GLOBALNO prihvaćena definicija ne samo novinske vijesti nalaže da ona u sebi sadrži odgovore na najmanje pet pitanja: tko, što, kada, gdje i zašto. Tzv. 5 W’s, prema engleskim početnim slovima u pitanjima: Who, What, Where, When, Why. Često, traži se i odgovor na pitanje 'kako?'.

Ne ulazeći dublje u meritum stvari, u rutinskoj i profesionalno sročenoj informaciji o izboru ravnatelja/ravnateljice gradskog Muzeja u Požegi, novinarka PlusPortala, Željka Gavranović, odgovorila je na tih pet pitanja:

1. Tko? - Upravno vijeće Gradskog muzeja Požega, kojim predsjedava Marijana Matijević Pejić.
2. Što? - Poništili natječaj za izbor ravnatelja/ravnateljice gradskog Muzeja.
3. Kada? - Na svojoj 10. sjednici održanoj 22. kolovoza 2022. godine
4. Gdje? - U Požegi
5. Zašto? - Utvrdili kako je 'došlo do proceduralne pogreške'.

Jer PlusPortal nastoji objavljivati vijesti 's dodanom vrijednošću' kad novinar ili novinarka, odnosno, redakcija zaključe kako bi to moglo interesirati javnost, oni pokušavaju detaljnije odgovoriti na pitanje - 'zašto?'.

A upravo sadržaj petog odgovora u članku naslova Gradska uprava, ustvari, spašava obraz Mireli Pavličić Hein, 'zabolio' je bivšu ravnateljicu Muzeja do te mjere da je - putem Zrinke Bojanić, odvjetnice iz Zagreba, podnijela Tužbu kojom, od Udruge PLUS kao izdavača PlusPortala, traži 30.000 kn zbog naknade za pretrpljene 'duševnih boli'.

Supstrat Tužbe sastoji se od dvije konkretne tvrdnje te obimnog dociranja, odnosno, 'soljenja pameti', kako Tuženiku tako i Sudu. Naime, 'sud poznaje pravo' (iura novit curia) te Tužitelj ne treba podučavati Sud o čemu je riječ. Ako uređujućeg sudca ne drži potkapacitiranim.

Prvom tvrdnjom tužiteljica uvjerava Sud kako ona, dok je bila ravnateljica, istodobno, nije bila 'javna osoba' te da se u medijima o njoj moglo i moralo pisati isključivo po kriterijima predviđenim za 'privatne osobe'. To, međutim, demantira službeni popis 5888 'javno pravnih tijela' Povjerenika za informiranje u Republici Hrvatskoj. Naime, čelnici 'javno pravnih tijela' jesu 'javne osobe', mada, u dijelu hrvatskog pravosuđa, to „može da bude, al' ne mora da znači“.

Drugom tvrdnjom suprotstavlja se konstataciji novinarke kako je ne(re)izabranoj ravnateljici Pavličić Hein, ustvari „spašen obraz“, jer je natječaj za mjesto ravnatelja/ravnateljice, službeno, poništen iz tehničkih razloga, a ne zbog toga što Ona ne bi odgovarala poslodavcu - požeškoj gradskoj upravi na čelu s dr.sc. Željkom Glavićem.

Budući da je sudac, Ljubomir Mirković, za 16. siječnja zakazao pripremno ročište, a da je „teret dokazivanja na stranci koja podnosi tužbu“, bit će interesantno čuti kako će tijekom suđenja svjedočiti tužiteljičin poslodavac, odgovarajući na pitanja: Je li bio zadovoljan radom ravnateljice Muzeja; Jesu li njezin dotadašnji rad i odnos prema poslodavcu bili na razini koja bi zadovoljila kriterije za njezin reizbor za ravnateljicu; Je li točno da gradska Uprava njezin reizbor nije podržala?...

Kako PlusPortal često tuže i to isključivo „javne osobe“ - pored bivše ravnateljice požeškog muzeja trenutno to čini i aktualni brodski gradski vijećnik, odnosno, tehnički direktor brodskog Komunalca, Matej Pudić (DP) - razmišljali smo što ih motivira da to čine, mada bolje od nas znaju kako donosimo istinu.

U nedostatku egzaktnog odgovora, ostaje nam tek špekulirati.

Za gospođu Mirelu Pavličić Hein moguće je predmnijevati kako joj je Tužba, pored očekivane materijalne koristi, u funkciji držanja njezina imena konjukturnim u javnosti.

Kad je, pak, Matej Pudić u pitanju, mogli bismo mniti kako njega ne zadovoljava sama medijska promocija nego mu se vjerojatno, povećao interes za materijalnom koristi jer je gospodin imao povećane životne troškove zbog odlaska na Mundial Qatar. Ne bi bilo loše kad bi mu, uz poticaj brodskog Općinskog suda, na konto 'sjelo' traženih 25.000 kuna plus zatezne kamate i ostali troškovi. Mada, to mu ni približno ne bi bilo dosta kad bi, kojim slučajem, 19. svibnja poželio da njemu i društvu, privatno, Aco Pejović otpjeva par pjesama iz filma Toma. 

U svakom slučaju, tužbe hrvatske šarže protiv medija, primarno, u funkciji su demonstriranja njihove (izvan)institucionalne moći. Moći čija vrijednost raste kad je prezentiraju mediji. Neovisno o tome je li riječ o tužitelju koji se želi predstaviti kao 'žrtva', ili je riječ o (ne)poznatom moćniku koji želi zastrašiti sve one koji bi se usudili propitivati kako je došao do moći i/ili imovine te na koji način tu moć i imovinu zadržavaju i uvećavaju.