SLAVONSKI BROD - Veliki odmor osnovnoškolcima je oduvijek bio omiljeni dio školskog dana, a užina nešto što željno iščekuju kako bi skupili dovoljno energije za nastavak rada u školskim klupama.

Stoga smo na adrese svih slavonskobrodskih i nekoliko brodskoposavskih osnovnih škola poslali upite, želeći saznati jesu li se jelovnici promijenili posljednjih desetak godina i što uopće osnovnoškolci danas jedu te po kojim cijenama.

Iznenadio nas je podatak da cijena nije pretjerano rasla pa i danas jedan obrok dnevno u većini škola košta 3,50 kune, što je iznimno pristupačno. Mjesečno, dakle, roditelji ili skrbnici djece školsku užinu plaćaju otprilike sedamdeset kuna. U nekim su se školama, kako bi poboljšali prehranu, odlučili na dnevni iznos od pet kuna pa je i mjesečni iznos povišen na stotinu kuna.

Ipak, prema onoj staroj 'koliko para, toliko muzike', sa cijenom koja stagnira već godinama, nije se puno mijenjala ni ponuda pa su burek, hrenovke, kroasane, krafne, pomfrit, pizze i pekarski proizvodi i dalje njezin dio. Dakako, tu veliku ulogu i dalje igra odgovor na pitanje - što djeca, uopće, žele i pristaju jesti u školama. Navedena hrana zasigurno je u užem izboru.

U svakom slučaju, užina koja je dio školske prehrane na određen način znači i rasterećenje roditeljima koji ne moraju brinuti o tomu da će dijete ostati gladno zaborave li im nešto pripremiti. Uz to si u školu uvijek mogu ponijeti dodatno voće ili nešto drugo po izboru. No, pitanje je što bi takav obrok uopće trebao predstavljati u dnevnom meniju svakog djeteta te kakve navike kod njega stvara.

U galeriji fotografija (potpisane prema školama na koje se odnose) moguće je vidjeti dostavljene nam jelovnike deset brodskoposavskih osnovnih škola. Važno je pritom razlikovati užinu od kuhanog obroka u dječjem boravku za niže razrede osnovnih škola. Naime, užinu koju dobivaju 'usred' nastavnog dana, mogu primati svi učenici osnovnih škola, dok u produženom boravku (a samim time i na ručku) ostaju samo učenici nižih razreda osnovne škole za koje roditelji plaćaju tu uslugu. Taj ručak u slavonskobrodske škole dostavlja se iz glavne kuhinje gradskih vrtića, no on nije glavna tema ovog članka (iako je, primjerice, u meniju OŠ Antun Mihanović s namjerom ostavljen i taj dio kako bismo pružili cjelovitu sliku školske prehrane).

Ono što nas je iznenadilo tijekom ovog istraživanja je podatak da roditelji učenika u nekim osnovnim školama Brodsko-posavske županije ne plaćaju užinu. Rezultat je to suradnje Županije i općina.

- Školski odbor donio je odluku o dnevnoj cijeni obroka koji iznosi pet kuna (mjesečno oko stotinu kuna, ovisno o broju radnih dana). Obroci se pripremaju u školskoj kuhinji i nabavljaju u obližnjoj trgovini. Odlukom o financiranju školske prehrane od 8. listopada 2020 godine Općina Donji Andrijevci financira školsku prehranu u školskoj 2020./2021. godini za učenike u matičnoj školi. Roditelji ne plaćaju školsku prehranu. Ukupan broj učenika u matičnoj školi je 201, a broj učenika koji koriste školsku kuhinju je oko 190. Roditelji i učenici su dijelom zadovoljni, imaju i primjedbe, ali uvažavaju trenutnu epidemiološku situaciju. U prošloj školskoj godini obroci u školskoj kuhinji su se kuhali, ove godine su to uglavnom sendviči i namazi, što smatramo najvećim nedostatkom. Prednost školske užine je stvaranje zdravih navika u prehrani. - za SBplus otkrila je ravnateljica Osnovne škole „Viktor Car Emin" u Donjim Andrijevcima, Mirta Degmečić, prof.

Koronakriza utjecala je i na jelovnike nekih drugih osnovnih škola na području Županije.

- Cijena školske kuhinje je 3,50 kuna dnevno. Hranu pripremamo u školskom objektu. 204 učenika plaćaju školsku užinu, a ukupno ih je u školi 233. Prema našoj procjeni, učenici i roditelji zadovoljni su školskom prehranom. Kao trenutne nedostatke, izdvojili bismo nemogućnost pripreme nekih obroka zbog otežane podjele uzrokovane drugačijom organizacijom rada prema preporukama HZJZ-a i MZO-a. - za SBplus otkrila je Reza Benković, ravnateljica Osnovne škole „Matija Gubec" u Cerniku.

Određena su jela, dakle, ravnatelji bili prisiljeni maknuti s jelovnika zbog poštivanja epidemioloških mjera i kako bi spriječili da se tako virus dodatno i brže širi.

- Dnevna cijena obroka školske kuhinje iznosi 3,80 kuna. U objekt Škole dostavljaju se samo gotovi pekarski i mliječni proizvodi, a sva ostala hrana prema jelovniku priprema se u školskoj kuhinji. U prosjeku za 215 učenika, od njih sveukupno 236, koji koriste usluge školske prehrane, roditelji/skrbnici plaćaju školsku prehranu. U tijeku je projekt „Osiguravanje školske prehrane za djecu u riziku od siromaštva za školsku godinu 2020./2021." kojim je obuhvaćeno 75 učenika. O tomu jesu li zadovoljni školskom prehranom, najbolje govori njihov odaziv u 'školsku kuhinju'. Nedostatci se očituju u nabavci tj. distribuciji potrebnih namirnica. Moramo strogo voditi računa kojim danima u tjednu nam se što dostavlja. Npr., meso, mesne prerađevine, mlijeko, mliječne prerađevine. Prednost je u tomu što djeca većinom jedu kuhane obroke. Zbog pandemije se sve više susrećemo sa izolacijom, kako učenika, tako i pojedinih razrednih odjela i iz tog razloga imamo problem s narudžbom određenih proizvoda. - u ime Osnovne škole „Matija Antun Relković" u Davoru (na čelu koje je ravnateljica Jasna Butumović), poručila je službenica za informiranje, Slavica Smolić.

Učenici te osnovne škole u Davoru kroz par dana studenog na svojim će tanjurima dobiti i kuhana jela, kao što su rižoto s povrćem i bijelim mesom, grah, griz, ćufte te špagete s 'bolognese' umakom. Tako hrenovke, peciva i sendviči ipak neće biti jedino što čini njihovu prehranu.

U slavonskobrodskim je gradskim školama cijena obroka ograničena i jednaka za sve.

- Cijena obroka je 3,50 kn/obrok, maksimalno 70 kn/mjesečno. Hrana se dostavlja u našu školu te se u njoj djelomično priprema (ovisno o obroku). Broj korisnika užine je 375 učenika, od ukupno 507. Učenici i roditelji se ne žale na prehranu. Bilo bi poželjno imati kuhane obroke. - za SBplus odgovorio je ravnatelj Osnovne škole „Đuro Pilar" iz Slavonskog Broda (Vinogorje), Igor Nikičić.

Primjetno je, ipak, da je u gradskim školama veći udio onih učenika koji ne koriste usluge školske kuhinje, nego užinu - najvjerojatnije - nose od kuće ili kupuju usput u pekarnicama i trgovinama. Možda je tu djelomično riječ i o pristupačnosti i raznolikoj ponudi zbog koje gradski đaci nisu 'osuđeni' samo na školsku prehranu. Za učenike iz socijalno ugroženih obitelji, pak, Grad Slavonski Brod pokriva trošak prehrane u cijelosti.

- Četiri tjedna djeca imaju različit jelovnik, za samo 3.50 kuna po danu ( prosječno). Mjesečna cijena užine ovisi o broju nastavnih dana u mjesecu. Pekarske proizvode nam dostavljaju u školu, a kuharica nabavlja i pripravlja ostalo za užinu. Ručak imaju samo učenici u produženom boravku. Kuhani ručak dostavlja vrtić, a mi ga samo dijelimo. Ukupan broj učenika u školi je 300, a 199 učenika prima i plaća užinu. Za tri učenika Grad Slavonski Brod financira užinu. Učenici lijepo pojedu užinu i zadovoljni su, no slabije jedu zdraviju prehranu bez obzira na naše poticaje. - za SBplus kazala je Ana Blagović, ravnateljica Osnovne škole „Dragutin Tadijanović" u Slavonskom Brodu (Naselje „Andrija Hebrang"), istaknuvši time i neizbježan problem prehrambenih navika koje svaki učenik 'nosi' od kuće.

U drugim brodskim školama, više od polovice učenika ne prima užinu.

- U našoj Školi je prehrana učenika organizirana na način da je učenicima omogućen svaki dan „mliječni obrok" za učenike koji se dobrovoljno uključe u školsku prehranu. Učenici koji su u programu produženog boravka, osim ovog obroka, imaju i „topli obrok" koji se ne priprema u Školi, nego se doprema iz kuhinje Dječjeg vrtića Slavonski Brod. Cijena kuhinje je 70 kuna za cijeli mjesec. Hranu dostavljaju ponuditelji izabrani javnim natječajem. U školskoj kuhinji se hrani 240 od ukupno 432 učenika, od čega Grad, od studenog 2020. godine, plaća prehranu za desetero učenika. Nemamo posebna saznanja o tomu jesu li učenici i roditelji zadovoljni školskom prehranom. Možda iz razloga jer su naviknuti na ovaj vid prehrane. No, došlo je do blagog porasta uključivanja učenika nakon promjene dobavljača pekarskih proizvoda. - za SBplus kazala je Irena Holik, ravnateljica slavonskobrodske Osnovne škole „I. B. Mažuranić" na Budainci, napomenuvši pritom kako postoje objektivne okolnosti (opremljenost, prostor za užinu, broj kuharica) koje utječu na eventualne promjene koje bi dodatno poboljšale postojeći sustav.

Promjena dobavljača pozitivno je utjecala na promjene i u drugim gradskim školama pa se situacija postepeno mijenja.

- Cijena užine po danu je 3,50 kuna (oko 70 kuna mjesečno). Ukupno 179 od 339 učenika Škola prima užinu. Prethodne dvije do tri godine, dok su dobavljači bili iz drugih županija, radi velike udaljenosti, isporučeni proizvodi su bili slabije kvalitete što je dovelo do stalnog opadanja interesa učenika za uzimanjem školske užine. Ove godine je Osnivač (op.a. Grad Slavonski Brod) izabrao domaćeg pekara, u neposrednoj blizini škole. Proizvodi dolaze svježi i topli pa su time ukusniji, ali je potrebno određeno vrijeme da to učenici i roditelji prihvate. Iako su roditelji na 1. Vijeću roditelja donijeli odluku o dnevnom iznosu užine od pet kuna (cijene pekarskih proizvoda su ove godine značajnog povećane - dvostruko ili više), Osnivač je svojom odlukom limitirao iznos užine na 3.50 kuna u gradskim školama pa se učenicima isporučuje užina u toj vrijednosti. Prednost školske užine je isporuka svježih i toplih pa time i ukusnijih proizvoda, kao i prihvatljivost kvalitete i količine užine prema njenoj cijeni. - za SBplus kazao je Zlatko Bagarić, ravnatelj Osnovne škole  „Ivan Goran Kovačić" Slavonski Brod.

Nedostatak adekvatnih uvjeta, ipak, utječe na to da nemaju svi učenici jednake uvjete školovanja pa neke škole ne pružaju uslugu prehrane. Djeca tada užinu isključivo nose od kuće.

- U školu pekara Kajtazi dostavlja pekarske proizvode. U Matičnoj školi 180 učenika koristi školsku prehranu, u Područnoj školi Ruščica 140, a sveukupno imamo 594 učenika. U područnim školama Gornja Vrba, Gornja Bebrina, Donja Bebrina i Klakar nemamo organiziranu prehranu jer nemamo uvjete - zaposlenika kao ni kuhinje koja odgovara HACAP sustavu. Svi učenici osim onih koji su oslobođeni po socijalnom kriteriju (otprilike njih desetero) plaćaju užinu. Roditelji bi željeli (a to je i naš primarni cilj) da se u skoroj budućnosti u školi kuhaju obroci. Školski obroci su, ipak, i danas svježi i udovoljavaju najvišim HACAP standardima. - za SBplus odgovorila je Silvana Iličević, osoba zadužena za informiranje u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor" Slavonski Brod.

Svjesni da je poboljšanje ponude moguće postići samo povećanjem cijene, neki se zalažu i za to da maksimalni iznos školske prehrane po danu bude limitiran na pet kuna, umjesto na dosadašnjih 3,50.

- Trenutni broj učenika u prehrani je 307 od ukupnog broja 498 učenika. Većina roditelja i učenika je zadovoljna prehranom, ali smatraju da bi mogla biti kvalitetnija i bolja kad bi se cijena prehrane povećala oko 1,50 kuna te tako iznosila 5 kuna po danu. Mislimo da bi to doprinijelo boljoj i kvalitetnijoj prehrani odnosno zdravijoj prehrani. - mišljenje je ravnateljice Snježane Vinarić iz Osnovne škole „Antun Mihanović".

Dakako, postoje i roditelji i ravnatelji koji uslugu smatraju adekvatnom jer užinu doživljavaju kao usputni obrok koji đacima služi kako bi 'izdržali' do ručka koji ih čeka kod kuće. Teško je i u tom slučaju 'pomiriti' sve želje, mogućnosti i svrhovitost hrane koju djeca konzumiraju u školama.

- U školu prehranu dostavljaju ovlašteni dobavljači. Za 304 učenika roditelji plaćaju užinu. Učenici i roditelji zadovoljni su prehranom. Smatramo da nema nedostataka u prehrani učenika. - na upit SBplus-a odgovorila je Irena Čugura, ravnateljica Osnovne škole „Hugo Badalić" Slavonski Brod.

Osnivači spomenutih i drugih osnovnih škola, Grad Slavonski Brod i Brodsko-posavska županija, kako su nam otkrili ravnatelji, različitim programima i projektima financiraju školsku užinu osnovnoškolcima. Osiguravanje školske prehrane za djecu u riziku od siromaštva posljednjih je godina prioritet.

Od brodskoposavskih škola čije smo jelovnike zatražili i dobili na uvid, ona garčinska - zasigurno - najviše privlači pažnju. Njihov jelovnik, naime, može parirati i onom saborskom, a u usporedbi s klasičnim pekarskim proizvodima kakve djeca u brodskoposavskim školama jedu već godinama (danas, doduše, po iznimno prihvatljivoj cijeni), gotovo bez zamjerke, može biti uzor i ogledni primjer kako kvalitetna školska prehrana treba izgledati. Hrenovke, paštete, pekarski proizvodi, majoneza i kečap, u njihovoj kuhinji ne dolaze u obzir. Prolaznu ocjenu dobili su, tek, Cedevita i 'Kraš Express'.

Više o tomu kako postiže da takav sustav funkcionira ispričala je glavna i odgovorna.

- Osnovna škola „Vjekoslav Klaić" Garčin, zajedno s pet područnih škola (Klokočevik, Trnjani, Zadubravlje, Bicko Selo, Sapci), ima ukupno 334 učenika. Cijena dnevnog obroka je pet kuna. Projektom Brodsko-posavske županije „Osiguravanje školske prehrane za djecu u riziku od siromaštva", u kojem smo partneri, od 4. studenog, osigurana je prehrana za 80 učenika, a za ostale učenike obrok financira Općina Garčin, zahvaljujući načelniku Mati Grgiću. Naši učenici, dakle, ne plaćaju kuhinju. Svaki dan se u matičnoj školi pripremaju kuhani obroci koji se školskim vozilom u posebnim posudama prevoze u područne škole, čak i u one u kojima je samo osmero učenika. Svaka područna škola ima prikladan prostor, odnosno, kuhinjicu u kojoj se serviraju obroci i pere posuđe nakon jela. Učenici i roditelji su zadovoljni hranom, svaki dan u školi dijete ima besplatan kuhani obrok pripremljen svježim namirnicama. Mjesečni jelovnik nije fiksan i ovisi o sezonskom povrću. Iskustva su nam dobra jer neka djeca čak u školi jedu obroke koje kod kuće 'ne vole' pa se događalo i da mame traže recepte kuhara kako bi ih nagovorili na zdravije namirnice i u vlastitom domu. - za SBplus kazala je ravnateljica Danijela Erić.

S obzirom na to da su u našem istraživanju bile najbrojnije, provjerili smo što o užini kažu roditelji i učenici slavonskobrodskih škola? Njihove odgovore donosimo u nastavku.

Majka 1:
Užinom nismo zadovoljni, naš dječak je izbirljiv pa kaže da mu je sve suho i tvrdo. Zato smo odustali od plaćanja pa mu nešto pravim ili kupim svako jutro prije škole.
Majka 2:
Prehrana je prema našem mišljenju raznovrsna. Ponekad nešto ne voli pa taj dan ne pojede to što je na meniju, ali i to je razumljivo.
Majka 3:
Natječaj je ove godine dobila druga pekarnica i stanje se poboljšalo, tako da je moja kći u nižim razredima osnovne škole zadovoljna, no ipak traži da joj, uz to, još nešto spakiram od kuće ili da usput kupi koju sitnicu. Starija kći koja je pred kraj osnovnoškolskog obrazovanja u istoj školi, isključivo nosi hranu od kuće i sama odabire što će taj dan imati za užinu. Nepovjerljiva je i dalje prema ponudi školske kuhinje.
Majka 4:
Užina je raznolika i za sedamdesetak kuna mjesečno sasvim u redu. Uz sendvič ili nešto od pekarskih proizvoda bude neki napitak ili voćka. Dovoljno da nešto 'prigrizu' do dolaska kući na pravi ručak.
Majka 5:
Moja djevojčica kaže da je jelovnik, citiram, 'grozan'. Većinom su to pekarski proizvodi, krafne, bureci, kruh s Lino-ladom, ništa posebno. Ponekad, doduše, dobiju i voće.
Majka 6:
Kada je u pitanju produženi boravak za niže razrede, prehrana je ista kao u vrtićima (ručak i voće dolazi iz kuhinje na Hebrangu). Općenito smo zadovoljni, ponuda je raznolika. Voljeli bismo da je riba češće dio menija, npr. svakog petka. Naša curica je zadovoljna i užinom, osim kad stave kečap u sendvič jer to ne voli, a i sama to smatram 'preteškim' za taj obrok. Užinu čine pretežito pekarski proizvodi, trebalo bi možda ubaciti više svježeg voća pa i povrća poput krastavaca i rajčice. Ipak, kombinacija s ručkom nakon kojeg imaju i voće je sasvim u redu. Cijenom smo zadovoljni, prihvatljiva je. Užina je 3,50 kuna po danu, a ručak 15, s tim da nam Grad plaća pola te cijene, što je izvrsno.
Učenica 1:
Ponekad imamo pizzu s mlijekom, puding i slanac, Nutellu na kruhu i mlijeko, burek ili sendvič sa Cedevitom te razne namaze na kruhu. Samo nekad dobijemo i voće, danas (10. studenog 2020.) smo dobili mandarinu, a nekad je to jabuka ili banana. Zadovoljna sam užinom, ali uvijek si uz to ponesem još nešto za pojesti.
Učenik 2:
Ogladnimo u školi pa užina jako dobro dođe. Super je uz to ponijeti i nešto od kuće, poput grickalica ili voća jer mi ponekad jedna 'šnita' kruha s Lino-ladom nije dovoljna da me zasiti. Sve što nam ponude, volim jesti.

Uređenje školskih kuhinja, zapošljavanje većeg broja djelatnika za rad u njima, stvaranje univerzalnog zdravog jelovnika uz pomoć stručnjaka za prehranu, nadzor dobavljača i onih koji pripremaju hranu, konzultiranje s roditeljima i učenicima - sve su to preduvjeti za eventualna poboljšanja i promjene. Dakako, to zahtijeva i veća ulaganja, a samim time i pristanak na povećanje cijene onih koju tu uslugu plaćaju i koriste. Ne treba ignorirati ni one koji smatraju kako je postojeći sustav sasvim zadovoljavajuć jer školska užina treba to i ostati, a ne se pretvoriti u ručak.

Ipak, postojeći pozitivni primjeri, poput istaknutog garčinskog, pokazuju što znači brinuti o djeci i stvarati jednake uvjete za sve - pa i za, primjerice, osmero učenika udaljene područne škole u slavonskom selu. Očigledno se može i s ograničenim sredstvima i uvjetima stvoriti puno više.