svih događanja, ne može baš svatko. U Slavonskom Brodu danas je to dijelom i fizički nemoguće jer su tu lokaciju ponajviše okupirali ugostiteljski objekti. Ipak, neke stare zgrade na korzu još uvijek čuvaju značajan dio povijesti - ne samo osobne ili obiteljske, nego i gradske. Jedna od njih je Palača Golubić, velebna građevina na uglu Trga I. B. Mažuranić i Ulice Ante Starčevića.
Foto: Ž.G.
U ovoj prekrasnoj Noći muzeja u Slavonskom Brodu, Brođani su od 19 do 22 sata imali priliku saznati kako izgleda stan s najljepšim pogledom na korzo i Savu. Tu su priliku itekako iskoristili pa se na razgledavanje čekalo u dugačkom redu. Kuća je sagrađena 1885. godine i jedina je preostala palača katnica od njih ukupno tri koje je izgradila obitelj Radosavljević.
Brodski odvjetnik Radovan Golubić 1921. je godine oženio bogatu plemkinju Ankicu Radosavljević i otad je uglovnica korza i Starčevićeve u vlasništvu obitelji Golubić (Radovan je ostao udovac i 1948. oženio 28 godina mlađu Kseniju Laboš). Inventar palače restaurirati su počeli Ankica i Radovanov posinak Milan Golubić davne 1969. godine. Domaćica nam je večeras puno otkrila o svom domu i zašto je odlučila otvoriti ga posjetiteljima.
Foto: Ž.G.
- Brodski kroničari, posebice
Zvonimir Toldi, puno su pisali o našoj Palači. Onda sam jednom rekla - samo se piše, zar ne bi bilo lijepo da ljudi sve ovo mogu vidjeti i uživo. Kad smo je prvi put otvorili za javnost strahovali smo da nitko neće biti zainteresiran, a sada vidimo da nismo pogriješili. Svaki put kad to učinimo, ljudi je sve više - i starih i mladih. Brođani se vesele, a i meni je drago. Neka vide ljudi da Brod nije kasaba. Brod je uvijek bio grad i svi trebaju vidjeti kakav je to grad bio. Imala sam sreću što sam došla u ovu kuću, ali i volju i želju da to sve sačuvam i obnovim, a potom pustim ljude da sve vide. Mladi takvo što nikad nisu vidjeli uživo. - kazala je Ankica Golubić koja je bez supruga koji joj je pomogao sve očuvati ostala prije petnaest mjeseci.
Njezin svekar i svekrva, nažalost, doživjeli su da je nakon Drugog svjetskog rata (točnije 1957. godine) znatan dio njihove imovine nacionaliziran. U obiteljsko je vlasništvo dio kuće vraćen tek četiri desetljeća kasnije.
- Dio su nam vratili, a dio smo kupili kako bismo objedinili kuću. Moja djeca, kćerka i sin, zainteresirani su da dalje to očuvaju. Ja sam sve slušala i sve znam o povijesti ove kuće, a oni su mi znali prigovoriti kako im ništa od toga nisam govorila. Onda im pokažem na ove knjige i kažem - čitajte, tu sve piše. - kazala je ponosno Ankica Golubić, prava gradska dama.
Foto: Ž.G.
Teško je reći što je u Palači fascinantnije - drveni komadi namještaja stari stoljećima, porculan koji je Radovan Golubić dao izraditi za okupljanja brodske elite, impozantni lusteri, povijesni Wopaternijev klavir iz druge polovice 19. stoljeća, nevjerojatno očuvani svi detalji pribora za jelo kakvog je danas nemoguće pronaći i vidjeti,... No, Ankica Golubić otkrila nam je svoje 'favorite'.
Foto: Ž.G.
- Tu je, hoćete na njemačkom ili francuskom, Schreibtische ili Secretaire mog svekra koji je naslijedio od svog oca. Datira otrpilike iz 1850. godine. Presladak mi je i mali 'Spiegel' koji je svekar naslijedio od svoje mame. Ja, pak, osobno inače jako volim kombinirani šah-stol u salonu koji može služiti i za kartanje. Našla sam ga u derutnom stanju. Raspadao se. Popravili su mi ga u Muzeju. Njega jako volim. No, puno je toga što zapadne za oči. Kredenac je glomazan i ljudi su oduševljeni kad ga vide. I ja sam tu od '68. godine, a još uvijek mu se divim kad ga pogledam te nađem detalje koje ranije nisam uočila. - kazala je naša sugovornica.
Foto: Ž.G.
Njezin sin,
Ognjen Golubić, dočekivao je danas posjetitelje te se za kolege iz medija prisjetio kako je bilo živjeti u tako posebnoj građevini.
- Odrastaš i ne znaš da drugi ne žive u ovako lijepom prostoru. To je nama bilo normalno. Bilo je lijepo stasati u ovoj kući. Posebno se sjećamo nedjeljnih druženja i ručkova u predivnom salonu. S vremenom smo shvatili da je ovo nešto posebno jer su o kući počeli pisati brojni povjesničari. Onda ju je mama odlučila otvoriti za javnost, a doživljaji posjetitelja uvijek nam potvrde kako ovo nije nešto uobičajeno. Svatko tko dođe, ovdje uživa. Zahvaljujući roditeljima koji su desetljećima brižno pazili, a tijekom rata sve zaštitili, puno je toga sačuvano. Nadamo se da će sve to ostati još dugo poslije svih nas. - kazao je Ognjen Golubić.
Palača Golubić danas se nalazi na kućnom broju jedan Starčevićeve ulice i, mada fotografije nikad neće moći zamijeniti doživljaj koji dobijete kada njome prošetate uživo, galerijom koju smo snimili večeras donosimo dio tog bogatstva daleko većeg od materijalnog.
Foto: Ž.G.
