Kako sam, ne baš po svojoj želji već stjecajem okolnosti, u posljednjih tjedan dana uključen u neke javne aktivnosti promicanja pozitivnog odgovora građana na referendumu o pristupu Europskoj Uniji, želim ovako, u završnici kampanje, reći što me doista iznenadilo u ovoj javnoj raspravi. Doista me u cijeloj toj raspravi, oko ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, iznenadilo što NE kampanja nije inzistirala na objektivnim prigovorima Uniji (kojih ima, i to mnogo!) već je isključivo željela zastrašiti glasače, igrajući na nacionalnu "žicu" s pravom senzibiliziranim Hrvatima.

Alternativu negacijska kampanja nije ponudila

Reći da je "Hrvatska bogom dana lijepa i bogata zemlja" znači zaboraviti da smo mi "sami na svojem, s hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu i hrvatskom lisnicom u hrvatskom džepu" u 20 godina doveli državu na nivo gospodarskog razvoja nižeg(!) od onoga kakav smo imali 1985. godine!? Da, bio je rat, ali Njemačka je primjerice sredinom 60-ih godina 20. stoljeća, 20 godina nakon puno razornijeg rata, već bila velesila koja je uvozila stotine tisuća stranih radnika, a kod nas svaki peti, radno aktivan stanovnik, nema posla. 

...još 20 godina ovakvog "suverenog i samostalnog" razvoja Hrvatske i smiješi nam se ne europska, već eritrejska budućnost.

Parafrazirajući epirskog kralja Pira mogu reći: još 20 godina ovakvog "suverenog i samostalnog" razvoja Hrvatske i smiješi nam se ne europska, već eritrejska budućnost.

Tražeći "dlaku u jajetu" postavljali su euroskeptici pitanja hoćemo li dobiti 500 ili 501 milijun eura, a nisu objasnili zašto takvi sposobni nismo uzeli i barem jedan milijun kad nam se fondovi već godinama nude? Govoreći kako je Slavonija siromašna i opljačkana, nisu rekli da će baš zbog toga barem dvadesetak godina kupiti vrhnje iz EU fondova (kao što to godinama radi tobože desničarska, a zapravo efikasna lokalpatriotska HDSSB-ova vlast na osječkom području).

Vesna Pusić nekidan je, u svojem stilu i bez političkih manira, rekla nešto što kulturniji eurofili ne žele reći: sigurno nam u EU neće teći med i mlijeko, ali bez europske perspektive, s negativnom referendumskom odlukom, poteći će nam pelin. Pelin, a ne pelinkovac (za vječne skeptike koji kažu da nemamo što ponuditi Europi, eto jedan vrhunski hrvatski proizvod koji možemo plasirati na jedinstveno europsko tržište).

Mirovine i plaće će se dakako isplaćivati i dalje, ali novca jednostavno neće biti dovoljno jer nam 17 milijardi deficita neće htjeti pokriti niti jedna banka iz svijeta (ili hoće s kamatama od 12%, a ne 6%, kakve su sada, a kakve, nota bene, ionako jedva otplaćujemo). Stvar će se tada riješiti linearnim smanjenjem tih proračunskih izdataka za milijun umirovljenika i tristo tisuća javnih službenika, za barem dvadesetak ili više posto.

Je li Luksemburg najbogatija država svijeta zbog toga što je deset puta manja od Hrvatske, a članica je Unije? Ako je to tako, rado prihvaćam nadglasavanje u europskim tijelima.

Naše domaće banke, znat će nesumnjivo, kako one to već uvijek i s manjim povodoma od ovoga, uvijek rade, iskoristiti tu odluku i, "zbog povećanja rizika i poskupljenja izvora kapitala na svjetskom tržištu", povećati one famozne promjenjive kamatne stope na naše kredite za nekoliko posto. Ako pak glasamo za, već 1. srpnja sljedeće godine, primjerice, pokazat ćemo srednji prst našim bankarima i otići, kao državljani Unije, u Luksemburg i dići stambeni kredit sa tri i manje posto kamata (nekretnina za hipoteku će nam tada biti na teritoriju EU pa će nam to što nam je sada nemoguće postati dostupno).

Argumenti protiv – neki su krivi, a neki jednostavno izmišljeni!

Zabrinulo me i što je negacijska kampanja, valjda u nedostatku 'municije', neke od "argumenata" jednostavno – izmislila! Navest ću dvadesetak najčešćih prigovora i pokazati da su euroskeptici ne samo iskrivili istinu, već su otvoreno lagali.

Hrvatska gubi suverenitet?

Nije istina! Europska Unija, za razliku od svih dosadašnjih unija u koje smo ulazili - nije država. I nikada neće biti država! EU ima tek nekoliko zajedničkih politika, prije svega gospodarske naravi. Zajedničke carine, poljoprivredne poticaje, ekološku zaštitu, propisuje slobodu kretanja roba i ljudi i slično. Sve ostalo, ostaje u hrvatskim rukama. Ako nam pak, Europska Komisija zabrani da uvozimo genetski modificiranu hranu iz SAD-a, to ne smatram kršenjem naših prava već zaštitom od pohlepe lokalnih političara, koji bi to, da je Hrvatska sasvim izvan EU utjecaja, uz određene američke novčane poticaje, zasigurno već napravili.

Hrvatska je premala i neće imati nikakav utjecaj?

Nije istina! U EU je čak devet manjih država od Hrvatske i nijedna od tih država nije uništena i opljačkana. Nije tražila ni izlaz iz EU, a još nisam čuo za strog i okrutan zatvor iz kojega se ne pokušava pobjeći. Pitam i euroskeptike: je li Luksemburg najbogatija država svijeta zbog toga što je deset puta manja od Hrvatske, a članica je Unije? Ako je to tako, rado prihvaćam nadglasavanje u europskim tijelima.

Haški sud je osudio Domovinski rat?

Nije istina! I to na više razina. Prvo, taj sud nije ni sudio o ratu, nego o pojedinačnim zločinima u njemu. Drugo, čak i presuda Gotovini i Markaču nije presuda jer postupak još traje. I treće, čak i da je to najgori sud na svijetu, kakve on ima veze s Europskom Unijom? Taj sud su osnovali Ujedinjeni narodi. Usput, na izrazit zahtjev Hrvatske i prvog predsjednika Tuđmana!

Samo ako govori hrvatski, bugarska medicinska sestra doći će raditi u brodsku bolnicu ili finski policajac u postaju prometne policije.

Hrvati će u EU zemljama moći raditi samo za hrvatsku prosječnu plaću?

Nije istina! Ne samo da će Hrvati u EU raditi za odgovarajuće plaće za koje rade i isti domicilni radnici u tim zemljama (jer je to praksa koja i sada postoji: nitko od naših gastarbajtera nije radio u Njemačkoj za tri tisuće kuna), već bi prvi sindikati u tim bogatim zemljama ukinuli takvu odredbu da je nekome i pala na pamet. Pokušajte u zemljama EU smanjiti dostignuta radnička prava ili srušiti cijenu rada i imate odmah milijun ljudi na ulicama.

Nećemo moći raditi i stanovati u cijeloj EU, jer su nam uveli sedam godina moratorij?

Nije istina! Moratorij se može uvesti na maksimalno sedam godina. Samo Italija i Austrija su najavile da razmišljaju o uvođenju moratorija (a ne i da ga hoće uvesti), a 25 zemalja je od njega za sada odustalo. Osim toga, tkogod od Hrvata želi raditi vani, ionako je već vani, radi se o nekoliko tisuća ljudi koji iz raznih razloga nisu mogli dobiti radne dozvole, a koji će sada dobiti priliku zaraditi poštenu europsku plaću. Tko ne vjeruje, neka pogleda primjer Poljske. Njemačka im je uvela moratorij na sedam godina jer je očekivala "seobu naroda" i da će milijuni Poljaka pohrliti u Njemačku. Nakon samo godinu i pol, ukinula je moratorij, jer se dogodilo obrnuto! Samo pedesetak tisuća Poljaka je otišlo u Njemačku, ali su zato njemačke tvrtke preselile stotinu kilometara na istok u Poljsku i otvorile gotovo pola milijuna novih radnih mjesta u Poljskoj u kojoj je jeftinija radna snaga!

Hrvatski jezik i kultura će nestati?

Nije istina! Po prvi put ikada u povijesti, hrvatski jezik će postati stvarni(!) službeni jezik neke zajednice u koju smo ušli. Ove godine, europska prijestolnica kulture je Maribor, u Sloveniji, mali narod i mali slovenski jeziku dobili su priliku, uz europsko financiranje, predstavljati cijelu Europu. Slovenaca je, usput, čak upola manje nego Hrvata. Geslo EU je "Jedinstvo u različitosti" i za razliku od brutalne globalizacije američkog tipa, europska je politika zaštitnički raspoložena prema filmskoj, pisanoj i tvarnoj umjetnosti na jezicima i u kulturnim izričajima zemalja članica.

Stranci će doseliti u Hrvatsku i uništiti nam jezik i kulturu?

Nije istina! Da, stranci mogu doći, ali ako žele raditi moraju naučiti hrvatski jezik! Samo ako govori hrvatski, bugarska medicinska sestra doći će raditi u brodsku bolnicu ili finski policajac u postaju prometne policije. Obrnuto od skeptika, vidimo da će se povećati broj govornika hrvatskog jezika u svijetu, jer, objektivno, tko bi i zašto u svijetu inače i poželio naučiti hrvatski?

Dapače, predviđam kako će naš trgovački (htjedoh napisati: sitnošvercerski) genij hrvatskog naroda zapravo profitirati... Već vidim naše tvrtke koje uvoze kinesku robu, a zatim s njom ruše potrošačke cijene u skupim zapadnoeuropskim metropolama, uz značajnu maržu.

Jeftina radna snaga iz Rumunjske u desecima tisuća doći će kod nas?

Nije istina! Dakako, nisam primijetio da tisuće Rumunja pohađaju tečajeve hrvatskog jezika. Osim toga, ako jeftina radna snaga traži dobro plaćena radna mjesta, zašto bi se, zaboga, zaustavljali u Hrvatskoj!? Ni taj mitski Rumunj valjda nije toliko glup da ne zna izračunati da je petstotinjak eura plaće u Hrvaskoj pet puta manje nego li plaća u Njemačkoj ili Švedskoj.

Iz EU se ne izlazi?

Ne da nije istina nego je jednostavna i očita laž, u rangu one da je Mjesec napravljen od sira. U Lisabonskom sporazumu postoji kratka i jasna odredba. Država koja želi izaći donese odluku i obavijesti ostale članice, koje imenuju svoga predstavnika. Slijede pregovori o podjeli imovine (kao i kod svakog razvoda braka), koji traju do najviše dvije godine. I voila, Hrvatska je vani. Primijetite da iz te "grozne tamnice naroda" ipak nitko ne izlazi, premda prilično jednostavno može?

Naređuje nam što ćemo razvijati, a što ne smijemo razvijati?

Nije istina! Hrvatska ima svako pravo odlučiti o strateškim pravcima razvoja. Toliko spominjana brodogradnja je dobar primjer: EU nije protiv brodogradnje, nego traži da država iz proračuna ne daje novac. Nije li to prirodan zahtjev? Pa zašto je cijela hrvatska država dala u posljednja dva desetljeća 26 milijardi kuna za brodogradilišta da bi nekoliko tisuća ljudi radilo uzaludan posao, kad se s tim novcem moglo otvoriti gotovo 100.000 kvalitetnih novih radnih mjesta u malim poduzećima koja imaju konkurentsnost za europsko tržište? Ili, zapitajmo se pomalo lokalpatriotski, zbog čega država nije bacila 26 milijardi u slavonskobrodskog giganta "Đuru Đakovića" da zadrži onih 15.000 radnih mjesta, kroz subvencije, a ne na realnoj proizvodnji, kako je besmisleno napravila u brodogradnji? Zbog čega su brodski metalci bili manje vrijedni spašavanja?

Ovdje nas EU tjera da napravimo nešto što je za nas dobro. Ili ćemo ugasiti brodogradnju i spasiti proračunski novac, ili će se brodogradilišta specijalizirati za visokokvalitetne brodove, kakve na primjer proizvodi Finska (i u kakvima smo majstori, gdje nam vijetnamski brodograditelji i da rade besplatno, ne mogu konkurirati)? Izbor je opet naš, a ne europski.

EU nam određuje poreze?

Nije istina! Svaka država određuje vlastite poreze, jedino je propisana minimalna opća stopa PDV-a od 15% (može dakle Hrvatska odlučiti da ima 15 ili 39 posto). Istina je s druge strane da otvoreno tržište zapravo smanjuje cijene. Ako je automobil koji želite kupiti pet tisuća eura jeftiniji u Portugalu, otići ćete u tu zemlju i dovesti svoj novi auto bez carine i poreza. Što će ostati našim trgovcima nego li da smanje cijene?

Izgubit ćemo prihod od carina?

Nije istina! Već godinama nemamo carine s EU, a carine prema trećim zemljama ostaju iste. Dapače, predviđam da će naš trgovački (htjedoh napisati: sitnošvercerski) genij hrvatskog naroda zapravo profitirati. Kad se roba iz Kine uveze u jednu zemlju članicu, i ocarini, slobodno kola dalje po cijeloj Uniji od Mediterana do polarnoga kruga. Već vidim naše tvrtke koje uvoze kinesku robu, a zatim s njom ruše potrošačke cijene u skupim zapadnoeuropskim metropolama, uz značajnu maržu.

Pokupovat će nas stranci?

Nije istina! Već tri godine stranci mogu slobodno kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Jeste li primijetili da je sve pokupovano? U tri godine prodano je jedva oko 1100 nekretnina. Karikirano, ovim tempom, trebat će im oko dvije tisuće godina da nam "sve pokupuju".

 Znači, mi Hrvati smo "vrijedni radnici koji su svojim radom oplemenili njemačku državu i dokazali se u uređenom svijetu njemačkog tržišta rada", a Rumunji i Bugari su valjda "prljavi i smrdljivi dođoši koji će nam zagaditi našu hrvatsku kulturu i rasu"? Hm, jedino što meni tu zaista smrdi jest naznaka fašizma u takvim razmišljanjima.

Doselit će se milijuni stranaca?

Nije istina! Doselit će se neki. Nama sad već, uprkos rekordnoj nezaposlenosti, nedostaje građevinskih radnika, pa ih uvozimo iz BiH, ali radi se o stotinama, a ne milijunima doseljenika. Kažu skeptici kako se u Španjolsku doselilo četiri milijuna stranaca (kod nas bi to bilo, s obzirom na broj stanovnika, nešto iznad tristo tisuća)? Zaboravljaju reći da od toga, skoro dva milijuna doseljenika su umirovljenici, engleski i njemački, koji svaki mjesec svoje mirovine troše u toj zemlji, a trošit će ih i u Hrvatskoj.

Političari samo gledaju kako će se oni omastiti u EU institucijama?

Nije istina! Prigovoru bih na prvi pogled povjerovao da ne znam brojke. Samo 12 političara odlazi u EU, a preko 1300 stručnjaka (prevoditelja, pravnika, inženjera, ...) zapošljava se samo u prvih nekoliko mjeseci, i to samo u središnjim institucijama. To su mladi ljudi koji će biti veza Bruxellesa i Hrvatske.

Vraćat ćemo grčke dugove?

Nije istina! Jednostavno, dugove eurozone, vraćaju članice eurozone, a mi to nećemo postai još desetak godina, do kada će i kriza prestati. A kad smo već kod Grčke, zapitajte se i kako je i zašto EU, u samo godinu dana, dala Grčkoj pomoć od preko 300 milijardi eura (grčka je tek dvaput veća od Hrvatske, zamislite da nama netko da istu količinu novca, to bi bilo 70 milijardi bespovratno, a 70 milijardi povoljnog kredita!). Mislite li da bi itko dao Grčkoj i jedan euro da nije jedna od zemalja članica?

Ni kune nećemo dobiti iz fondova, a plaćat ćemo članarinu?

Nije istina! Samo 270 milijuna eura dajemo, a 810 primamo - u prvih šest mjeseci. Nakon toga, u novom proračunskom razdoblju 2013-2020, godišnja članarina će nam biti oko 430 milijuna, a moći ćemo povući 1.8 milijardi svake godine (jer smo u međuvremenu smanjili broj stanovnika, a smanjili i BDP) i tako sve dok ne dostignemo prosjek EU. Volio bih da primamo tu pomoć što kraće, ali pretpostavite i sami da ćemo ju primati desetljećima.

Doseljavanje radnika promijenit će nam demografsku sliku?

Uzvraćam pitanjem: zašto je bilo u redu kad je pola milijuna Hrvata desetljećima odlazilo u Njemačku, uzimati njemačkoj mladosti radna mjesta, a nije u redu kad nama nekoliko tisuća doseljenika dođe zaraditi svoj kruh? Znači, mi smo "vrijedni radnici koji su svojim radom oplemenili njemačku državu i dokazali se u uređenom svijetu njemačkog tržišta rada", a Rumunji i Bugari su valjda "prljavi i smrdljivi dođoši koji će nam zagaditi našu hrvatsku kulturu i rasu"?

Hm, jedino što meni tu zaista smrdi jest naznaka fašizma u takvim razmišljanjima.

Među imigrantima će možda biti novi hrvatski(!) velikani

Na koncu, iznijet ću jedan negacijski argument mlade diskutantice na tribini o EU koja je rekla da želi da Hrvati ostanu svoji na svome, jer je na to pozivao i August Šenoa.

 "Neka mi Hrvati ostanemo svoji na svome!" pozivao je August Šenoa. Koji je po ocu bio Nijemac iz Češke, a po majci Slovak! Tko kaže da se od djece tih stranih imigranata što će doseliti u Hrvatsku neće roditi neki novi hrvatski(!) velikan poput Šenoe?

Šenoa, koji je po ocu bio Nijemac iz Češke, a po majci Slovak! Tko kaže da se od djece tih stranih imigranata, što će doseliti u Hrvatsku, neće roditi neki novi hrvatski(!) velikan poput Šenoe?

Vidimo dakle, premda prigovora protiv Unije ima na desetke, protivnici su se uglavnom bavili babarogama i plašenjem Hrvata izmišljenim svjetskim urotama.

Dok prigovora ima desetke, prilika koje se otvaraju ima na stotine. Hoćemo li ih iskoristiti, ostaje samo na nama samima.

Ugledajmo se na Portugal ili Irsku, koje su bile zaostale pastoralne države s BDP-om koji bi ih, i u uspredbi s nama, tada u sastavu južnoslavenske federacije, stavio u sirotinju, slikovito, poput zeničko dobojskog kantona. Sada je Irska, nakon četvrt stoljeća uživanja plodova europske solidarnosti, još uvijek jedna od najrazvijenih država EU i svijeta, i to nakon što su, zbog ove višegodišnje krize, pali skoro za četvrinu.

U isto vrijeme, Poljska je drugi specifičan primjer u koji se možemo ugledati. Poljaci su jedva izglasali referendum (da nije bilo pape Ivana Pavla II, Poljaka, koji je rekao da se Poljska mora vratiti u europsku zajednicu naroda, referendum bi vjerojatno bio propao), na ulicama su njihovi seljaci demonstrirali pa i doslovce pucali, bilo je i povrijeđenih... Sedam godina kasnije, u jednom od vojvodstava gdje je na referendumu glasovano protiv, sada je u anketama gotovo 90 posto za Uniju. Razlog takve promjene raspoloženja je poplava bespovratnih sredstava - preko 70 milijardi eura koje su, ta naša slavenska braća, izvukla iz zajedničke blagajne. Poljaka ima osam puta više nego Hrvata. Bili bismo sretni kad bi mi povukli iz fondova "samo" devet milijardi u prvih sedam godina članstva, zar ne?

Hrvatska lider Europe!?

Na koncu, Hrvatska kao članica ima priliku, po prvi put, nametnuti svoje nacionalne prioritete kao prioritete jedne globalne sile od pola milijarde stanovnika!

U vrijeme našeg predsjedanja, jedna mala, naša, historijski razapeta, a ja bih rekao i grublje, silovana Hrvatska, predsjedat će najbogatijom zajednicom na planetu i odrediti dnevni red djelovanja EU u tih šest mjeseci!

Ne vjerujete? Svakih nekoliko godina, kako već dođe red na nas, šest mjeseci, Hrvatska će voditi EU. Jedna mala, naša, historijski razapeta, a ja bih rekao i grublje, silovana Hrvatska, predsjedat će najbogatijom zajednicom na planetu i odrediti dnevni red djelovanja EU u tih šest mjeseci!

Mi ćemo na agendu Unije tada staviti ekologiju, očuvanje mediteranske baštine, i sve ono što je stvarno važno za nas, a iza nas će stati pola milijarde najbogatijih stanovnika globusa.

Parafrazirat ću onu grubu ali poznatu: "Narod bez države je govno na kiši". Baski, Kurdi i slični o tome još samo sanjaju, a Hrvati su svoju državu izborili.

Samo, ne zaboravimo da država nije cilj, već sredstvo za ostvarenje najvišeg standarda života svojih građana. Država je štit i pozornica iza kojega se osjećamo sigurni, a koja nam omogućuje iskazati se.

Ulaskom u EU i NATO, više nam nitko nikada neće moći ni smjeti ugroziti Hrvatsku.

Država nije cilj, već sredstvo za ostvarenje najvišeg standarda života svojih građana. Država je štit iza kojega se osjećamo sigurni i pozornicana kojoj se iskazujemo.

Stoga, u nedjelju glasujmo ZA!

Neki zbog iskrenog slaganja s ideologijom "Europe od Atlantika do Urala".

Neki zbog iskrene nade za boljitkom na radnom mjestu, ma gdje ono u toj Europi bilo.

Neki zbog pritiska na naše političare da konačno počnu ponašati se u skladu s boljim pravilima...