1. Brod kao toponim

Nelatinske, vernakularne riječi za pojmovlje povezano s prijelazima preko rijeka pojavljuju se u ugarskom i slavonskom srednjovjekovlju uglavnom u funkciji toponima. U mađarskom jeziku tu je najvažnija riječ rév, koja danas znači 'prijelaz preko vode bez mosta', 'manje pristanište', a kao regionalizam također i 'skela ili kompa'.[9] Ona je najkasnije u 12. stoljeću posuđena iz talijanskoga (riva 'obala'), upravo s mletačkog jezičnog područja gdje riva znači uređeni dio obale uz koji pristaju brodovi i vrši se ukrcavanje putnika i utovar robe.[10] U srednjovjekovnom mađarskom ta je riječ poprimila kao glavno značenje 'prijelaz preko vode opremljen plovilom'. Ona se stoga na latinski prevodi kao portus i vadum, i obrnuto – njome se te riječi prevode na mađarski. Za to ima više izričitih potvrda u diplomatičkoj građi. U opisu jednog posjeda u sjeveroistočnoj županiji Szabolcs navodi se 1311. da je jedna međa "brod koji se pučki kaže rév” (portus qui vulgariter rew dicitur). U opisu posjeda u županiji Ung u istom dijelu kraljevstva spominje se 1336. međa "na nekom prijelazu pučki zvanom rév” (in quodam vado vulgo rew vocato).[11]

Mnogo su češća javljanja riječi rév u toponimima, osobito onima složenim od dvije riječi. Jedan je tip takvih toponima načinjen od imenice rév i pridjeva pred njom, primjerice Nagyrév 'veliki brod', Kövesrév 'kameni brod' i Órév 'stari brod'.[12] Jedno mjesto s potonjim imenom zabilježeno je 1346. kod donjeg Bosuta u okolici Morovića: "pokraj starog broda koji se na pučkom naziva Órév” (iuxta antiquum portum vulgariter Orew vocatum).[13] U taj tip spada i zanimljivi toponim Járórév koji je 1461. zabilježen na rijeci Morišu, istočnom pritoku Tise: "na onom mjestu gdje u vrijeme niskog vodostaja mogu prijeći preko Moriša bez plovila kod mjesta zvanog Járórév” (in illo loco in quo tempore decrescentis aque dictum Marusium absque navigio transmeare possent ad locum Jarorew vocatum).[14]  Sve što je tu tako jasno razloženo sadržano je zapravo u samome toponimu Járórév, u kojem je prvi element glagolski prilog sadašnji izveden od glagola jár 'ići, hodati'. Na hrvatski se, dakle, ime Járórév može prevesti kao "Pješački brod”.

Drugi tip složenica je zastupljeniji i sastoji se od imenice rév i neke druge imenice ili vlastitog imena, spojenih u posesivni sklop. Primjer za to je toponim Királyréve 'kraljev brod', koji se javlja na više mjesta; to je bilo ime glavnog prijelaza na Savi kod Zagreba, koji je u gradskoj povlastici iz 1242. zabilježen kao "brod na Savi koji se zove Királyréve” (in portu Sawe qui Kyralrewy dicitur).[15] Istovrsni su primjeri Bánréve 'banov brod' i Úrréve 'gospodinov brod'. Toponim Bánréve zabilježen je u srednjem vijeku u Ugarskoj također na više mjesta – na Dunavu kod Tolne, na pritoku Dunava Hronu kod mjesta Nána nasuprot Ostrogonu te na rijeci Šajo kod Ózda, gdje postoji i sada. U latinskim listinama taj se toponim kadšto prevodi kao Portus bani.[16] Toponim Úrréve zapisan je, na primjer, 1192. na Dunavu "pod crkvom svetog Kralja [Stjepana] u Erdutu” (iuxta Danubium in loco, qui dicitur Vrreui sub ecclesia Sancti Regis de Herdeud).[17]

Toponim Banov brod poznat je u novije doba i na južnoslavenskim područjima. Blizu Drave kod Pitomače nalazi se šuma Banov brod, a u srpskoj desnoj Posavini, na tlu stare Mačvanske banovine, nasuprot ušću Bosuta u Savu nalazi se selo Banovo Polje i uz njega šumovito zemljište Banov brod.[18] Korijeni tih imena na tim mjestima po svemu sudeći također sežu u srednji vijek.

Ne prema posjedniku nego po drukčijoj vezi načinjen je do danas sačuvani toponim Lórév 'konjski brod', na Čepeljskom otoku u Peštanskoj županiji, koji se u latinskim listinama prevodio kao Portus equorum.[19] Prilično su česti toponimi ove vrste u kojima je prvi element osobno ime, kao Péterréve, Farkasrév(e), Fajszrév itd. Na našem užem području, jedan primjer takva imena zabilježen je 1364. u Pobosuću: Zvezdanréve (u izvorniku Zuezdanreue) 'Zvezdanov brod'. Pál Engel je pokazao da se to isto mjesto u 15. stoljeću dvaput spominje pod imenom Brod, a u osmanskom popisu Srijemskog sandžaka nastalome oko 1570. zapisano je kao Zvizdan Brod. Riječni prijelaz koji je tu posrijedi nalazio se na pritoku Bosuta Studvi.[20] U "cisdravskom” dijelu Baranjske županije zabilježena su u kasnijem srednjem vijeku tri toponima te vrste: Cseneréve, Draksaréve i Babaréve. Prva dva se pojavljuju u osmanskim popisima šire okolice Valpova iz 16. stoljeća kao selo Drakšin ili Dragišin Brod i mezra Čenin ili Čenetin Brod, a treći ('Babin brod') odgovara današnjim Brođancima.[21] S istog je donjopodravskog područja i toponim Apátirév ('opatski brod'), koji je zabilježen potkraj 15. i početkom 16. stoljeća i koji je možda prvotno glasio samo Apáti. U osmanskom poreznom popisu odgovara mu selo Opatbrod na Dravi kod Valpova.[22]

Premda se imenica rév mjestimice toponimizira i bez ikakvih dodataka (kao i brod> Brod u hrvatskome), češće joj se za tu funkciju pridodaje kao pojašnjenje imenica falu 'selo'. Na toponim Révfalu ('brodsko selo') nailazi se u gotovo svim ugarskim županijama. U Baranjskoj županiji, u okolici Valpova, zabilježen je 1397. posjed Révfalu, koji najvjerojatnije odgovara selu Brod popisanom 1579. u Valpovačkoj nahiji; osmanski popis napominje da se kod tog sela nalazi most na Karašici i da su njegovi žitelji dužni održavati ga.[23] To bi značilo da je ondje na starom brodu (prijelazu bez mosta) na Karašici u tursko doba bio podignut most. U Vukovskoj je županiji toponim Révfalu zabilježen na barem tri različita mjesta: na Vuki kod Hrastina i na Bosutu kod Podgrađa i kod Grka (današnjeg Višnjićeva).[24]  Onomastički je posebno zanimljiv potonji primjer. Tu se već u patvorenoj listini iz 1275. spominje villa Portus sive Revfolu vocata, dakle "selo Brod ili Révfalu zvano"; mađarsko ime Révfalu prevedeno je, dakle, kao Portus (ili Villa portus). Poslije se u više navrata bilježi mađarsko ime toga mjesta, s tim da ga se 1399. opisuje kao posjed "Révfalu na brodu rijeke Bosuta" (Refalu in portu fluvii Bassa); naposljetku je 1484. zapisano pod hrvatskim imenom Brod (Braad).[25]

[9] Usp. Magyar értelmező kéziszótár, 2. prerađeno izd., gl. ur. Ferenc Pusztai (Budapest: Akadémiai kiadó, 2003), 1145, s. v. rév.
[10] Loránd Benkő et al., A magyar nyelv történeti-etimológiai szótára, 4 sv. (Budapest: Akadémiai kiadó, 1967-1984), sv. 3: 402, s. v. rév; Etimológiai szótár: Magyar szavak és toldalékok eredete, gl. ur. Gábor Zaicz (Budapest: Tinta könyvkiadó, 2006), 618, s. v. rév.
[11] Gyula Kristó et alii, Anjou-kori oklevéltár / Documenta res Hungaricas tempore regum Andegavensium illustrantia 1301-1387, sv. 1- (Budapest-Szeged, 1990-), sv. 3: 47, br. 91, i sv. 20: 127, br. 108. Izvorne izvatke donosi István Szamota, Magyar oklevél-szótár, prir. Gyula Zolnai (Budapest: Hornyánszki Viktor, 1902-1906; pretisak 1984), col. 810, s. v. rév.
[12] Primjere iz izvorne građe donosi Szamota, Magyar oklevél-szótár, col. 810-811, s. v. rév.
[13] Imre Nagy, Codex diplomaticus Hungaricus Andegavensis / Anjoukori okmánytár, 6 sv. (Budapest: Magyar Tudományos Akadémia, 1878-1891), sv. 5: 147. Usp. Pál Engel, "Valkóvármegye” (rukopis), u: György Györffy, Az Árpád-kori Magyarország történeti földrajza, sv. 1- (Budapest, 1963-), sv. 5 (u pripremi), s. v. Szlezen.
[14] Izvadak iz listine citira Szamota, Magyar oklevél-szótár, col. 427, s. v. járó. Riječ járó može po funkciji biti i pridjev i imenica. Szamota je u leksikon uvrštava kao imenicu, sa značenjem 'vadum; Furt'.
[15] Tadija Smičiklas et al., Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae / Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 2-18 (Zagreb: JAZU, 1904-1990), sv. 4: 174.
[16] Lajos Kiss,Földrajzi nevek etimológiai szótára, 2. popr. izdanje, 2 sv. (Budapest: Akadémiai kiadó, 1988; pretisak 1997), sv. 1: 162, s. v. Bánréve; Boglárka Weisz, A királyketteje és az ispán harmada. Vámok és vámszedés Magyarországon a középkor első felében (Budapest: MTA Történettudományi intézet, 2013), 275.
[17] György Györffy, Az Árpád-kori Magyarország történeti földrajza , sv. 1- (Budapest: Akadémiai kiadó, 1963-), sv. 1: 236; Engel, "Valkóvármegye”, s. v. Erdőd.
[18] Veliki atlas Hrvatske(Zagreb: Mozaik knjiga, 2002), sekcija 26; Mihailo Dinić, Srpske zemlje u srednjem veku. Istorijsko-geografske studije, prir. Sima Ćirković (Beograd: Srpska književna zadruga, 1978), 288.
[19] Kiss, Földrajzi nevek, sv. 2: 47, s. v. Lórév;Weisz, A királyketteje, 258.
[20] Dezső Csánki, Magyarország történelmi földrajza a Hunyadiak korában, 5 sv. (Budapest: Magyar Tudományos Akadémia, 1890-1913), sv. 2: 365, s. v. Zvezdan-réve; Engel, "Valkóvármegye”, s. v. Zvezdanréve (Bród), s korekcijom McGowanova čitanja imena u osmanskom defteru; Bruce W. McGowan, Sirem sancağı mufassal tahrir defteri (Ankara: Türk tarih kurumu basımevi, 1983), 83.
[21] Csánki, Magyarország, sv. 2: 469, s. v. Baba-réve, 477, s. v. Cseneréve, 481, s. v. Dragsaréve; Engel, "Valkóvármegye”, s. v. Babaréve; Pál Engel, Honor, vár, ispánság. Válogatott tanulmányok, prir. Enikő Csukovits (Budapest: Osiris kiadó, 2003), 482, 485, 490; Popis sandžaka Požega 1579. godine /Defter-i mufassal-ı liva-i Pojega 987., prir. i prev. Fazileta Hafizović (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 343, 348.
[22] Csánki, Magyarország, sv. 2: 468; Popis sandžaka Požega, 344-345.
[23] Csánki, Magyarország, sv. 2: 520, s. v. Revfalu (a); Popis sandžaka Požega, 340 i 359.
[24] Csánki, Magyarország, sv. 2: 299, s. v. Bród, i 346, s. v. Ré(v)falu; Engel, "Valkóvármegye”, s. v. Révfalu.
[25] Norbert C. Tóth, „Egy hatalmaskodás lezárása az Árpád-korban", Levéltári szemle 50 (2000), 35; Smičiklas et al., Codex diplomaticus, sv. 18: 467; Engel, "Valkóvármegye”, s. v. Bród 3. (Révfalu, Villa Portus).