- U cjelokupnom Domovinskom ratu, na prvoj crti obrane Hrvatske, deset posto branitelja bili su pripadnici nacionalnih manjina. Kroz cijeli Domovinski rat u obrani Hrvatske sudjelovalo je oko 10.000 Srba, u svom intervju za Glas Koncila 2008. godine kazao je Zoran Šangut, vukovarski branitelj i zatočenik koncentracijskih logora u Srbiji.

Bit će to i konkretna poruka da Hrvatska svakog svog građanina vrednuje kroz njegov doprinos boljitku zemlje, a ne kroz nacionalnost ili vjersku pripadnost. 

- Ako govorimo o obrani Vukovara, od nas 1800 branitelja, Srba je bilo oko stotinu, odnosno šest posto. Dakle, to su oni hrvatski građani srpske nacionalnosti koji su, još 1991., javno iskazali da nisu ugroženi oni, nego domovina Hrvatska, i koji su se s puškom na ramenu borili uz nas.

Na pitanje novinara - Je li, za vrijeme opsade Vukovara, bilo kakve sumnjičavosti prema braniteljima srpske nacionalnosti? Štambuk je kazao:

- Nismo sumnjali u njih, oni su branili Vukovar rame uz rame s nama. A oni Srbi koji su sa mnom završili u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica dobili su strahovite batine, jer su ih čuvari smatrali izdajicama srpstva, i nastavio:

- Predložili smo neka jedna ulica u Vukovaru dobije ime po Predragu Gagiću, Srbinu iz Vukovara, satniku Hrvatske vojske. Predrag i njegov brat Nenad, sinovi Vukašina Gagića, pravoslavnog svećenika u Pačetinu, kao dragovoljci, odmah su se uključili u obranu svoga grada, s time da se Nenad iz Zagreba vratio u Vukovar.

Predrag je pod zapovjedništvom legendarnog Blage Zadre cijelo vrijeme proveo na Trpinjskoj cesti. Njihova je sestra bila udana za Vukovarca, Srbina Iliju Miloševića, koji je poginuo braneći Vukovar.

Predrag Gagić je bio ranjen te zarobljen i odveden u logor u Srijemsku Mitrovicu, gdje je nakon šest mjeseci razmijenjen. Nakon izlaska bio je na oporavku, a potom nastavio vojničku karijeru u Vinkovcima kao pripadnik V. gardijske brigade.

Braća Gagić su, po količini dobivenih batina u logoru, najbolji dokaz koliko su velikosrbe strašno boljeli Srbi koji su branili Hrvatsku. Predrag je od posljedica ranjavanja i logora preminuo 2001. godine.

Volio bih da Vukovar bude prvi grad koji će nekome od pripadnika manjina dodijeliti ulicu. Bit će to i konkretna poruka da Hrvatska svakog svog građanina vrednuje kroz njegov doprinos boljitku zemlje, a ne kroz nacionalnost ili vjersku pripadnost.

Za te Srbe, nažalost, danas u Hrvatskoj ne čuje se dovoljno i njih nema u strukturama vlasti jer one radije surađuju i koaliraju s nekim "drugim" Srbima. U tom smislu namjeravamo - u suradnji sa zastupnicima svih manjina, njihovim udrugama, Memorijalno-dokumentacijskim centrom o Domovinskom ratu i Hrvatskim institutom za povijest - napisati i objaviti knjigu o nacionalnim manjinama u Domovinskome ratu, za Glas Koncila zaključio je Štambuk.

Puno hrvatskih domoljubnih pozera, koji njeguju nacionalistički imidž, rado bi svoju lijevu ruku dali kad bi ratni put Srbina Nenada Gagića svojim mogli zvati. Desnicu, dakako, dali ne bi, ona im je potrebna za paradno mjerenje kukuruza.