Hrvatska riječ brod, u svojem starijem značenju 'prijelaz preko vode bez mosta' (da ponovimo spretnu definiciju iz mađarskoga objasnidbenog rječnika), javlja se najprije u hrvatskim tekstovima što su nastajali u hrvatskim etničkim krajevima u širokom jadranskom priobalju od Istre do Dubrovnika. Prema Akademijinu rječniku, najstariji zapisi s navedenim značenjem potječu iz 13. stoljeća, a od 14. stoljeća dolaze i oni s mlađim značenjem 'plovilo, lađa'. [26] U međurječju Drave i Save u srednjem vijeku hrvatskih tekstova gotovo uopće nema. U potpunoj prevlasti latiniteta u pisanoj kulturi toga područja hrvatske su riječi, jednako kao i mađarske, mjestimice zabilježene u sklopu latinskih tekstova. Češće su to vlastita imena, a rjeđe opće imenice i druge vrste riječi. Promatramo li područje čitave Ugarske kraljevine, riječ brod se u funkciji toponima javlja u zapisima počevši od 13. stoljeća. Jedan od najranijih primjera tiče se nestalog mjesta takva imena u pograničnoj sjeveroistočnoj župniji Bereg, u okolici grada Munkačeva (danas u Ukrajini). To je mjesto oko 1260. i potom u više navrata do ranog 14. stoljeća zapisivano pod imenom Borod, što je mađarska glasovna prilagodba imena Brod; 1357. zapisano je kao Brod. [27]

U Kraljevini Slavoniji i donjem međurječju do Dunava čini se da nema zapisa imena Brod prije 14. stoljeća, a i u tom stoljeću pojavljuju se razmjerno rijetko te mahom oko Zagreba. Prvi primjer koji smo zasad pronašli zapravo je deminutivna izvedenica osnovne riječi: Brodac ili Brodec (u izvorniku Brodech). Tako se zvala jedna zemlja ili selo što se spominje u listini zagrebačkog kaptola iz 1316. u sklopu opisu međâ kaptolskog posjeda Sigeta koji je ležao na južnoj strani Save kod ušća potoka Struge u nju. [28] Toponim Brod zapisan je, u obliku Prod, i u listini zagrebačkog kaptola iz 1347. kojom se ovjerava prodaja posjeda Obrezine (danas naselje pokraj Šćitarjeva jugoistočno od Zagreba). I taj je posjed ležao na južnoj strani Save te se u listini o njemu kaže da mu međe počinju "na brodu (ili u pristaništu) rijeke Save nasuprot sela Filipovca kod mlinova, koji se brod (ili pristanište) nekada nazivao brod prijelaza gubavaca” (incipit in portu fluvii Zaue ex oposito ville Philipouch ad molendina, qui portus olim vocabatur portus transitus leprosorum). Dalje prema jugu posjed Obrezina zahvaćao je "ribnjak zvan Mrtvica, koji se drugim imenom kaže i Savišće te još jednim imenom pučki zove Prod (= Brod)” (piscaria... Murthuicha vocata et alio nomine Zauische dicta et iterum alio nomine Prod vulgariter nuncupata). [29] U reambulaciji međa prostranoga okićkog vlastelinstva koju je zagrebački kaptol proveo 1395. spominju se na mnogo mjesta brodovi ili prijelazi (portus) koji nose hrvatska imena načinjena uglavnom s osnovnim riječima brod i brodišće: Staro brodische,Ztary brod, Bodnysky brod, Kowacheu brod,Ilouaczky [brod]. [30]

Prema kraju srednjeg vijeka toponim Brod i njegove izvedenice sve se češće pojavljuju u latinskim vrelima iz međurječja. Kada se ime Brod prevodi na latinski, za to se rabi riječ portus ili, rjeđe, vadum; ali u 16. stoljeću potonja riječ, kao što je već gore naznačeno, preuzima primat u toj funkciji. Jedan primjer za to je naselje zabilježeno kao Krapynzky Brod (1408) i Crapinzky Brod (1496) na donjem toku rijeke Krapine, Savina lijevog pritoka, u sklopu susedgradskog vlastelinstva: mlađi latinski vlastelinski popisi, iz 1565. i 1574, spominju ga pod imenom Vadum Krapine. [31] U Vukovskoj županiji, koja je obuhvaćala današnju istočnu Slavoniju i zapadni Srijem, toponim Brod ne bilježi se nigdje prije 15. stoljeća. Pál Engel je u diplomatičkoj građi razlučio javljanje toga toponima na šest različitih mjesta, sve u Pobosuću. Najranije je, u listini iz 1445, zapisan "posjed Brod s prijelazom i pripadnostima” (possessio Brod cum vado et suis pertinentiis), koji se nalazio na Bosutu blizu njegova ušća u Savu, vjerojatno na mjestu današnjeg sela Bosuta. Isto je mjesto 1477. zapisano kao Browd (vjerojatno u nastojanju da se zabilježi dugi samoglasnik), a poznato je i u osmanskim popisima kao pustoselina Brodina ili Brod. [32] Mjesto Brod koje je zabilježeno 1450. i potom 1484. kao Brood odgovara mjestu ranije zapisanom kao Zvezdanréve, o kojem je već bilo govora. [33] U istom izvoru iz 1484. spominje se još jedan posjed Brood, također kao pripadnost utvrde Morović, a nalazio se kod ušća Studve u Bosut "nasuprot utvrdi Morović”, kao što napominje osmanski popis, koji ime tog Broda navodi u obliku Brodiça(Brodica ili Brodić, ili možda Brodišća?). [34] Ista listina iz 1484. spominje također i posjed Braadkoji je stajao malo niže na Bosutu, kod Grka (Višnjićeva), a u starijim je izvorima poznat kao Révfalu. [35] Još jedan Brod spominje se 1503. kao posjed koji spada na utvrdu Szentlőrinc (danas Podgrađe), a nalazi se "u okrugu Vízköz”, tj. u Međubosuću. [36] Napokon, 1506. i 1508. spominje se Brodili Brood koji je spadao na kaštel u Slakovcima; Engel je ustanovio da odgovara mjestu koje više izvora iz 14. i 15. stoljeća spominje kao Udvarhely, a izvor iz 1491. kao Dvorišće. Povezivanje je omogućio osmanski popis koji u okolici sela Laz (sada Srijemske Laze) spominje "pustoselinu Dvorište, drugim imenom Brod”. [37] U Vukovskoj je županiji, dakako, bilo brodova ili prijelaza i na mnogim drugim mjestima i drugim vodotocima (uključujući i velike – Savu, Dravu i Dunav), i nema sumnje da su slavenski žitelji ta mjesta na svojem jeziku zvali "brodovima”, ali taj apelativ, sudeći prema sačuvanoj pisanoj građi, nije nigdje drugdje prerastao u toponim.

U Požeškoj županiji stari je istraživač srednjovjekovne topografije Dezső Csánki našao samo jedno mjesto imenom Brod, koje se prvi put kao posjed ili selo spominje 1450, a kao utvrda ili kaštel prvi put 1475. [38] To je kasniji i današnji Slavonski Brod. Ako se to isto mjesto spominje i u pisanim izvorima ranijim od 1450. godine, što je posve moguće, to je moralo biti pod nekim drugim imenom. Spominje li se doista, pod kojim imenom i u kakvom kontekstu, to će tek trebati pokušati utvrditi potankom raščlambom sačuvanih vrela starijih od sredine 15. stoljeća. U toj je županiji bilo još nekoliko važnih prijelaza na rijeci Savi, ali njihova vlastita imena nisu uključivala riječ brod. Najpoznatiji je bio onaj kod današnje Stare Gradiške, uz granicu s Križevačkom županijom. To se mjesto prvi put spominje 1295. upravo kao brod ili prijelaz na Savi zvan Alsógradiska ('Donja Gradiška') (cuiusdam portus super Zavam existentis Alsogradisca nuncupati). [39] Hrvatsko ime tog mjesta bilježi se uglavnom kao Gradišća ili Gradišće, kao na primjer u dataciji latinske listine kralja Matije Korvina od 3. studenoga 1465: "kod prijelaza Gradišće” (prope vadum Gradisthye). Dan ranije isti je kralj izdao i povelju na hrvatskom jeziku, pisanu ćirilicom, za franjevca Aleksandra Dubrovčanina, u kojoj mjesna datacija glasi "na brodu savskomь na Gradišćihь”. [40] Jedino je u Kratkoj kronici hrvatskog franjevca Ivana Tomašića, pisanoj lošom latinštinom s mnogo hrvatskih primjesa, ime Gradiške na Savi zabilježeno u takvu obliku da riječ brod čini sastavni dio imena: prema Tomašiću je kralj Matija 1463. s vojskom prešao Savu načinivši most na Gradiškom brodu ili u Gradiškom Brodu (parato ponte in flumine Sauo in Gradischi Brod transit flumen). [41]

Prijelaz preko Save u Požeškoj županiji bio je i kod Dubočca, gdje je na bosanskoj strani rijeke stajao kaštel koji je na početku 15. stoljeća bio u ugarskim rukama pa je kralj Žigmund Luksemburgovac 1408. ondje datirao jednu listinu: "na savskom brodu pokraj našeg kaštela Dubočca” (inportu Zawe iuxta castellum nostrum Dobochoch). [42] Zapadnije od Gradiške bilo je na Savi potkraj srednjeg vijeka mnogo brodova, od kojih je jedan, u sklopu vlastelinstva Bijela Stijena, 1504. zabilježen pod imenom Imenzky Brod.[43]

( ... )