Osim stare utvrde, dva ne tako udaljena grada, Banja Luka i Slavonski Brod, dijele još neke sličnosti. I dok kod hrvatskog grada rijetki griješe, bosanskohercegovački je uglavnom u javnosti 'obilježen' jednom (pre)čestom pogreškom.
SLAVONSKI BROD - Stare tvrđavske zidine odnosno povijesne
građevine koje obilježavaju dva grada udaljena oko 130 kilometara, jedan
smješten u Bosni i Hercegovini, drugi u Republici Hrvatskoj, nije ono čega ćemo
se držati u potrazi za sličnostima između Slavonskog Broda i Banje Luke.
Sličnost ćemo tražiti u jezičnom dijelu njihova postojanja.
Naime, kako je potonji grad zbog masovnih prosvjeda posljednjih dana
svakodnevno (i) u hrvatskim medijima, u uši i oči bolno ubada činjenica da
rijetki ispravno dekliniraju njegovo ime. S druge strane, na pitanje „Gdje se
to dogodilo?", rijetko bi tko odgovorio: „U Slavonski Brodu", dekliniravši tada samo drugi dio imena grada.
Stoga, kratko objašnjenje koje bi moglo pomoći riješiti problem koji nas 'gura' u jezičnu pogrešku.
Razlog moguće zablude mnogih, vjerojatno leži u nesigurnosti oko porijekla naziva tog mjesta. Razumljivo jer je značenje riječi „banja", u ovom kontekstu, teško otkriti.
Naime, dok mnogi misle kako se radi o imenici 'banja' (značenje: kupalište,
toplice), zapravo je riječ o pridjevu nastalom iz imenice ban (značenje:
banov(a)) - kao i u slučaju 'Slavonskog Broda'.
No, nepoznavanje značenja riječi jedan je problem, a njihova pogrešna deklinacija drugi, dodatni. Pišemo li Banju Luku kao kombinaciju pridjeva
i imenice, tada se i svaka od te dvije riječi, baš kao i u primjeru 'Slavonskog
Broda', mora sklanjati odvojeno, a nikako ne može biti da jednu riječ dekliniramo, a drugu ne.
Stoga, prema padežima hrvatskoga jezika, ispravna sklonidba glasi: (N) Banja Luka, (G) Banje Luke, (D) Banjoj Luci, (A) Banju
Luku, (V) Banja Luko, (L) Banjoj Luci, (I) Banjom Lukom.
Osim u deklinaciji, mediji su posljednjih dana griješili i u tvorbi ostalih riječi vezanih za to mjesto.
Naime, pišemo li Banjaluka spojeno (što također nije
pogrešno, ali je rjeđe), dekliniramo je kao jednu riječ, ali se mijenja i štošta drugo. U tom slučaju stanovnika mjesta zovemo 'Banjalučanin', a specijaliteti tog grada su
'banjalučki'. S druge, pak, strane, pišemo li ime tog mjesta odvojeno, kao 'Banja
Luka', onda moramo pisati i govoriti i 'Banjolučanin' te 'banjolučki'.
S obzirom da su posljednjih dana mediji isključivo koristili češći oblik i odvojeno
pisanje 'Banje Luke', trebali su slijediti pravila i deklinirati oba dijela tog
naziva mjesta, a samim se time i pridržavati neobičnijih, ali točnijih, izraza
kao što su 'Banjolučanin' i 'banjolučki'.
