U Slavoniji i Baranji u ovom su trenu, a prema podacima HGK-ovog očevidnika, određeni datumi javnih dražbi za 160 nekretnina od kojih se na kuće i stanove, nečiji dom, odnosi polovina, piše Glas Slavonije.

Svih tih 80 nečijih nekretnina, koje su idućih tjedana na bubnju, u slučaju da ovršenici ne žele napustiti svoj dom, čine potencijalno poprište za deložacije. I ova mala statistika potvrđuje praćenja HGK još od 2005. prema kojima kuće i stanovi prednjače među ovršenim nekretninama. Dok u posljednje vrijeme ljudi terete stavljaju na drugu imovinu poput oranica, livada i šuma, štiteći tako kuće, stan, dom, u Požeškoj županiji stanje je poražavajuće – od 16 nekretnina koje su pred dražbama – njih 13 su kuće i stanovi. Iako deložacije u posljednje vrijeme nisu udarne vijesti, a dojam je da se Živi zid više bavi svojim "deložacijama”, iznošenjem sa saborskih rasprava, to ne znači da se deložacije i dalje ne događaju. Pozornost na te mučne situacije trganja obitelji i pojedinaca s vlastitog kućnog praga, uokvirenih manjkavim, prema mnogima i skandaloznim Ovršnim zakonom (OZ), ovih dana skrenula je i deložacija bivše supruge Miše Kovača. Ova, kao i niz drugih deložacija bile su vijest dan, dva, no život nakon izbacivanja s kućnog praga trauma je za cijeli život.

– O deložacijama se manje galami, no sve ide istim smjerom. Mislim da je trenutno na djelu neki prešutni dogovor da se o toj golemoj nevolji previše javno ne govori jer vodi u razočaranost u sustav - kaže odvjetnik Ivan Rude, koji je i sam zastupao više ovršenika prilikom mučnih deložacija.

U stranci Blokirani procjenjuju da put od zaduženja, neservisiranja obveza, kredita, do deložacije traje četiri-pet godina. Dopredsjednik Blokiranih Mario Strinavić kaže kako je trenutni osjećaj da deložacija nema kao prije privid. Dapače, Blokirani prognoziraju da bi 2017. i 2018. mogle biti godine masovnih deložacija.

– Privid je da ih nema kao prije jer su banke nekim svojim PR-ovskim potezima odlučile skinuti stigmu socijalne neosjetljivosti, izbacivača ljudi iz njihovih domova - smatra Strinavić.

Drugim riječima, rizična potraživanja prebacile su faktoring-tvrtke koje sada svakodnevno, ne birajući mjesto, vrijeme ni priliku, zovu dužnike i više puta dnevno i neumoljivo traže otplatu duga, pa i smanjenog. Strinavić kaže kako su banke faktoring-tvrtkama prodale oko 16 milijardi kuna dugova. Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon, koji su banke napuhale stavljajući "šapu” na tolike kuće, stanove i dr., napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama, za njih u ovom trenutku mrtvim kapitalima. A, deložirani nemaju kamo.

Strinavić kaže kako banke to ne mogu prodati, na moru još i da, no problem su kuće po Slavoniji, mahom u selima. Cijene su nikakve, no faktoring-tvrtkama odgovara da ih prodaju i ispod cijene jer su i one dug kupile po diskontu. No, samom prodajom nekretnine, upozorava Strinavić, dužnik se nije riješio duga – za preostalu razliku banka će ga i dalje teretiti i on će rasti.

- Dosad je praksa bila da se prodaju nenamjenski, potrošački krediti itd., a u posljednje vrijeme sve je veća pojava da su im prodale i hipotekarne kredite. Naši članovi javljaju da agencije na terenu rade nove procjene nekretnina, pa smatramo da će one znatno ubrzati naplatu tih potraživanja, samim time banke će tako "oprati ruke” da su izbacivači ljudi iz kuća - kaže Strinavić.

A javnost je mogla slušati načine kako bi država mogla stati na kraj nehumanim deložacijama poput zaštite jedine nekretnine, potom da država prvo vrijeme osigurava smještaj ovršeniku, da on ostane u svom domu i plaća najam za nj i sl. Ivan Rude kaže kako su deložacije u kojima je on bio ovršenikov odvjetnik riješene dogovorom. "Te su situacije bile neugodne, no ljudi su shvatili da je stvar izgubljena”, kaže Rude. I sam ima niz primjedbi na Ovršni zakon.

– Uzmimo za primjer situaciju gdje čovjek otplaćuje kredit za stan. Platio je 70 posto rata i dogodi mu se da ostane bez posla, razlog na koji nije mogao utjecati, a Ustav kaže da sve dosad plaćeno ne vrijedi ništa i tjera ga van, a čovjek je upao u nevolju višom silom. Zakon je koncipiran tako da vjerovnik uvijek može promijeniti model ovrhe; s obzirom na to da su ljudi dosta dugo u blokadi, dug je velik pa postoji realna opasnost da vjerovnik iskoristi mogućnost OZ-a i promijeni model ovrhe i okrene se prema nekretnini - upozorava Strinavić.

Na upit traže li deložirani pomoć institucija, iz Ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović odgovaraju da su ti pozivi neznatni, uglavnom se odnose na novčane ovrhe.

– Najviše ih je vezano za dvostruke naplate ili dodatne troškove u ovrsi gdje se građani osjećaju nezaštićeno i neravnopravno. Potrebno je vratiti smisao ovrhe – da se dug vrati što prije, a ne da se optereti enormnim kamatama i dodatnim troškovima pa ljudi doslovno grcaju - kažu u Uredu pučke pravobraniteljice i ističu kako je najveća grupa dužnika onih s dugom od 10.000 kuna.