Kao što je najavljeno, donosimo šesti dio znanstvenog rada ''Brodski list i svijet 1947.-1949.'' autora Mladena Baraća,prof., znanstvenog novaka Hrvatskog instituta za povijest -Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda. (SBplus.hr)
Rad analizira tekstove vanjskopolitičke rubrike slavonskobrodskog tjednika Brodski list u razdoblju 1947. – 1949., u kontekstu početne etape hladnoratovskog sukoba, koji su predvodile svjetske supersile Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez. Uz ovu analizu, rad rekonstruira propagandni rad tadašnjeg novinstva, čiji je vjerodostojan primjer i pisanje Brodskog lista, koji se nalazio pod okriljem slavonskobrodske gradske organizacije Narodne fronte.
Revolucionarni ratovi: grčki i kineski građanski rat na stranicama brodskog tjednika
Tematika grčkog građanskog rata predstavljala je, uz tematiku kineskog građanskog rata, nadasve zanimljivu epizodu u vanjskopolitičkoj rubrici BL-a. Zbivanja u ovom sukobu pobudila su povećanu pozornost jugoslavenskih medija, zbog činjenice što su jugoslavenske vlasti pomagale pobunu grčkih komunista oružjem, streljivom, hranom, ali i zbrinjavanjem ranjenika, djece i obitelji grčkih partizana na svom području. Senzibilitet za borbu grčkih komunista nije ostajao na navedenom, već su na lokalnim razinama organizirane akcije prikupljanja pomoći.
Već u broju od 24. siječnja 1948. saznajemo kako je na sastanku tajnika svih sindikalnih podružnica brodskog područja odlučeno da se osnuje "Odbor za pomoć grčkom narodu”.Treba naglasiti kako je prokomunistički Radio Slobodna Grčka bio glavni izvor informacija BL-a, ali i ostalih jugoslavenskih medija, o tijeku grčkog građanskog rata. Tako je, preko članaka BL-a, brodska javnost mogla pobliže upoznati vođu grčke komunističke gerile, generala Markosa. Ponesen prvotnim vojnim pobjedama grčkih komunista, BL je isprva oduševljeno prenosio:"Zaplašeni uspjesima Demokratske armije Grčke i sve većim proširenjem slobodnog teritorija, atenski kapitalisti svakodnevno bježe iz zemlje odnoseći svoj novac i dragocjenosti.”
Od podrške do razlaza s grčkim komunistima
Grčki građanski rat bio je gorući problem u narušenoj sigurnosnoj situaciji u regiji. Osvrnuvši se na pregovore između Grčke, Turske i Italije, vođene u Parizu, BLje oštro kritizirao monarhističkog ministra-predsjednika Konstantinosa Tsaldarisa (BL ga naziva Calderis, op. M. B.) i napore oko uspostave grčko-turskog saveza kao sredstva zajedničke politike "kako protiv grčkog naroda, tako i protiv narodnih demokracija na Balkanu”. Vladu u Ateni nisu kritizirale samo jugoslavenske vlasti, već su im se pridružili i ostali podupiratelji grčkih komunista – Bugarska i Albanija. Tijekom prve polovice 1948., na stranicama brodskog tjednika otvoreno se navode neki oblici jugoslavenske podrške grčkim gerilcima, poput, činjenice da je Jugoslavija u to vrijeme bila utočište i tranzitna postaja simpatizera grčkih komunista iz raznih dijelova Europe, pa i svijeta.
Početkom lipnja 1948. i dalje su (pre)naglašavani vojni uspjesi grčke komunističke gerile, uz isticanje sve intenzivnijeg upletanja zapadnih intervencionista u korist atenske vlade te pojačavanje njezina terora i represije nad civilnim stanovništvom, zbog pretrpljenih neuspjeha u borbi protiv grčkih komunista. Ista retorika važila je i početkom 1949., kada su iz Grčke pristizale vijesti o zadovoljstvu Vrhovne komande Demokratske armije glede postignutih uspjeha tijekom protekle godine. Koncem lipnja 1949. BL je prenio vijesti Radija Slobodna Grčka o novim uspjesima snaga Demokratske armije, koje su uspješno odbile nove napade "monarho-fašista”, nanijevši im osjetne gubitke i izbacivši iz stroja nekoliko stotina vojnika, a dok su grčki komunisti vlastita napadačka djelovanja izveli u obliku diverzantskih akcija od lokalnog značaja.
Treba istaknuti kako je konačni vojni slom grčkih komunista uslijedio u listopadu 1949., na što se nepovratno odrazio njihov raskid s Titovom Jugoslavijom, zbog podrške grčkih komunista Rezoluciji Informbiroa. Također, primjetno je kako su, osim podrške grčkih komunista Rezoluciji, njihovi sve izraženiji vojni gubitci tijekom 1949. rezultirali izrazitim smanjenjem dotada pruženog prostora na stranicama BL-a, dok je istodobno na prostoru dobivala tematika kineskog građanskog rata, gdje se nazirala izvjesna pobjeda kineskih komunista.
No, jugoslavenski raskid s grčkim komunistima nije odmah doveo do zatopljenja odnosa između monarhističke vlade u Ateni i Jugoslavije. Dodatnu netrpeljivost u odnosima komunističke Jugoslavije i monarhističke Grčke uzrokovao je propagandni rad službene Atene u kontekstu Rezolucije Informbiroa i narušenih odnosa Jugoslavije sa SSSR-om te ostalim zemljama komunističkog lagera. Tako je, prema preuzetoj vijesti iz Pobjede, Radio Atena koncem lipnja i početkom srpnja 1949. emitirala niz vijesti u vezi s nestabilnošću komunističkog režima u Jugoslaviji, u kojima se izvještavalo o ustanku zdravih snaga u Jugoslaviji protiv Titova režima radi zaštite napaćenog naroda od terora koji vlada u Jugoslaviji.
Nakon svrstavanja grčkih komunista na stranu Moskve, vijesti iz Grčke sve su rjeđe objavljivane. Sredinom kolovoza 1949., brodski je tjednik prenio vijest Radija Slobodna Grčka o novim uspješnim borbama Demokratske armije protiv "monarhofašističkih snaga” tijekom srpnja i početka kolovoza 1949., u kojima su njihovi protivnici navodno pretrpjeli značajne gubitke. U ovim vijestima akcije grčkih komunista okarakterizirane su kao protunapadi, što je upućivalo na njihovu defanzivniju ulogu u sutonu građanskog rata. Ovom prilikom nije propuštena ni vijest o sklapanju gospodarskog ugovora između Francuske i "monarhofašističke Grčke”. Konačni poraz koji su doživjeli grčki komunisti u listopadu 1949. prošao je nezabilježen na stranicama brodskog tjednika.
Izvješća iz Kine odlikuju se specifičnom propagandnom ulogom
Tematika kineskog građanskog rata bila je, za prosjek jednog lokalnog tjednika kakav je bio Brodski list, izuzetno dobro zastupljena. U duhu protežiranja ideala narodnooslobodilačke i revolucionarne borbe koju su vodili kineski komunisti, izvješća iz Kine tijekom 1948. i 1949. godine, kada se odvija završna etapa tamošnjeg građanskog rata, odlikuju se specifičnom propagandnom ulogom. Kina se u vanjskopolitičkoj rubrici premijerno pojavljuje početkom 1948., u prenesenoj vijesti londonskog Timesa, koja je izvještavala o konstantnom slabljenju nankinške vlasti na čijem se čelu nalazio Čang Kaj Šek, vođa nacionalističke frakcije. Times je tom prilikom javio o praznoj blagajni nankinške vlade, uz sve znatniji izgubljeni teritorij od strane kineskih komunista, uz navod kako je "centralna kineska vlada potpuno reakcionarna i korumpirana”. Tematika rata u Kini se, nadalje, u rubrici "Vijesti iz svijeta” tijekom 1948. pojavljuje tek u trinaestom broju, kada je prenesena vijest France Pressa o početku opće ofenzive Narodnooslobodilačke armije Kine na bojištu unutrašnje Mongolije. U vijesti se navodi kako "narodne snage” napreduju i u provinciji Suijuan, gdje se približavaju gradu Paotou, preko kojega vodi željeznička pruga Kalgan – Peking – vanjska Mongolija.
I tijekom travnja 1948., također, objavljivane su vijesti koje su izvještavale isključivo o vojnim uspjesima "Narodne armije Kine”. Vijesti je, uglavnom, donosila novinska agencija Nova Kina, u službi kineske Komunističke partije, koja je, sredinom travnja 1948., javila o trodnevnom štrajku studenata sedam pekinških i tjenšinskih sveučilišta i koledža, zbog Čang Kaj Šekova naređenja o raspuštanju studentskog udruženja sjeverne Kine i uhićenja studenata Pekinškog sveučilišta. Nakon ovog razdoblja, kineska tematika privremeno iščezava sa stranica brodskog tjednika. Tek potkraj 1948. ponovno pristižu nove vijesti. U prilično opširnom tekstu autora potpisanog inicijalima D. G., čitateljima je predočen čitav kronološki tijek rata od jeseni 1945. do jesenskih ofenziva kineskih komunista 1948. godine.
Početkom srpnja 1949., BL je prenio kako su kuomintaške trupe izgubile 150 000 vojnika prilikom osvajanja Šangaja od strane Narodnooslobodilačke armije Kine. Navodi se kako je potpuno uništeno dvanaest divizija, uz zapljenu znatnih količina oružja i materijalno-tehničkih sredstava. Tekstovi u BL-u snažno su agitirali za međunarodno priznanje kineskih komunista, ponajprije, kroz mogućnost njihova sudjelovanja u pregovorima najvećih svjetskih sila. Početkom srpnja 1949., brodski tjednik je prenio vijest novinske agencije Nova Kina o članku lista Progressive Daily, u kome se izvještavalo o potrebi uključivanja kineske "demokratske koalicione vlade” u pregovore o sklapanju ugovora o miru s Japanom, budući da je već tada bila izvjesna pobjeda kineskih komunista nad nacionalistima Čang Kaj Šeka. Autor članka optužio je SAD za pokušaj minoriziranja i potpunog isključivanja Kine iz budućeg sporazuma s Japanom, koji su "američki imperijalisti” svjesno jačali kako bi utvrdili vlastite strateške položaje na Dalekom istoku.
U srpnju 1949. BLje izvijestio kako su se nacionalistički vojnici Čang Kaj Šeka u većem broju te uz pratnju kineskih veleposjednika i visokih dužnosnika Kuomintanga, prebacili morskim putem na otok Formozu (Tajvan). U slikovitom opisu navodi se da "bježeći od narodne vojske, vuku za sobom čitave transporte namještaja, luksuznih automobila, sanduka sa zlatnim polugama i nakitom koje su uspjeli da napljačkaju”.
Brodski tjednik je osim vojnih, naglašavao i civilizacijske novine koje je pobjedonosni komunizam donio u svakodnevni život Kineza. O novim vojnim pobjedama kineskih komunista, BLje javio sredinom listopada 1949. Pobjedama u južnom Hunanu i Kvantungu, kineski komunisti su u velikim ofenzivama potisnuli Čang Kaj Šekove snage u posljednje dvije kineske provincije pod kuomintaškom kontrolom – Kvječou i Kvangsi, nanijevši neprijatelju teške gubitke u ljudstvu. Ujedno, dodatni udarac Čang Kaj Šeku predstavljao je i prekid poslušnosti osoblja ambasade i generalnog konzulata kuomintaške Kine u Parizu, koje je priznalo Centralnu narodnu vladu te joj se stavilo na raspolaganje. Izvjesno je kako su vijesti o trijumfu kineskih komunista popunile prazninu nastalu, ponajprije, političkim odmakom grčkih komunista od Jugoslavije, a potom i njihovim vojnim porazom potkraj 1949.
Sedmi nastavak donosimo u četvrtak (11. travnja) pod nazivom Odnos prema poslijeratnoj Njemačkoj i Italiji.
