Duspara je ostavio dojam nervozne osobe (lupkanje nogom o pod, premještanje s noge na nogu, ukrižavanje nogu s osloncem laktom na stol kao da je u „Insomniji“ ili nekom drugom baru, žvakanje i oblizivanje usana, mimika lica, gutanje sline, gubljenje... Prikaži sve daha, desna ruka malo- malo ide u donji džep hlača...). Poruku na kraju, za razliku od Jelića, izrekao je u kameru, dakle pogledom prema biračima. Jelić je odavao staloženost, mirnoću, time i veću samouvjerenost. Izborom kravate Duspara je poslao poruku nadmoći, snage, a Jelić osobe kojoj se može vjerovati. O odijelima bi se dalo pričati, ali ne i o ukupnom stylingu koji je, zbog Dusparine nervoze, kod njega manje bitan, dok kod Jelića, zbog njegove mirnoće, dolazi do punog izražaja u smislu elegancije i odmjerenosti. Odmjerenost je i inače u riječima i jednog i drugog, posebno u repliciranju, osim par momenata, bila veća od one koja se mogla očekivati tako da su (obojica) ostavili dojam određenog respekta jednog prema drugom. Jelić prema Duspari za neke prošle stvari, ali s jasnom porukom da treba bolje i više i da on to zna i može. Duspara prema Jeliću, priznanjem doprinosa i CTR-a realizaciji projekata koje je on, Duspara dakle, na početku predstavio kao svoje zasluge, čime je izjavu da bi Jelića rado vidio u svojem timu lišio prizvuka ironije glede rezultata drugog kruga. Jelić je u završnom obraćanju ponudio više novih ideja koje su, većina njih i svaka za sebe, naizgled sitne, ali u cjelini nude pogled u bolji i ljepši grad s manje problema i više zaposlenih. No koliko birača je gledalo sučeljavanje, i još - da već nemaju zacementiran stav!?

0 0

Odgovori