Kao što je najavljeno, donosimo peti dio znanstvenog rada ''Brodski list i svijet 1947.-1949.'' autora Mladena Baraća,prof., znanstvenog novaka Hrvatskog instituta za povijest -Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda. (SBplus.hr)

Rad analizira tekstove vanjskopolitičke rubrike slavonskobrodskog tjednika Brodski list u razdoblju 1947. – 1949., u kontekstu početne etape hladnoratovskog sukoba, koji su predvodile svjetske supersile Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez. Uz ovu analizu, rad rekonstruira propagandni rad tadašnjeg novinstva, čiji je vjerodostojan primjer i pisanje Brodskog lista, koji se nalazio pod okriljem slavonskobrodske gradske organizacije Narodne fronte.

Zemlje "narodne demokracije” – zrcalo jugoslavenskog odnosa sa SSSR-om

Vijesti iz zemalja "narodne demokracije”bile su povezane s kontekstom međuodnosa istočnoeuropskih komunističkih partija s Jugoslavijom i KPJ, što potvrđuje nagla promjena diskursa jugoslavenskih medija prema ovim zemljama uslijed Rezolucije Informbiroa (ali i nakon promjene tretmana Jugoslavije u medijima informbiroovskih zemalja). U razdoblju prije Rezolucije, vijesti su koncipirane na način da su afirmativno pratile socijalističku preobrazbu ovih zemalja s ciljem njihove popularizacije u jugoslavenskom društvu.

BL je brižljivo naglašavao prijateljstvo između Jugoslavije i ostalih zemalja istočnoeuropskog komunističkog tabora. U četvrtom broju brodskog tjednika objavljene su kraće vijesti o diplomatskim aktivnostima u ovim zemljama, poput službenog posjeta maršala Josipa Broza Tita Bukureštu, potpisivanja "Ugovora o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći” između Bugarske i Albanije te gospodarskim ulaganjima mađarske Državne planske komisije na koncu 1947. godine. Osim veličanja prisnosti i suradnje između europskih komunističkih država, važnu vezivnu komponentu predstavljalo je promicanje slavenske solidarnosti, pa k tome u prilog svjedoči vijest kako su "Južno-moravski Hrvati”, koji su ondje živjeli već više od 400 godina, u općini Frelihov položili zakletvu vjernosti Čehoslovačkoj Republici.

Isticano je i obračunavanje s ostacima nacizma i fašizma, pa je BL javio kako je Narodni sud u Bratislavi na smrt osudio Hansa Ludinu, bivšeg Hitlerova izaslanika kod slovačke marionetske vlade, kao i Hermanna Hoeflea, bivšeg šefa njemačke vojne misije u Slovačkoj. Iz Bugarske su pak stigle vijesti o proizvodnji prvih žarulja. Istodobno, u sklopu odjeljka međunarodnih vijesti, u svrhu dokazivanja opće suprotnosti, priložene su vijesti iz zapadnog kapitalističkog svijeta koje su pridodavane vijestima iz istočnoeuropskih komunističkih zemalja, radi komparacije koja se time imputirala čitateljima.

Reakcije na ''klevete i laži'' iz Mađarske, Rumunjske i Čehoslovačke

Ovakvim kriterijima odabira vijesti namjerno se konstruirala oprečna slika kako bi čitatelji stekli uvid u bitne razlike između komunističkih i kapitalističkih društava. Vijesti iz Mađarske bile su izrazito rijetke u ovom listu. Sredinom travnja 1948. BL je javio o nacionalizaciji mađarskih radiostanica, čime je država stekla potpuni monopol u tom medijskom sektoru. Tek sredinom 1949. BL je prenio vijest Tanjuga o mađarskom odbijanju jugoslavenskog zahtjeva za izručenje dviju osoba optuženih za djelo ratnog zločina i sudjelovanja u ustaškom pokretu. Ova vijest pristigla je uslijed pojačavanja jugoslavenske antiinformbiroovske medijske agitacije. Tako se i u ovom tekstu zaključuje da mađarska vlada odlukom o neisporučivanju optuženih osoba "pruža time i svjesnu neposrednu podršku oživljavanju fašističkih ostataka – jednog od imperijalističkih uporišta u politici intervencije i izazivanja nereda i nespokojstva u svijetu”.

Glede Rumunjske, početkom travnja 1948., BL je javio o novom transportu sovjetske robe u ovu zemlju (pšenica, koks, čelik, bakar, plugovi), uz trijumfalnu vijest o uvjerljivoj pobjedi Fronte narodne demokracije na izborima, gdje je ova komunistička ekspozitura osvojila 90,8% glasova, slično izbornim scenarijima viđenima u ostalim zemljama "narodne demokracije”.Uzurpiranje vlasti od strane Komunističke partije Čehoslovačke, koje se zbilo 1948., prikazano je kroz prizmu ujedinjavanja socijaldemokrata i komunista, odnosno, kao čin ujedinjenja radničkih partija. Isticana je snaga čehoslovačke Komunističke partije, koja je u prvoj polovici travnja 1948. objavila kako broji 1.602.123 člana, uz tendenciju svakodnevnog povećavanja broja članova.Izbori u Čehoslovačkoj opisani su ukratko s tipičnom propagandističkom frazeologijom: "U izborima za novu Narodnu skupštinu Čehoslovačke Republike koji su održani u nedjelju 30. V. o. g. učestvovale su ogromne mase naroda, glasajući za jedinstvenu listu Narodnog fronta.”

Rubrika "Protiv kleveta i laži”, objavljivana u BL od polovice 1949., ponajviše se orijentirala na propagandni rad zemalja Informbiroa, čije su navode opovrgavali sličnim ili gotovo jednakim agitacijskim metodama. Koncem srpnja 1949., u sklopu preuzete vijesti iz beogradske Borbe, osuđeno je djelovanje "rumunske agenture Informbiroa”, koja je u težnji da "zavara rumunski narod o stvarnim uzrocima borbe protiv naroda Jugoslavije” upotrijebila najrazličitija sredstva, od fizičkih napada na jugoslavenske diplomatske predstavnike u Bukureštu, maltretiranja članova jugoslavenske delegacije za reparaciju, graničnih provokacija do progona srpske i hrvatske nacionalne manjine u Rumunjskoj.

Kada je riječ o Čehoslovačkoj, scenarij je bio sličan kao u mađarskom i rumunjskom slučaju. Tako je brodski tjednik prenio vijest Tanjuga o osnivanju Saveza prijatelja Titove Jugoslavije u Batovani (Slovačka), na kojoj su sudjelovali jugoslavenski, sovjetski, poljski i bugarski konzul u Bratislavi.U duhu distanciranja Jugoslavije od zemalja potpisnica Rezolucije Informbiroa, BL je u zadnjem broju za 1949., objavio kako je u Čehoslovačkoj provedeno drastično ograničenje potrošnje električne energije, kako bi se omogućio rad velikim državnim poduzećima, zbog čega trpe javne institucije te stambeni objekti.Ova vijest bila je prva, od pokretanja BL-a, koja je negativno prikazivala gospodarsko stanje u nekoj od zemalja "narodne demokracije”.

Strah od sovjetske vojne intervencije i borba sa ''domaćim izdajnicima i špijunima''

Rubrika "Protiv kleveta i laži” objavljivala je isključivo prenesene vijesti iz drugih novinskih agencija i tiskovina, u početku ponajviše reakcije jugoslavenskih vlastodržaca. Među njima se ističe i istup Josipa Broza Tita na proslavi petogodišnjice osnivanja Narodne Republike Makedonije, gdje je istaknuo brojne "podvale zemalja Informbiroa”, primjerice lošu kvalitetu dostavljene robe i namjerne sabotaže različite tehnike i industrijskih strojeva, koje je Jugoslavija nabavila u ovim zemljama. Ova rubrika je i u idućim brojevima donosila vijesti o antijugoslavenskom radu susjednih komunističkih zemalja. Neke od tih vijesti predstavljale su splet humora i ironije, koji su trebali obezvrijediti propagandna nastojanja Informbiroa.

Strah jugoslavenskog režima u ovom razdoblju bio je ponajviše uzrokovan mogućnošću sovjetske vojne intervencije, kojoj bi prethodio oružani ustanak pristaša Rezolucije Informbiroa u Jugoslaviji. Stoga je dio medijske antiinformbiroovske kampanje bio usmjeren i protiv jugoslavenskih staljinističkih simpatizera. BLje prenio vijest Borbe o tome kako je početkom kolovoza 1949. na valnoj dužini Radio Beograda proradila Radio stanica jugoslovenskih revolucionarnih emigranata. Namjera ove radiostanice, prema pisanju Borbe, bila je da "izdajnici i špijuni” još više razviju "antijugoslavensku, antisocijalističku i kontrarevolucionarnu djelatnost”, budući da se emisije ove radiopostaje po svom sadržaju ne razlikuju od emisija Radio Moskve, Radio Budimpešte i "drugih informbiroovskih radio stanica namijenjenih Jugoslaviji”. Potpisnik teksta naveo je kako su i prije američke vojne radiopostaje (radiopostaja RIAS,77 koja se nalazila u američkom sektoru Berlina) emitirale program na valnoj dužini Radio Beograda, samovoljno kršeći međunarodne propise korištenjem ove frekvencije. Time, zaključuje autor, informbiroovci su se našli na istoj liniji s imperijalistima u nepoštivanju međunarodnih ugovora i konvencija kojima se određuju radijske valne dužine.

U posljednjoj objavljenoj rubrici "Protiv laži i kleveta” u 1949., BL je osudio tekstove iz talijanskog lista Unita i bugarskog lista Rabotničesko delo. Talijanski list, inače glasilo Komunističke partije Italije, naveo je kako je na sastanku svih američkih ambasadora iz "zemalja narodne demokracije”, na kojoj je sudjelovao i visokopozicionirani jugoslavenski predstavnik, tema bila "problemi američke obavještajne službe u zemljama narodne demokracije”. Na ovu vijest nadovezao se tekst glavnih novina Komunističke partije Bugarske Rabotničesko delo, s informacijom kako je na sastanku odlučeno da se u Beogradu osnuje špijunski centar za istočnu Europu, kojim će rukovoditi američka ambasada. Vijest je proširila i Radio Sofija s informacijom kako će u sklopu centra djelovati škola za špijune i diverzante te da će je, uz SAD, financirati i Titov režim.

KomentatorBL-a odbacio je ove navode kao već dosad viđeno informbiroovsko podmetanje, podsjetivši na suđenja Koči Dzodzeu u Tirani te "Budimpeštanski proces” Lászlu Rajku, gdje se na nevješt i neuvjerljiv način optuženicima nastojala imputirati krivnja da su špijunirali za Titov režim, a da su slični procesi pokrenuti i u Poljskoj. Umjesto da se bave "lažnim i uzaludnim” pokušajima prikazivanja jugoslavenskih vlasti kao imperijalističkih špijuna, autor članka poručio je tužiteljima da se "pozabave” špijunima u vlastitim redovima, kakav je, navodi, Davide Lajolo, bivši legionar fašističke Italije u Španjolskom građanskom ratu i povjerenik Fašističke stranke za grad Anconu, koji je obnašao dužnost direktora Unite, glasila Komunističke partije Italije. Jednako je autor spočitavao i Rabotničeskom delu, odnosno, Komunističkoj partiji Bugarske, za njihova donedavnog visokopozicioniranog člana Trajču Kostova, kojega je nazvao "dokazanim imperijalističkim agentom” i potpisnikom Rezolucije Informbiroa, kojemu se u Bugarskoj tek trebalo suditi, ironično, kao članu "Titove klike”.

U utorak (9. travnja) donosimo šesti nastavak