SLAVONSKI BROD – Svjedoci smo ravnodušnosti mnogih prema današnjem danu, izostanka vanjskih znakova slavljenja najznačajnije činjenice vezane uz samostalnu, suverenu, slobodnu Hrvatsku – činjenice da je uopće rođena. Tako je, manje-više širom Hrvatske, tako je i u Slavonskom Brodu. Da nema svečanih misa za Domovinu (onu koju predvodi kardinal Josip Bozanić čak prenosi prvi program HRT-a) i protokolarnih prijema na Pantovčaku i okolo njega, znali bismo da je, zapravo najveći državni blagdan, samo po zatvorenim vratima (ne svih) trgovina i, eto, oni koji imaju sreću da rade, što im je „produženi" vikend tek mrvicu poremećen ponedjeljkom između.

Oni čije se pamćenje može usporediti sa slonovskim, sjećaju se Dana Republike, bivše SFRJ. Neki po svečanim akademijama, primanjima u pionire, zastavama ne samo na svim javnim objektima, već i na svim ulazima svih stambenih zgrada, privatnim, obiteljskim kućama. Neki se sjećaju dva praznička dana i normalnijih zima, dana upravo „izmišljenih" za svinjokolje.

Uz ovogodišnji blagdan još nešto bitno lebdi u zraku – možda, zadugo, to bi mogao biti i posljednji koji slavimo makar formalno nezavisni, slobodni, samostalni. Već za par dana bit ćemo dio saveza država za koji se još uvijek ne zna u kojem pravcu će se razvijati.

Neki drugi datum

Pamćenje ne treba ići toliko daleko unazad da bismo se sjetili kako se Dan državnosti, hrvatski suvremeni, u bitnome sadržaju, ekvivalent jugoslavenskom Danu republike, slavio prvih deset godina hrvatske samostalnosti. No, bio je to neki drugi datum.

Danas imamo, i Dan državnosti kao državni blagdan slavimo, sadržajno i datumski ga vežući na nadnevak provođenja referendumske odluke hrvatskog naroda, odnosno donošenja saborske Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

Taj datum nije sporan samo zato što se, do dolaska na vlast reformiranih komunista 2001. godine, (koji su, usput rečeno, deset godina prije, kada se Deklaracija donosila, bili za to da se istovremeno, s razdruživanjem, pokrene i proces ponovnog udruživanja s ostalim republikama bivše SFRJ) kao Dan državnosti slavio 30. svibnja, dan kada se prvi puta u povijesti sastao višestranački, demokratski izabran, Hrvatski državni sabor.

Iako je 25. lipnja 1991. g. predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan, nakon izglasavanja samostalnosti rekao: "Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život.", zbog tromjesečnog „brijunskog" moratorija na Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, u kontekstu međunarodnog prava, njenim stvarnim „rođendanom" mnogi smatraju 8. listopada. Naime, toga dana, nakon što je, dan ranije, jugoslavensko ratno zrakoplovstvo raketiralo zgradu Hrvatskog sabora i Banske dvore, 1991. godine, Hrvatski sabor jednoglasno je donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. No, 8. listopada, Dan neovisnosti, slavi se kao spomendan, neradni dan, a ne blagdan.

Uz ovogodišnji blagdan još nešto bitno lebdi u zraku – možda, zadugo, to bi mogao biti i posljednji koji slavimo makar formalno nezavisni, slobodni, samostalni. Već za par dana bit ćemo dio saveza država za koji se još uvijek ne zna u kojem pravcu će se razvijati. Bude li, kako neki, moćni, žele, od naše samostalnosti mogli bi nam ostati samo folklor šarenih zastava i još jedna nostalgična uspomena.