ANTWERPEN - Upraviteljica belgijske pokrajine Antwerpen i 'šefica' svojevrsne tamošnje regionalne vlade, Cathy Hilde Raymond Berx, u utorak, 20. listopada, primila je prve goste u fascinantnoj novootvorenoj zgradi Uprave - hrvatske novinare koji su u belgijski grad dijamanata i visoke mode, Antwerpen, svratili prilikom posjete Europarlamentu u Bruxellesu. Među njima su bile i slavonskobrodske novinarke Daniela Domorad s Radija Slavonije te potpisnica ovog članka s portala SBplus. Jedan od gostiju koji je porazgovarao s hrvatskim novinarima bio je i Luc Van den Brande, flamanski političar s 'puno utrka u nogama' i sadašnji poseban savjetnik predsjednika Europske komisije, Jean-Claudea Junckera.

Bio bi to samo još jedan običan posjet i obilazak zanimljive građevine da domaćini nisu pokazali iznimnu ljubaznost prema novinarima, ponašajući se kao da su upravo njihovi gosti zvijezde, a ne kao da su oni upravo ono što jesu - velike face u belgijskoj politici te iznimno utjecajni Europljani. Oduševili su nepristranošću, ljubaznošću, duhovitošću i pametnim rješenjima za brojna pitanja i probleme današnjice.

Gospođa Berx čiju su funkciju novinari 'pohrvatili', nazvavši je antverpenškom županicom, druženje je morala skratiti zbog drugog sastanka, ali i činjenice da sama sudjeluje u prostornom uređenju zgrade, seljenju stvari u ured i organizaciji svega potrebnog oko toga. Ipak, uspjela je reći svoje želje i planove za budućnost Antwerpena i regije koja ga okružuje.

- Moji su ciljevi jako konkretni. Želja mi je da kao regija dostignemo energetsku neovisnost, a uz to i nultu razinu zagađenja okoliša prilikom proizvodnje i trošenja te energije. Samim time, želim da postanemo 'smart' (pametan) grad odnosno regija koja će modernim tehnologijama utjecati na unaprjeđenje i poboljšanje života. Sa sustavom gospodarenja otpadom već smo u svjetskom vrhu jer recikliramo sve što možemo. S obzirom na naše trenutne probleme, voljela bih da se nulta tolerancija počne odnositi i na prebrzu vožnju te vožnju u alkoholiziranom stanju jer još uvijek previše ljudi gine na antverpenškim ulicama. - poručila je guvernerka Berx, a novinari su i sami doživjeli 'belgijski način vožnje' prilikom brojnih prijevoza taksi-kombijima do mjesta obilaska koji je moguće usporediti samo sa scenama iz „Brzih i žestokih". Dokaz kako nitko nije i ne može biti savršen.

Političko i životno iskustvo u razgovoru s novinarima pokazao je i Junckerov savjetnik, Van den Brande, čija je glavna misao koju su svi ponijeli s tog susreta bila ta da je Europska unija tu za ljude te da se građane Europe mora početi pitati i slušati u odlučivanju.

- Nije slučajno da su Hrvati prvi posjetitelji ove prekrasne nove zgrade. Mi smo veliki prijatelji. Baš poput zgrada, u životu je sve uvijek konstrukcija, rekonstrukcija ili dekonstrukcija. Tako se i u vezi Europske unije postavljaju brojna pitanja, primjerice, je li Europa koncept iz prošlosti ili projekt budućnosti. Zagovaratelj sam višerazinskih vlada. Najveći je problem današnje Europe otuđenost od naroda koja dovodi do erozije povjerenja, ljudi moraju postati partneri u donošenju svih odluka. Od 'top-down approach' (pristupa od vrha prema dnu), moramo prijeći na 'bottom approach' (pristup s dna). Upravo lokalci su oni koji će se prvi suočiti s promjenama koje donosi netko drugi. Potrebna je, dakle, promjena postavki u razmišljanju odnosno moramo ponekad ponovno 'izumiti' ono što je odavno izumljeno. Moramo promijeniti i svoj stav jer smo kao Europljani višeslojni građani, ujedno ponosi na svoju naciju, ali i na pripadnost Europi. Kada kažemo da nešto moramo učiniti „prema naređenju Europe", trebamo shvatiti da to činimo za sebe i svoju zemlju. - kazao je Van den Brande, poručivši da je 'zaštekalo' i s edukacijom o Europi u školama koje pohađaju mladi Europljani jer niti jedan nacionalni nastavni kurikul ne uključuje informiranje o Europi kojoj pripadaju sami učenici.

Nakon razgovora s dvoje belgijskih političara, postale su jasnije razlike u odnosu na hrvatske i razlozi njihove uspješnosti. Oni su istinski na tim pozicijama radi dobrobiti svog naroda, društva, ali i svakog pojedinca koji je za njih dao svoj glas. Opredjeljenja, stranke i razlike, pritom su im manje bitne od opće dobrobiti sredine u kojoj žive. Shvaćaju aristotelovski postulat da je čovjek 'zoon politikon', društveno biće, biće zajednice, pojedinac koji bez zajednice ne može opstati. S druge strane, grad i državu gledaju kao savršene zajednice, nastale radi pukog življenja, a koje opstaju radi dobrog i boljeg življenja svih članova. U svemu se tome belgijski političari drže kao sluge, a ne kao moćnici i vladari, trudeći se da ispune svoju zadaću i stvore najbolje moguće uvjete života.

Novoizgrađena zgrada uprave pokrajinske vlade ili, kako bismo mi to nazvali, Županije koju su posjetili novinari ima solarne ploče na krovu, isključivo led rasvjetna tijela, prirodno grijanje i hlađenje cijevima koje su duboko u zemlji ispod zgrade, trokutaste prozore koji se automatski prilagođavaju vanjskom svjetlu odnosno stvaraju ugodnu unutrašnju atmosferu, specijalne liftove, otvoreni restoran na krovu i ogromno parkiralište koje noću, kada u zgradi nema zaposlenika, 'zauzimaju' stanari okolnih zgrada kako bi bio iskorišten puni potencijal. Zgrada pruža mjesta za rad za petsto zaposlenika koji mogu birati na kojem će katu i u kojem dijelu zgrade raditi bez obzira na to kojem odjelu pripadaju. Imaju i 'privatnu' knjižnicu koja je otvorena samo za njih gdje također mogu provoditi sve radne sate. Nitko, zapravo, ne provjerava na kojem mjestu rade, nego je li posao ili zadatak koji im je povjeren dobro obavljen. Otvoreni sustav u kojem nitko nema točno određeno mjesto na kojemu mora sjediti, nego ga može mijenjati svaki dan, smatraju, pruža osjećaj slobode, većeg radnog zadovoljstva i dopušta osobniji pristup radu.