CLUJ NAPOCA - Szilvia Fuleki posebna je dvadesetogodišnjakinja, a s druge je strane toliko slična svojim vršnjacima i zemljacima.

Iako je Rumunjka, ona je i 'napola Mađarica', baš poput mnogih potomaka koji potječu od, koliko god to zvučalo kao oksimoron, najveće manjinske skupine u zemlji.

Szilvia je rođena u malom selu Uriu u Transilvaniji, ali je već sa četrnaest godina napustila roditeljsku kuću kako bi ispunila majčin san i srednjoškolsko obrazovanje završila na mađarskom u srcu Transilvanije i trećem najvećem rumunjskom gradu imena Cluj Napoca, čija je stanovnica već dugih šest godina.

- Pohađala sam vrlo strogu privatnu vjersku srednju školu: Reformed college of Cluj Napoca. Bilo je iznimno naporno, ali majka je željela da, dok još imam priliku, usavršim mađarski jer se radi o prilično teškom jeziku. U razred sam išla s učenicima koji su se željeli posvetiti svećeničkom pozivu i slično. Mada sam ostala religiozna, nikad me to nije zanimalo. Nakon nastave, radnim smo danom imali 'izlazak' do 16 sati, nakon čega smo morali u zatvoreni tip ustanove. Vikendom je to bilo produženo do 19 sati, no dan je bio ispunjen izvannastavnim aktivnostima. Zbor mi je ostao u najljepšem sjećanju, iako mi je oduzimao to malo slobodnog vremena. - za SBplus opisala je Szilvia.

Danas je završna godina preddiplomskog studija novinarstva, a nakon srednje škole ostala je živjeti i studirati u Cluju. Provođenje ranog perioda života u strogim uvjetima nije je udaljilo od vjere.

- I dalje idem u crkvu, nije za mene omražena institucija. Iako se sjetim kako su ti dani ponekad bili teški te kako sam molila majku da me ispiše iz takve škole. - dodala je simpatična Szilvia koja, radi prikupljanja stručnog znanja i iskustva, volontira na studentskoj lokalnoj radio postaji koja dnevno ima svega 20 do 30 slušatelja. To joj ne smeta jer, poručuje, tu gradi samopouzdanje koje nijedan početnik-novinar nema.

Sve nastavne predmete u srednjoj školi, Szilvia je slušala na mađarskom jeziku pa nas je zanimalo kako se snašla po završetku srednjoškolske faze života.

- Uvijek sam se pokušavala uklopiti i ne isticati se, no neki su se prestali družiti sa mnom kada su saznali da imam mađarske korijene. Nismo ovdje omiljeni. Dosta je neslaganja s Rumunjima. Nikad na ulici ne govorim mađarski, ne bih se osjećala ugodno ako bi me netko zbog toga krivo pogledao. - govori Szilvia.

U Transilvaniji trenutno živi 1,4 milijuna Mađara (uglavnom Sikuli) pa ih se baš i ne može ignorirati. Nedavno su tražili kulturalnu neovisnost, ali im to nije uspjelo.

- To je bio korak bliže tomu da izbore autonomiju, što je protivno Ustavu koji kaže kako je Rumunjska jedinstvena država. Dijelom smo i zbog toga, takve situacije u našoj zemlji, imali razumijevanja te smo u sukobu Srbije i Kosova, bili na strani 'većih'. Mađarima je u Rumunjskoj pruženo sve, no oni ne žele živjeti s većinom niti se prilagoditi. Imaju svoja naselja, svoje autobuse, svoje škole, mi se u svojoj zemlji s njima ne možemo sporazumijeti. Tri su dana, primjerice, u Cluju njihova. Tada ih na tisuće bude u gradu, obilaze rodnu kuću i statuu Matije Korvina. Nikakvih incidenata ne bude, nitko ih ne dira. - za SBplus je drugu stranu medalje otkrio jedan lokalac.

Kada smo tog autohtonog Rumunja upitali je li i tijekom Domoviskog rata u Hrvatskoj njegova zemlja birala strane i određivala tko je pozitivac, a tko negativac, kazao je: "Nipošto. Tada nije bilo druge reakcije osim one humane - o, Bože, što se to događa. Mediji su sve prenosili, zgražali smo se zbog zločina nad civilima. Nije tu bilo zauzimanja strana."

Bilo kako bilo, u takvoj se Rumunjskoj jedna mlada 'manjinašica' zasad mora prilagoditi ili boriti da ostane svoje. Hoće li uspjeti, prema vlastitoj želji, postići oboje - pokazat će vrijeme. Zasad svoje visokoškolsko obrazovanje, ipak, želi završiti u drugom gradu ili, čak, zemlji.