SLAVONSKI BROD - Jednu od nesumnjivo najzanimljivijih priča svim posjetiteljima slavonskobrodskog Spomen-doma Dragutinu Tadijanoviću, otkrila je kustosica Dajana Breznik. Glavni su likovi te priče tri drvena anđelčića koji krase police biblioteke u prvoj, takozvanoj Južnoj, sobi.

- Svatko tko iole zna išta o Tadiji zna i to da je bio vrlo blizak prijatelj Ivana Gorana Kovačića, a prisno prijateljstvo uzajamnog povjerenja koje je započelo u lipnju 1933. godine, trajalo je sve do 27. prosinca 1942., dva dana prije nego li je Goran otišao u partizane i nikad se više nije vratio. - kazala je kustosica Spomen-doma, Dajana Breznik

Goran u pismu Tadiji 1935. piše o sudbini 'odbačenih anđela' koje mu je poslao i poklonio u znak prijateljstva, svjestan da će Dragutin najbolje znati što s njima učiniti. I uistinu, Tadija ih je čuvao na sigurnom čitav svoj život, a sada su dio njegove bogate privatne zbirke čuvane u Spomen-domu.

„To su kipovi iz zavjetne kapelice Frankopana (na fotografiji Lukovdola je vidiš u pozadini, na brežuljku). Mislim da je neobično dragocjeni umjetnički i historički dokumenat. Da se nisam žilavo zauzeo, propala bi jedna divna oltarna slika sv. Franje (zaštitnika crkve), bačena na pod i zgažena. Šaljem ove odbačene anđele, da tek naslutiš ljepotu i vrijednost oltara. A freske! A ulja! - Da joj je približim, pa da prosudi, poslat ću fotografiju oltara, slika i kipova. - Javi mi odmah što držiš: Bi li mogla po toj sitnoj pošiljci zaključiti Beba iz kojeg je razdoblja, po prilici, i koje je umjetničke vrijednosti. Slike su božanstvene! Crkvica bi mogla propasti zbog nerazumijevanja.", piše Goran Dragutinu Tadijanoviću, tražeći njegovu ženu za stručni sud i procjenu.

Jela je Ivanu Goranu Kovačiću odgovorila pismom napisanim u Zagrebu, 25. kolovoza 1935. godine:

„Zvonko je donio anđela i Isusa. Jako mi se dopadaju, naročito anđeo. Pitaš me u koje bi doba spadali. Teško je po ovako dva mala predmeta prosuditi čitavu crkvicu, i skulpture, i dekoracije u njoj. Po ovom bih sudila: konac 17., početak 18.vijeka. No i ova dva predmeta posve su različita i po vremenskom stilu i po umjetničkoj vrijednosti. Anđeo je izvanredan. Odakle si ga uzeo? A Isusa? Naime nije sporedno da li su s oltara ili su inače služili kao dekoracija. Osim toga može biti i vremenski razmak između arhitekture i skulptorskih predmeta, a konačno i među ovim samima, a taj slučaj će tu i biti. Je li to barokna crkvica? No, znaš li što? Kako bi bilo da poslije ispita pođemo Ti, Tadija i ja na jedan dan onamo pa da sama vidim? Mene jako zanima, pa ako je zbilja vrijedna, u što ne sumnjam, htjela bih oveću radnju napisati. A kakva je ono slika bila? Gledaj da sačuvaš koliko ide, bilo bi više nego šteta da ovakve stvari propadnu."

Ono što posjetitelji slavonskobrodskog Spomen-doma u Starčevićevoj ulici nemaju uvijek priliku vidjeti izloženo u stalnom postavu upravo su to raspelo i mali krnji anđeo koje je Goran uzeo iz iste crkvice i poslao svojim prijateljima. Kasnije se ispostavilo kako se radi o iznimno vrijednim predmetima.

- Ovaj ulomak iz kataloga izložbe Skulpture iz Gajeve 2a koja je bila organizirana u Spomen-domu u studenom/prosincu 2013. godine, najbolje opisuje važnost ovih izložaka koji su registrirani kao kulturno dobro pri Ministarstvu kulture i koje je moguće vidjeti pri posjeti Spomen- doma Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu. No, uslijed njihove starosti i prijašnjih načina čuvanja, anđele je napala crvotočina te je proces fumigacije bio nužan. - kazala je Dajana Breznik.

Stoga su drvene skulpture anđela iz Spomen-doma, u dogovoru s dr.sc. Brankom Mihaljević, višom znanstvenom suradnicom Zavoda za kemiju materijala u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju pri Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, na fumigaciju otputovale u Zagreb, ali su uskoro vraćene u Slavonski Brod, gdje će, nakon restauracije, zasjati u svom izvornom stanju.