- Možda bi uplata na privatnim računima bila veća kada se ne bi „hranilo“ toliko osoba koje bira politika, a istovremeno ti izabrani ne mogu, ne znaju ili ne žele obaviti svoj posao i ispuniti dana obećanja građanima koji su ih birali. Da ne zaboravim, ponovni oporavak demografski opustošenih područja treba poticati na različite načine, a prvenstveno osiguranjem odgovarajućih radnih mjesta, prikladnih uvjeta za obiteljski život, osiguranjem različitih aktivnosti za djecu i mlade, pružanjem obrazovnih, kulturnih i sportskih sadržaja te sve infrastrukture koja garantira svu lakoću rada i življenja primjerenu trenutku. - poručila je naša sugovornica.
Povodom nadolazećih lokalnih izbora razgovarali smo s dr. sc. Dubravkom Jurlinom Alibegović, znanstvenom savjetnicom u trajnom izboru na Ekonomskom institutu u Zagrebu i bivšom ministricom uprave, s ciljem informiranja građana o pružanju zakonom zajamčenih javnih usluga općina u Brodsko-posavskoj županiji te o njihovim financijskim kapacitetima. Otvorili smo i temu budućnosti sadašnjeg upravno-teritorijalnog ustroja.
Koje općine su iskoristile mogućnost primanja potpore za osnivanje proračunskog korisnika s drugim jedinicama lokalne samouprave i što su zapravo zajednički osnovale?
Prema javno dostupnim podatcima Ministarstva financija općinama Oriovac i Brodski Stupnik dodijeljene su pomoći kao poticaj za dobrovoljno funkcionalno spajanje odnosno zajedničko organiziranje zajedničke ustanove dječjeg vrtića. Istu vrstu pomoći za osnivanje dječjeg vrtića ostvarile su općine Stara Gradiška, Okučani, Gornji Bogićevci, Dragalić, Cernik, Nova Kapela, Staro Petrovo Selo i grad Nova Gradiška.
Iza svega se kriju politički razlozi - od toga da se ne mogu spojiti dvije općine na čijem su čelu dva općinska načelnika različitih političkih opredjeljenja, stanovnici ne žele izgubiti identitet i vezani su za postojanje vlastite općine pa sve do toga da ne žele izgubiti mogućnost politički uvjetovanog donošenja odluka u lokalnim zajednicama iako općina ne raspolaže odgovarajućim ljudskim, organizacijskim, financijskim, infrastrukturnim i drugim kapacitetima.
Željka Gavranović / PlusPortal
Ima li u Brodsko-posavskoj županiji i dalje općina koje ne pružaju zakonom zajamčene javne usluge?
Ne poznajem sve općine u Brodsko-posavskoj županiji pa na Vaše pitanje ne mogu odgovoriti sa 100-postotnom sigurnošću. Međutim, analizirajući Registar proračunskih korisnika jedinica lokalne samouprave uočavam da općine Bebrina, Bukovlje, Donji Andrijevci, Gornja Vrba, Gudinci, Oprisavci, Sikirevci, Slavonski Šamac, Velika Kopanica, Vrbje i Vrpolje nemaju niti jednog proračunskog korisnika. Štoviše, sve te općine do sada nisu iskoristile mogućnost dobrovoljnog funkcionalnog spajanja i nisu osnovale ustanovu ili trgovačko društvo putem koje bi zajednički organizirale obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga općina. Općine nisu iskoristile mogućnost da bi na taj način mogle pružati usluge svojim građanima uz sredstva pomoći iz državnog proračuna za djelomično financiranje troškova za funkcioniranje ustanove ili trgovačkog društva u razdoblju od pet godina. Tako će i dalje u tim općinama građani biti uskraćeni za nepostojanje npr. dječjeg vrtića, knjižnice, kulturnog centra, igraonice za djecu, centra za starije osobe, komunalnog poduzeća i sl., a koje i do sada nisu uspjele realizirati iz različitih razloga, najvjerojatnije nedovoljnih financijskih kapaciteta.
Boris Scitar/PIXSELL
Kako općenito komentirate strukturu prihoda (slavonskih) općina? Naime, konkretno na primjeru onih u Brodsko-posavskoj županiji, velika većina ih je izrazito ovisna o prihodima iz pomoći iz inozemstva i od subjekata unutar općeg proračuna. Pritom je indikativan primjer Općine Bebrina koja u planu proračuna za ovu godinu ima udio od 91,69 % takvih pomoći.
Riječ je o općinama u kojima su izrazito niski prihodi od poreza na dohodak koji je iznosio tek oko četvrtine ukupnih proračunskih prihoda svih općina (2023.). To znači da, bez obzira na to što je prema zadnjim podatcima u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, u Brodsko-posavskoj županiji za 3,5 posto porastao broj zaposlenih u pravnim osobama, i dalje ostaje problem na strani zaposlenosti, odnosno, u broju i strukturi zaposlenih, razini plaća zaposlenih, kao i nadalje relativno visokoj stopi nezaposlenosti. U Brodsko-posavskoj županiji je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u drugom tromjesečju 2024. iznosila 1.188 eura, po čemu se ova županija nalazi na pretposljednjem mjestu na ljestvici prema prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći po zaposlenome. Zadnja je Virovitičko-podravska županija s 1.168 eura.
Iznos prihoda od pomoći u proračunima svih općina u županiji je iznosio 57 posto, od čega je 26 posto dolazilo od EU fondova (2023.). Najnoviji podatci o udjelima pomoći u ukupnim prihodima i primicima u općinskim proračunima, koje navodite, ne iznenađuju me jer su njihovi kapaciteti ostvarivanja poreznih i neporeznih prihoda izuzetno ograničeni. Stoga iz državnog proračuna ostvaruju sredstva fiskalnog izravnanja. U 2025. Općina Bebrina će po toj osnovi ostvariti 747.724,28 eura. To konkretno znači da je petogodišnji prosjek prihoda od poreza na dohodak po stanovniku u toj Općini manji od petogodišnjeg prosjeka na razini svih općina u državi koji za 2025. godinu iznosi 520,02 eura. Općina Bebrina je ostvarila prihode od poreza na dohodak u puno manjem iznosu od navedenog iznosa koje su ostvarile sve općine pa će uprihoditi sredstva fiskalnog izravnanja iz državnog proračuna. Sredstva fiskalnog izravnanja su pomoći iz državnog proračuna.
I. Majstorić
U zbornika radova s konferencije „Prilika ili prijetnja? Reforma lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj", koju su 2021. organizirali Ekonomski institut i Zaklade Hanns Seidel, autori Dragutin i Petar Feletar predložili su učinkovit teritorijalni ustroj sa 7 županija, 95 gradova i 124 općine.
Prema Vašem mišljenju, kakva je budućnost postojećeg upravno-teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske? Hoće li doista doći do reforme s obzirom na proračunske kapacitete i pružanje javnih usluga?
Po tom pitanju nisam optimist. Tome dodatno pridonosi i činjenica da nema niti jednog primjera općina ili gradova koji su se dobrovoljno stvarno spojili. Tome nije pridonijela Odluka Vlade Republike Hrvatske o kriterijima za dodjelu pomoći na ime poticaja za dobrovoljno funkcionalno odnosno stvarno spajanje jedinica lokalne samouprave kojom su namijenjena sredstva pomoći jedinicama lokalne samouprave čiji se stanovnici odluče, a općinsko ili gradsko vijeće donese odluku o dobrovoljnom spajanju.
Boris Scitar/PIXSELL
Iza svega se i ovdje kriju politički razlozi, od toga da se ne mogu spojiti dvije općine na čijem su čelu dva općinska načelnika različitih političkih opredjeljenja, stanovnici ne žele izgubiti identitet i vezani su za postojanje vlastite općine „od stoljeća sedmog“, a zapravo od početka 90-ih godina dvadesetog stoljeća kada su se osnovale brojne općine usitnjavanjem tada postojećih općina uz „blagoslov“ zastupnika u Hrvatskom saboru pa sve do toga da se ne želi izgubiti mogućnost politički uvjetovanog donošenja odluka u lokalnim zajednicama (npr. isplata kapitalnih pomoći iz državnog proračuna za različite općinske razvojne projekte) iako općina ne raspolaže odgovarajućim ljudskim, organizacijskim, financijskim, infrastrukturnim i drugim kapacitetima.
Posebno bih istaknula da veliki broj lokalnih sredina koja su tek naselje ima status grada (ili općine). Zar nije nelogično da su Varaždinske Toplice grad, a Stubičke i Krapinske Toplice općine iako sve tri sredine imaju puno manje od 10.000 stanovnika koliko propisuje Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi i svaka ima po dvije ustanove čiji su osnivači. Apsurdno je da je fiskalni kapacitet Varaždinskih Toplica (grada) nizak pa će u 2025. ostvariti oko 458.000 eura sredstava fiskalnog izravnanja, dok Stubičkim i Krapinskim Toplicama to ne treba jer mogu obavljati i financirati javne poslove bez dodatnih pomoći iz državnog proračuna. To je još jedan mali dokaz koji govori o složenosti tematike upravno-teritorijalnog ustroja u Hrvatskoj i obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga. Tu složenost i pojednostavljenje sustava može riješiti samo „visoka“ politika na način da postavi nedvosmislene kriterije i da prepusti građanima, svojim biračima, da se sami na demokratski način dogovore „tko će s kim pod krov“ u zajedničkoj gradskoj ili općinskoj zgradi uz uvjet da im se osigura pružanje svih mogućih javnih usluga koji će pridonijeti višoj kvaliteti života i visokom životnom standardu uz niže porezno i neporezno opterećenje.
Ne zaboravimo da danas sve općine i svi gradovi imaju iste zakonom utvrđene obveze u pogledu obavljanja poslova od lokalnog značaja. To znači da su iste odgovornosti svim općinskim načelnicima i svim gradonačelnicima kao i općinskim i gradskim vijećima. Opet podsjećam na više puta spomenuti Registar proračunskih korisnika u kojem se jasno vidi da postoji puno praznih polja bez proračunskih korisnika u brojnim općinama (njih 186). Toga bi se trebali prisjetiti građani kada u nedjelju 18. svibnja 2025. izađu na lokalne izbore i uz punu odgovornost dati svoj glas samo onima koji su se dokazali i ispunili dana obećanja na lokalnim izborima u 2021. ili onima koji imaju utemeljena obećanja koja će pridonijeti razvoju lokalne sredine u sljedećem četverogodišnjem mandatu.
Željka Gavranović / PlusPortal
Na kraju, vezano za prethodno, bi li se spajanjem jedinica lokalne samouprave ugasile i centralne funkcije (npr. ambulante, ljekarne ili pošte) u manjim sredinama nauštrb onih u većim naseljima i tako još više demografski opustošila ionako depopulirana područja?
Organizaciju javnih službi i svih potrebnih servisa/usluga za život i rad u svakoj sredini treba uskladiti s potrebama stanovnika i poduzetnika koji tu žive i rade vodeći računa o racionalnom trošenju javnih sredstava i kvaliteti pruženih usluga i dobara. Spajanje dviju ili više jedinica lokalne samouprave ne znači automatski ukidanje ili nepružanje usluga koje su građani mogli koristiti u jedinicama prije spajanja. Ono znači promišljeniju administrativno-teritorijalnu organizaciju teritorija zemlje radi postizanja učinkovitog korištenja javnih sredstava za pružanje većeg broja, kvalitete i brzine javnih usluga, a smanjivanje prekobrojnih izvršnih i predstavničkih tijela (općinskih načelnika i gradonačelnika, zamjenika i članova općinskih i gradskih vijeća), optimiranje broja i stručnosti zaposlenih službenika i namještenika u općinskim i gradskim upravnim tijelima (bilo je 14.290 zaposlenih u 2023.) i po mogućnosti nepovećavanje materijalnih troškova za što se sve ove godine troše ogromna javna sredstva. S druge strane, iz Registra proračunskih korisnika se jasno vidi da te iste općine nisu osnivači niti se iz njihovog proračuna financiraju bilo kakve ustanove ili komunalna poduzeća. Ja se i dalje pitam – koja im je svrha? Voljela bih da se to upitaju i obični građani i umirovljenici kada im na račun stigne uplata s mjesečnom plaćom i mirovinom i kada se svaki mjesec ponovno zaprepaste koliko visok porez na dohodak i doprinose plaćaju. Možda bi uplata na privatnim računima bila veća kada se ne bi „hranilo“ toliko osoba koje bira politika, a istovremeno ti izabrani ne mogu, ne znaju ili ne žele obaviti svoj posao i ispuniti dana obećanja građanima koji su ih birali. Da ne zaboravim, ponovni oporavak demografski opustošenih područja treba poticati na različite načine, a prvenstveno osiguranjem odgovarajućih radnih mjesta, prikladnih uvjeta za obiteljski život, osiguranjem različitih aktivnosti za djecu i mlade, pružanjem obrazovnih, kulturnih i sportskih sadržaja te sve infrastrukture koja garantira svu lakoću rada i življenja primjerenu trenutku.
Među brodsko-posavskim jedinicama lokalne samouprave, najveći udio pomoći u prihodima plana proračuna za 2025. godinu imaju općine Bebrina (91,69 %), Slavonski Šamac (88,03 %) i Brodski Stupnik (85,91 %), dok najmanji imaju Općina Dragalić (29,99 %), Grad Nova Gradiška (45,80 %) i Općina Podcrkavlje (45,83 %). Grad Slavonski Brod ima udio pomoći od 59,16 %. Općina Garčin jedina nema izglasan proračun.
