SVA zemljopisna imena pohranjuju u sebi povijesne podatke manje ili veće starine.[1] Toponimi redovito uključuju kronološku ili povijesnu dubinu koja se očituje na fonomorfološkom ili semantičkom planu, često i na oba istodobno. To vrijedi i za toponime koji se čine značenjski posve prozirnima i za današnje govornike razumljivima. Jedan je takav toponim, obično u funkciji ekonima, ime Brod. Posrijedi je očito apelativ ili opća imenica koja je iz određenih razloga postala vlastito ime određenog mjesta. Riječ brod u današnjem hrvatskom znači 'veće plovilo, lađa'. No, ta riječ ima i drugo, doduše blisko ali ipak različito značenje, koje je vjerojatno starije i toj riječi izvorno. Ono se definira kao "mjesto kud se prohodi priko rijeke” (kako piše stari hrvatski leksikograf Jakov Mikalja)[2]  ili kao "mjesto na rijeci gdje nije duboko, gdje se može pregaziti ili kolima ili stokom preko vode prijeći”[3]. To je značenje riječi brod danas u hrvatskom arhaično i nema ga više u živoj jezičnoj uporabi, osim kao stručnog termina u historiografskoj literaturi. Spomenuto se značenje u današnjem hrvatskom ne izriče riječju brod, nego riječima gâz, pličina, prijelaz na vodi.

Prelaženje pješice, na konju ili na kolima preko gazova ili pličina, osobito na manjim vodotocima (a i na većim u doba niskih vodostaja), bilo je nesumnjivo raširena praksa u srednjovjekovnom, pa i kasnijem kopnenom prometovanju. No, uređeno društvo i njegove vlasti nastojale su ipak s vremenom na što više takvih mjesta omogućiti sigurnije i lagodnije načine prelaženja vode. Na manjim su se vodotocima tako u tu svrhu gradili drveni ili, puno rjeđe, zidani mostovi, a na većima postavljala plovila za prelazak s jedne na drugu obalu, obično splavi kakve se u današnjem hrvatskom nazivaju posuđenicama skela i kompa. Za čvrstu građevinu od jedne do druge obale u hrvatskom je od iskona postojala posebna riječ, most, s kojom se riječ brod nije značenjski brkala. Nasuprot tome, značenje riječi brod zarana se proširilo i na plovilo kojim se prelazi vodu od obale do obale. U stvarnosti, u kasnijem srednjovjekovlju, "brodovi” su najčešće bili upravo mjesta na vodotocima gdje se ove moglo prelaziti na splavima ili drugim plovilima namijenjenim toj svrsi.[4]

Sve je to terminološki razrađenije i raščlanjenije u glavnom kulturnom i službenom jeziku zapadnokršćanske Europe u srednjem vijeku, latinskome. U njemu je u ovom sklopu temeljni pojam bila riječ portus, vjerojatno jezičnopovijesno srodna hrvatskoj brod. U klasičnom i mlađem latinitetu temeljno značenje riječi portus jest 'luka, pristanište'.[5] U srednjovjekovnom latinitetu riječ portus nije značila samo luku ili pristanište, mjesto gdje uz obalu pristaju plovila i na njih se ukrcavaju putnici i stvari, nego i čitav takav prijelaz preko vode s plovilom i pristaništima, a onda i pristojbu koja se naplaćuje korisnicima takva prijelaza.[6] Budući da je značenje latinske riječi portus uže, u "topografskom” smislu, od pojma "riječni prijelaz” ili "mjesto pogodno za prijelaz preko vode”, u latinskome za taj pojam postoji druga riječ, vadum. Njeno je temeljno značenje 'pličina, gaz'. Ta je imenica tijesno povezana s glagolom vado, vadere 'ići' i po tome je ona prava istoznačnica hrvatskoj riječi brod u njezinu starom značenju.[7] U srednjem vijeku vadum je glavna latinska riječ kojom se označavaju prijelazi preko rijeka, a uz to i pristojba koju ondje ubiru vlasnici prijelaza.[8] Uz riječi portus i vadum u našim se srednjovjekovnim tekstovima kao manje-više sinonimne kadšto pojavljuju i općenitije riječi traiectus i transitus 'prijelaz; prelazak'. U nekim se primjerima više tih riječi pojavljuje zajedno, u međusobno razlučenim i iznijansiranim značenjima.

( ... )

[1]  O toponimima kao povijesnom izvoru v. npr. komparativnu studiju Stephana Bühnena "Place names as an historical source: an introduction with examples from southern Senegambia and Germany”, History in Africa 19 (1992), 45-101.
[2]  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio 1, ur. Đ. Daničić (Zagreb: JAZU, 1880-1882), 666-667, s. v. brod.
[3] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 4 sv. (Zagreb: JAZU, 1971-4), sv. 1: 216, s. v. broditi.
[4] Usp. za to Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik / Dodatci uz Prinose za hrvatski pravno-povjestni rječnik, 2 sv. (Zagreb, 1908-1922, 1923; pretisak Zagreb: Informator, 1975), sv. 1: 102, s. v. brod.
[5] Mirko Divković, Latinsko-hrvatski rječnik za škole, 2. izdanje (Zagreb: Naklada Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, 1900; pretisak 1987), 811.
[6] Jan Frederik Niermeyer, Mediae latinitatis lexicon minus (Leiden: E. J. Brill, 1976), 816-817, s. v. portus.
[7] Divković, Latinsko-hrvatski rječnik, 1114; Alfred Ernout i Antoine Meillet, Dictionnaire étymologique de la langue latine. Histoire des mots, 4. rev. izd. prir. Jacques André (Paris: Klincksieck, 1985; pretisak 2001), 710-711, s. v. uado i uadum.
[8] Niermeyer, Mediae latinitatis, 1058; Antonius Bartal, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae (Lipsiae: B. G. Teubner, 1901; pretisak Budapest: Állami Könyvterjesztő Vállalat, 1983), 887; Zlatko Herkov, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske, 2 sv. (Zagreb: JAZU, 1956), sv. 2: 559.