5206
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Nastavak serijala „Čovjek zna, poslušaj ga!" slavonskobrodske udruge akademskih građana i studenata „Academico", u dvoranu Centra mladih, večeras je doveo putopisca Borisa Rukavinu.
- Projekt „Čovjek zna, poslušaj ga!", dugogodišnji je projekt Udruge Academico Slavonski Brod kojeg od 2012. godine provodimo u suradnji s Gradom Slavonskim Brodom. Radi se o nizu edukativnih predavanja s popularno-znanstvenim temama. Tijekom godina imali smo čast ugostiti brojne predavače, poput Vladimir Paara, Jadranke Vuković Rodriguez, Davora Pavuna, Davora Rostuhara, Maje Bonačić, Berta Šalaja, Ive Banca. Večerašnje multimedijalno predavanje, kao i sva ranija, bilo je besplatno za sve Brođane, a kroz njega im je predstavljen putopis „Priče iz daljina". - kazao je organizator, Igor Nikičić, iz slavonskobrodske Udruge Academico.
Malobrojnim je okupljenim Brođanima autor putopisa, Boris Rukavina, imao štošta ispričati o svom posljednjem u nizu putovanja motorkotačem od Zagreba do Vladivostoka i natrag. Na tom ga je putu prošle godine pratila i supruga Ksenija jer bi rastanak dug stotinu dana, koliko je trajala ta avantura, ipak bio previše. Na svom su starom BMW-u F650GS Dakar prešli 34 tisuće kilometara, prošavši pritom kroz Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju, Kazahstan, Kirgistan, Kinu i Mongoliju.
- Priče su iz Mongolije, Kine i s Japanskog mora. Mislim da je to dovoljno daleko da ih sasvim opravdano nazovemo „Pričama iz daljina". Najviše mi je u sjećanju s ovog putovanja ostala Kina. To je druga planeta, nama neshvatljiva kultura. Stranci tamo imaju velike probleme s komunikacijom jer ne razumiju ni što se govori niti što piše. Tamo smo nijemi i nepismeni, ništa ne razumijemo. Nije kao u arapskim zemljama koje također imaju svoje pismo, nama nerazumljivo, ali gdje možemo stati i nekoga pitati za pomoć jer mnogi govore engleski. U Kini je propis da moraš imati vodiča. To je skupo i komplicirano, ali nužno. To je jedna sasvim druga priča, posebice Kina koju smo mi doživjeli. Prošli smo gotovo šest tisuća kilometara u dvadeset dana i insajderski doživjeli Kinu. Nismo sletjeli u neki od gradova i konzumirali ono što nam je od te kulture servirano, nego smo je istinski doživjeli. U nekim smo mjestima bili jedini stranci. Kinezi nisu hladni kako ih doživljavamo, nego je problem isključivo komunikacijske prirode. Osim osmijeha, apsolutno se ne možemo sporazumjeti ako ne pričaju engleski jer čak su i njihove mimike i gestikulacije drugačije nego naše i znače nešto drugo nego 'kod nas'. Barijera je, dakle, jezična i kulturološka. - za SBplus kazao je Boris Rukavina, dodavši kako je ovo putovanje zahtijevalo četiri do pet mjeseci ozbiljne pripreme i organizacije, uz prethodne godine razmišljanja o mjestima koje bi voljeli posjetiti.
Boris i Ksenija putuju samostalno kako bi bili 'sami sebi gazde', ali su svjesni da su zbog toga i odgovorni za svaku odluku koju donesu pa su prilično oprezni i precizni u planiranju svojih ruta. Kćerku koja je na završnoj godini fakulteta izveli su na njezin vlastiti put pa sada, kako kažu, mogu putovati koliko god žele.
- Naša je želja da sljedeće veće putovanje bude Južna Amerika. No, za to se mora posložiti puno kockica, od vremena do zdravlja i financija. - dodao je Rukavina.
U uvodu je putopisa autor, između ostalog, napisao: "Pozivam vas na vožnju do Pacifika i natrag neobičnom rutom koja će vas provesti kroz najveće ravnice i najviše planine svijeta, kroz srednjeazijske stepe i pustinje, kroz sibirske prašume. Pozivam vas da osjetite veličanstvene rijeke i najveće jezero na svijetu. Pozivam vas da upoznate jednostavan život kirgijskih i mongolskih nomada. Pozivam vas da dotaknete beskraj svemira. Pozivam vas u gužvu i smog višemilijunskih kineskih gradova za koje gotovo nitko izvan Kine nije čuo. Pozivam vas u mirisnu, tihu, zelenu rusku tajgu. Pozivam vas da kušate mongolski slani mliječni čaj i prenoćite u geru. Pozivam vas među nepoznate ljude koji su srdačni domaćini, a ja sam putnik, stranac iz daleka..."
Poziv je to, čini nam se, koji će ljubitelji knjige teško odbiti.