- MA što je ovo? - zakriči neka gospođa koju sam na odjelu voća i povrća u jednom supermarketu zatekla s omotanim krastavcem u ruci. Gleda gospođa krastavac, gleda cijenu, opet malo krastavac pa nervozno slegne ramenima. - Svašta, uskoro ćemo valjda svaki češanj plaćat' po komadu... - gospođa si promrmlja u bradu pa povrće baci u košaru, piše Dora Koretić u svom tekstu za Jutarnji list koji u cijelosti prenosimo.

Ja se malo okrenem oko sebe pa u čudu stanem promatrati cijene. Cvjetača - 9,99 po komadu. Glavica kupusa - 17,48 kuna. Glava celera - komad nešto malo manje od 12 kuna. Kvragu, čak je i jednu tikvicu moguće kupiti po cijeni od 4,50 kuna za komad. - Zbilja, što je ovo...? - i sama se zapitam pa odjurim kući kako bih okrenula nekoliko brojeva.

Početna prednost

Prije toga vidim da su se Hrvati već počeli žaliti potrošačkim udrugama, među prvima i jedan potrošač iz Dalmacije koji je na obližnjem placu zatekao kumicu kako smokve prodaje na komad. 

- Svašta, uskoro ćemo valjda svaki češanj plaćat' po komadu... - gospođa si promrmlja u bradu pa povrće baci u košaru.

Stvar sama po sebi nije sporna jer domaće legislative trgovcima dopuštaju izražavanje cijene na jedan od dva načina: ili uz pomoć jedinice mjere (u slučaju voća i povrća to je klasična cijena za kilogram) ili po komadu, što trgovcima daje početnu prednost jer u ovom drugom slučaju nisu dužni na proizvode stavljati obavijest o neto težini artikala.

Kako za Jutarnji upozorava predsjednik Hrvatske udruge povrćara Hrvoje Gregurić, u posljednje vrijeme sve se više trgovaca doista odlučuje cijenu voća i povrća izražavati za komad umjesto po kilogramu, a usprkos uvjeravanjima trgovaca kako nova metoda izračuna ni na koji način ne utječe na financijsko stanje potrošača, proizvođači upozoravaju kako potrošači ipak nemaju previše razloga za sreću.

- Istina, ta je praksa sve učestalija, a uglavnom nastaje iz želje trgovca da na neki način umanji gubitak koji redovito ostvaruje prilikom prodaje voća i povrća - upozorava Gregurić.

Dehidracija povrća

Glavni problem za trgovce, naime, leži u pojavi kaliranja, odnosno dehidracije voća i povrća koje dugotrajnim stajanjem gubi dobar dio vode, što se prvenstveno odražava na njegovoj težini.

- Nerijetko se događalo da bi kupci s glavica salate skidali listove koji su bili požutjeli, što je trgovcima stvaralo puno otpada. - priča Gregurić.

- Drugim riječima, trgovac od proizvođača kupuje 100 kilograma tikvica, no dugotrajnim stajanjem one zbog dehidracije gube na težini pa trgovina, umjesto kupljenih 100, u konačnici potrošačima proda samo 60 kilograma istog povrća. Ta je pojava brojnim trgovcima zadavala glavobolje pa su osmislili prodaju artikala po komadu, što je dosad uglavnom bilo rezervirano za egzotične voćke poput avokada, manga ili ananasa, kao i lisnate povrtnice koje se već neko vrijeme u trgovinama kupuju po komadu - pojašnjava Gregurić.

Prvo povrće koje se u Hrvatskoj počelo prodavati po komadu prije dugog niza godina bila je zelena salata, također iz razloga koji nisu imali previše veze s potrošačkim pravima.

- Nerijetko se događalo da bi kupci s glavica salate skidali listove koji su bili požutjeli, što je trgovcima stvaralo puno otpada. Danas se slična priča javlja, primjerice, s porilukom za koji još uvijek na tržištu ne postoji dovoljno dobra zaštitna mjera pa se nerijetko u trgovinama brzo kvari. Kupci s njega redovito skidaju slojeve, čime poriluk gubi na težini pa se i za to povrće sve više uvodi naplata po komadu - priča Gregurić.

Ono što se nekad smatralo redovitim poslovnim rizikom trgovaca i proizvođača danas se, dakle, u potpunosti prelijeva na leđa potrošača, a dodatni poticaj cijeloj priči daju i sve slabija kupovna moć građana te značajno smanjenje konzumacije povrća.

U prilog tome govore i posljednje dostupne brojke Državnog zavoda za statistiku.

One, doduše, vrijede samo za razdoblje od 2008. do 2014. godine jer se nakon toga u Hrvatskoj više nije radila anketa o potrošnji kućanstva pa ih ipak treba uzeti s određenom dozom opreza. A brojke pokazuju kako se potrošnja povrća po glavi kućanstva u razdoblju od šest godina značajno smanjila, i to s 41,18 kilograma krumpira po članu kućanstva godišnje na 36,9 kilograma u 2014. godini.

Pala potrošnja

Istodobno je za 1,2 kilograma pala potrošnja lisnatog povrća, zeljasto se smanjilo za dva kilograma godišnje, plodovito za jedan kilogram, a jestive gljive, kojih prema posljednjim brojkama konzumiramo samo 0,9 kilograma godišnje, za desetak dekagrama.

- Daleko su ona vremena kad su potrošači dolazili u trgovine kako bi kupili pet kilograma jabuka ili tri kilograma tikvica. Povrće i voće sve se više kupuju na komad, a obračun po komadu, umjesto po kilogramu, praktičniji je za trgovce i iz logističkih razloga.

Naime, vaganje artikala u trgovinama često uzrokuje prilične gužve, ali, još važnije, i sve češće kvarove vaga, kao i češću potrebu za njihovim baždarenjem koje u prosjeku košta između dvije i tri tisuće kuna po vagi, a radi se otprilike svakih nekoliko mjeseci. Ukidanje vaganja, dakle, trgovcima donosi dodatnu uštedu - ističe konzultant i nekadašnji šef Konzuma Dragan Munjiza.

A ta štednja, logično, uglavnom ide na račun potrošača koji su redovito posljednji u lancu kompliciranih trgovačkih odnosa.