SLAVONSKI BROD - Treći svibnja 1992. godine datum je koji će Brođani vječno pamtiti. Dan je to kada je grad u žestokim napadima tijekom Domovinskog rata izgubio desetero odraslih i šestero maloljetnih stanovnika. Udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Brodsko-posavske županije u suradnji s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata u sjećanje na taj dan organizirala je 26. obljetnicu stradavanja.

- Premda je prošlo toliko godina, tuga se stalno vraća. Kad se okupimo imamo osjećaj da su i drugi s nama, da suosjećaju s nama pa nam je lakše. Ovdje okupljene majke koje su izgubile djecu sve su jednake, svima je bol jednaka. Malo je lakše kada smo zajedno. Dva mjeseca smo bili u izbjeglištvu, a zatim smo se vratili i deset dana nakon toga izgubili sedmogodišnju kćerku koja se netom prije pogibije cijepila za polazak u osnovnu školu. - sjetila se teških vremena i događaja koji su se dogodili prije četvrt stoljeća Marija Dujmović iz Šumeća.

Komemoracija „Sjećamo ih se s ponosom i tugom" održana je ispred spomenika Djevojčica, rada akademskog kipara Antuna Babića, koji je, na inicijativu udruge Hrvatska žena, podignut 2000. godine, u znak sjećanja na 33 djece, koliko ih je u Slavonskom Brodu poginulo tijekom Domovinskog rata. Oko spomenika postavljenog ispred brodske Osnovne škole Huge Badalića koja je u ratu izgubila 16 učenika, okupili su se oni koji je danas pohađaju, a njihovi prijatelji iz Osnovne škole Antuna Mihanovića priredili su prigodan program.

- Naš grad i danas živi. S tugom i ponosom sjećamo se djece i svih onih koji su ga branili. - kazala je nekadašnja učiteljica O.Š. Hugo Badalić, Vazmoslava Prpić, iz čijeg je razreda stradalo troje djece, a koja je, zajedno sa Zdenkom Bošnjak, predsjednicom Udruge Hrvatska žena, inicirala postavljanje spomenika 'Djevojčica'.

Na dječjim se licima vidjelo kako uistinu razumiju zašto su tu. Tugu za poginulim sugrađanima, od kojih su neki bili njihovih godina, pokazali su šutnjom, molitvom, paljenjem svijeća, recitacijom i pjesmom. Ponosno su stajali slušajući himnu, a zatim poslušali nešto o povijesti svoga grada iz vremena kada još nisu bili rođeni.

Bolnica je, podsjetio je prisutne Vlatko Krznarić iz Koordinacije udruga, tijekom ratne '92. godine primila 7330 pacijenata, a potrošeno je 13 tisuća doza krvi, što je oko šest tona. U vrijeme najjačeg granatiranja grada prikupljeno je deset tisuća doza krvi, što znači da je toliko ljudi za vrijeme najveće opasnosti za vlastiti život, došlo u bolnicu dati krv kako bi time spasili druge živote. U napadima na Slavonski Brod od 1. rujna 1991. do 7. listopada 1992. sudjelovalo je stotinu borbenih zrakoplova, a na grad je palo 130 teških avionskih bombi, takozvanih 'krmača', 250 razarajućih bombi od 250 kilograma, 24 navođene avio-bombe, 60 navođenih raketnih zrna, 14 raketa Luna, četiri ubitačne kazetne bombe i 11651 raznih granata i topovskih projektila.

Marinko Marinković, star samo godinu i pol dana, bio je najmlađa žrtva tog 3. svibnja, toliko kobnog i tužnog za Slavonski Brod. Marinkov otac taj je dan izgubio još dvoje djece te ženu i majku pa će mu ove godine, kao najvećem stradalniku Domovinskog rata biti dodijeljena povelja počasnog građanina. I druge su brodske priče jednako tužne, a o njima su danas svjedočile majke ubijene djece.

- U avionskom bombardiranju prije 26 godina izgubila sam dvoje djece. Bol se ne smanjuje jer je to nešto što nikada ne možete zaboraviti. Ipak, iako bol nije manja, zadovoljniji smo kada vidimo da nismo zaboravljeni.- kazala je potresena Marija Petrović.

- Lijepo je družiti se s ostalim majkama koje su prošle isto. Razumijemo se, razgovaramo i tješimo. Tijekom rata granata je pala na auto i ostala sam bez sina koji je trebao krenuti u treći razred gimnazije. - prisjetila se bolnih uspomena Vera Gojković iz Slobodnice.

- Žrtve su ignorirane sve ovo vrijeme. Nadamo se kako će ove godine ipak dobiti satisfakciju te da će biti dovršen zakon za koji je formirana radna skupina koja je odradila sastanke s ministrom. Ono dobro što se dogodilo u zadnje vrijeme jest brisanje zapreka za obiteljske invalidnine odnosno naknade za gubitak člana obitelji, naročito za roditelje koji su izgubili djecu. - kazala je Julijana Rosandić, predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Brodsko-posavske županije.

Nakon svečanosti održane kod spomen-obilježja „Djevojčica", skup se uputio na kratki mimohod do Spomenika hrvatskim braniteljima u Vukovarskoj ulici gdje su izjave medijima dali i predstavnici Grada te Županije.

- Takva strahota dugo nije zabilježena u povijesti. Da toliko civilnih žrtava, posebice maloljetne djece, strada u ratnim napadima. Još je veća strahota što za takav zločin apsolutno nitko nije odgovarao. Toliko smo skupo platili slobodu, ali uvijek se moramo sjetiti tih malih anđela s jasnom porukom da se nikad takvo što ne bi trebalo ponoviti. - poručio je župan Danijel Marušić.

- Ovo je jedan od dana kada se prisjećamo najtežeg razdoblja u povijesti našeg Grada, kada su ljudi svakodnevno ginuli na ulicama, počevši od najmlađih do najstarijih stanovnika. Na današnji je dan prije 26. godina poginulo šesnaestero Brođana, od toga šestero djece. To je teško zamislivo. Kada smo gledali naše školarce koji su nastupali, lijepo je vidjeti našu budućnost. Grad koji ima tako tešku, ali ponosnu i časnu prošlost, zaista može biti ponosan na sadašnjost. - kazao je zamjenik gradonačelnika, Hrvoje Andrić.

'U vremenu koje je pripadalo Njima, ovaj Grad utihnuo je', recitirali su učenici Osnovne škole Antun Mihanović. Sve žrtve položene na oltar domovine nikada neće moći biti nadoknađene, ali ih sjećanjem i spominjanjem vraćamo u život, a prenošenjem uspomena koje kazuju njihovi bližnji osiguravamo da nikada ne budu zaboravljeni.