SLAPP tužbe morale bi imati pripremno ročište na kojem će tužitelj imenom i prezimenom obrazložiti zašto nekog novinara tuži, po kojem paragrafu zakona i kakve sankcije traži te položiti vlastitu novčanu jamčevinu ako svoje pravo i pravdu prema medijima, urednicima ili novinarima prije toga nije potražio kod preliminarne instance koja bi morala postati praksa Novinarskog vijeća časti.
SLAVONSKI BROD - „Tuže nas kao žrtve, mada su moćnici“ - pisali smo početkom ove godine i u članku razjasnili kakve se trenutno tužbe vode protiv PlusPortal.
U oba je spomenuta slučaja - tužbi tehničkog direktora Mateja Pudića i tužbi nekadašnje ravnateljice požeškog Muzeja Mirele Pavličić Hein - riječ o takozvanim SLAPP tužbama (engl. Strategic Lawsuits Against Public Participation) kojima se novinarima nastoji zabraniti da iznose svoje sudove o radu javnih osoba.
Ukratko rečeno, „SLAPP tužbe su neutemeljene tužbe koje pokreću pojedinci /subjekti u društvu usmjerene zastrašivanju i utišavanju kritičkih glasova u društvu o pitanjima od javnog interesa koja su protivna interesima tužitelja“.
Hrvatsko novinarsko društvo neumoljivo je u borbi protiv takvih. Najboljim lijekom za tužbe čiji je cilj zastrašiti novinare smatraju onaj koji će zastrašiti tužitelje.
Filip Kos / Pixsell
- SLAPP tužbe morale bi imati pripremno ročište na kojem će tužitelj imenom i prezimenom obrazložiti zašto nekog novinara tuži, po kojem paragrafu zakona i kakve sankcije traži te položiti vlastitu novčanu jamčevinu ako svoje pravo i pravdu prema medijima, urednicima ili novinarima prije toga nije potražio kod preliminarne instance koja bi morala postati praksa Novinarskog vijeća časti (NVČ).
Svaka kazna koju NVČ donese u pojedinim slučajevima, pravosudni organi trebali bi uvažavati u korist tužitelja, dok bi one oslobađajuće trebale ići u korist tuženika. Na tom preliminarnom ročištu prije podnošenja tužbe tužitelj bi trebao pokušati svoju zadovoljštinu potražiti u isprici medija, urednika i novinara koje misli tužiti.
Tako bi dokazao da cilj tužbe nije stjecanje vlastite materijalne koristi ili zastrašivanje novinara, a ako dođe do isprike, ona bi morala biti javna, vidljiva i uočljiva, baš kao i tekst ili prilog zbog kojeg je do spora došlo. Kad bi obje strane na taj način pokazale dobronamjernost, odnosno da im je stalo do zdrave komunikacije u javnom prostoru, smanjio bi se i prostor za govor mržnje, a medijska pismenost i kultura govora bile bi podignute na akademsku razinu. Ako je to cilj, a ne progon, marginalizacija i cenzura, krenimo tim putem. - poručio je Branko Mijić, član Izvršnog odbora HND-a.
Prijedlog HND-a, dakako, teško da će 'proći' jer je upravo sve potonje navedeno prvi cilj sudskog tužakanja novinara.
Da bi zastrašivanje i ušutkavanje trebali biti rezultati takvih 'nezdravih procesa', pokazuju i sami dijelovi iz tužbi protiv PlusPortala. Tužitelji i njihovi odvjetnici, naime, dodjeljuju si uredničke ovlasti i žele krojiti medijski prostor:
„Takvim izvješćivanjem koje nadilazi informacijske potrebe javnosti zadire se u zaštićeno područje osobnosti, privatnosti i dostojanstva našeg klijenta čime dolazi do povrede njegovih prava.“.
