ZAGREB – Izgradnja modernog gradskog nogometnog stadiona u Zagrebu tema je koja zaokuplja hrvatsku javnost, najmanje, posljednjih 25 godina. Nevjerojatno je koliko se potrošilo energije sportskih djelatnika, sportaša, gradskih službenika, arhitekata, novinara, navijača… oko pitanja izgradnje samo jednog sportskog infrastrukturnog objekta. Puno je toga obećavano, ništa nije realizirano.

Nerijetko se u medijskom prostoru moglo čuti kako „trenutno“ nije nužno graditi moderni gradski nogometni stadion u glavnom gradu Hrvatske jer postoji potreba za prioritetnijim ulaganjima. A ta bi ulaganja podrazumijevala izgradnju škola, vrtića, komunalne infrastrukture (ceste, pješačke i/ili biciklističke staze, odvodnja…), domova za starije i nemoćne, zatim učinkovito gospodarenje otpadom, održivi promet… O svemu navedenom Grad Zagreb mora voditi računa, međutim i ulaganje u sportsku infrastrukturu mora biti sastavni dio gradskih proračunskih dokumenata. Stoga se „prioritetnija ulaganja“ i ulaganja u sportsku infrastrukturu međusobno ne isključuju, već nadopunjuju. Kada se nameće izbor škole-vrtići-ceste-staze-komunalije ili stadion (sportska infrastruktura)onda treba jasno reći kako se radi o lažnom izboru jer je sve navedeno važno.

Notorna je stvar da grad veličine Zagreba, sa Dinamom kao ponajboljim nogometnim klubom istočno od Münchena, danas treba imati moderan nogometni stadion sa 30.000-35.000 mjesta. Također, glavni grad Hrvatske treba imati primjeren stadion na kojem će nastupati i nogometna reprezentacija. Naravno da to ne mora biti nacionalni „nogometni hram“ jer je važno da Vatreni igraju i u drugim krajevima Hrvatske, a ne samo u Zagrebu. Zato se, posljedično, može reći kako su nositelji vlasti u Gradu Zagrebu posljednjih 20-ak godina, po pitanju razvoja nogometne infrastrukture, potpuno podbacili.

Početak utakmice Dinamo Zagreb-Varaždin (3:1), 16.10.2022. Video: D.Z./PLUS

Zato je žalosno da se 2022. ne govori o ulaganju u još dva do tri manja moderna nogometna stadiona (od 4.000-8.000 gledatelja) u Zagrebu jer bi normalno bilo da je stadion četvrte UEFA kategorije, na kojem se može igrati finale nekog od europskih nogometnih natjecanja, već izgrađen prije 15-20 godina. Manji stadioni potrebni su u više gradskih naselja (Dubrava, Rudeš, Novi Zagreb…) na kojima može igrati barem šest klubova. Naime, od ukupno 22 nogometna kluba koji se natječu u Supersport hrvatskoj nogometnoj ligi i SuperSport Prvoj nogometnoj ligi njih čak sedam je iz Zagreba. To su GNK Dinamo, NK Lokomotiva, NK Rudeš, NK Dubrava Tim kabel, NK Jarun, NK Kustošija i NK Hrvatski dragovoljac. NK Rudeš trenutno je na prvom mjestu 1. NL i može se dogoditi da sljedeće godine tri kluba iz Zagreba (zajedno s Dinamom i Lokomotivom) budu članovi najviše hrvatske nogometne lige.

Bez obzira na nužna ulaganja u sanaciju grada od potresa, potrebno je podsjetiti da u Zagrebu živi 770 tisuća stanovnika, da je u njemu koncentrirana najveća ekonomska moć u Hrvatskoj, kao i da Grad Zagreb ima proračun od 15 milijardi kuna. Za Grad koji može investirati, primjerice, 100 milijuna eura u sljemensku žičaru ne postoji opravdanje zašto se ne želi graditi i moderan nogometni stadion koji bi bio u vlasništvu Grada, a ne Dinama. Stadion u vlasništvu grada moguće je, nakon izgradnje, dati na dugoročno korištenje (uz određene uvjete) jednom ili dva najbolja gradska nogometna kluba (Dinamo i Lokomotiva) koji bi onda mogli dijeliti prava i obveze upravljanja tim objektom.

Tomislav Tomašević, kandidat za gradonačelnika Zagreba, u prošlogodišnjoj kampanji na lokalnim izborima odgovarao je i na pitanja Udruge „Dinamo to smo mi“ o stadionu Maksimir:

- Dinamov stadion u Maksimiru je nedovršen više od dvadeset godina. Ulupano je oko 700 milijuna kuna javnog novca u nešto što nije funkcionalno, a potrebno je, prema našim procjenama, ulupati još toliko, još 700 milijuna kuna da bi se završio stadion. To je, naravno, suludo, budući da novi stadion košta oko 400 milijuna kuna, a samo rušenje starog oko 50 milijuna kuna. Mi se zalažemo, to ćemo i napraviti, da stadion ostane na istom mjestu te da se sruši postojeće zdanje, da se izgradi novi stadion u skladu sa svim suvremenim standardima. Drago nam je da ova naša ideja oko koncesije i dugoročnog prava građenja nešto što sada svi kandidati i kandidatkinje za gradonačelnika ponavljaju. Dinamo traži da mu se zemljište da u koncesiju i dugoročno pravo građenja, kako bi se mogao dići kredit za financiranje gradnje novog stadiona, tako da se ne mora potrošiti niti kuna iz gradskog proračuna. Na to smo spremni, ali pod uvjetom da konačno imamo transparentno poslovanje i demokratizaciju Dinama te da članstvo može birati vodstvo i smjer upravljanja u kojem će klub ići sljedećih nekoliko desetljeća. Inače, jednostavno ne možemo dati gradsku imovinu na korištenje ukoliko će se ona ponovno koristiti za ilegalno punjenje privatnih džepova.

Tomislav Tomašević postao je gradonačelnik Zagreba i u javnosti je posljednjih godinu i pol dana govorio manje-više sve ono što i u kampanji, kada je postojeći stadion Maksimir u pitanju. Zato iz perspektive zainteresirane javnosti, pa čak i birača koji nisu glasali za njega, nema nikakvih iznenađenja o ovoj temi.

Ovdje se nećemo osvrtati na povijest nečinjenja Grada Zagreba vezano za projekt izgradnje modernog nogometnog stadiona. Nećemo se niti osvrtati na slatkorječive najave Vlade RH o ulaganju državnih sredstava u nogometnu infrastrukturu, kao ni na najave HNS-a o ulaganju europskih sredstava, iz UEFA-inog programa Hatrick, u hrvatske stadione. Nećemo se previše doticati niti želje GNK Dinamo da dobije pravo građenja na gradskom zemljištu i da na njemu, uz pomoć privatnih investitora, izgradi novi stadion prema idejnom rješenju uglednog arhitekta Otta Barića (ili nekom drugom rješenju koje će bit izabrano na natječaju).

Dakle, ovim člankom želimo skrenuti pozornost na činjenicu kako uopće nije pitanje treba li Grad Zagreb izgraditi moderan nogometni stadion, već želimo potaknuti pitanje na kojoj lokaciji je potrebno napraviti veliki stadion. Namjerno navodimo Grad Zagreb kao investitora, sa potencijalnim partnerima (RH, Dinamo, HNS, UEFA), a ne da Grad bude samo promatrač koji bi eventualno dao pravo građenja na lokaciji u Maksimiru. Iako se iz medija može zaključiti kako je postignut konsenzus na relaciji Grad Zagreb-Dinamo-Vlada RH-Uefa da je potrebno srušiti postojeći stadion Maksimir i na istoj lokaciji izgraditi moderan nogometni stadion za oko 35.000 gledatelja, ovdje želimo predložiti jedno drugo rješenje. A to drugo rješenje odnosi se na izgradnju novoga stadiona na lokaciji koja nema veze se sadašnjom.

Zašto je Maksimir loša lokacija za izgradnju velikog stadiona?

Stadion Maksimir je smješten na lokaciji koja se nalazi u centru grada, a 1912. godine (kada je  napravljeno prvo igralište) to je bila periferija Zagreba. Sa sjeverne strane stadiona danas je smještena uska Maksimirska ulica kojom prolazi tramvajska pruga, sa po jednom kolničkom trakom u oba pravca. Jugozapadno od stadiona smještena je ulica Divka Budaka, sa po dvije kolničke trake u oba pravca i posebnim koridorom za tramvaje kao i okretište tramvaja Borongaj. Zapadno od stadiona (i SC Svetice) prolazi Ulica Svetice koja se spaja na Maksimirsku te Ulicu Divka Budaka. Prema zapadu se ulica Divka Budaka spaja sa Trgom JFK-a i potom sa Zvonimirovom ulicom, koja također ima poseban koridor za tramvaje te po dvije cestovne trake u oba pravca. Nekoliko je tu "uskih grla" koja otežavaju prometovanje oko stadiona, a prvenstveno se to odnosi na sužavanje južnog dijela Ulice Svetice koja se spaja na Branimirovu ulicu te na usku Bukovačku cestu koja se spaja na Maksimirsku ulicu.

Sjeverna i zapadna tribina Stadiona Maksimir, 15.10.2022. Video: D.Z./PLUS

Uoči i nakon posjećenijih utakmica (klub, reprezentacija) na Maksimiru, zbog očekivano velikog broja navijača, ovisno o procjeni prometne policije i stručnih službi ZET-a, a iz sigurnosnih razloga radi se obustava tramvajskog prometa na dionici od Kvaternikovog trga do Dubrave. Također, iz sigurnosnih razloga, ponekad se napravi zabrana parkiranja oko stadiona i obustava prometa Zvonimirovom ulicom do Borongaja, što može utjecati na tramvajske i autobusne linije terminala Borongaj. Navedena regulacija prometa je potrebna zbog uskog prometnog koridora u Maksimirskoj ulici te djelomično u Zvonimirovoj, što otežava pristup navijačima koji do stadiona ne dolaze automobilima.

Kao problem lokcije "Maksimir", također se postavlja i pitanje koja je očekivana razina buke koja bi dolazila sa potencijalnog novog stadiona koji bi se gradio na lokaciji u Maksimiru tj. koliko bi buka smetala najbližim stambenim objektima udaljenim samo 100-ak metara od stadiona (južna strana). Tako je u Njemačkoj, zbog prosvjeda građana, novi nogometni stadion u Freiburgu (otvoren 2022.) morao biti izgrađen na lokaciji koja je omogućavala razinu buke u skladu sa zakonom dopuštenim razinama. 

Nadalje, u blizini stadiona Maksimir postoji oko 800 mjesta za parking koja su pozicionirana najvećim dijelom na zapadnoj strani stadiona (kod ulaza na tribinu Sjever i Zapad) te kod okretišta Borongaj (sa južne strane stadiona). Sva su parkirna mjesta udaljena od ulaza na Sjevernu i Zapadnu tribinu najviše 400 metara. A stadion Maksimir trenutnog kapaciteta od 25.000 sjedećih mjesta (jer je Istočna tribina zatvorena) trebao bi imati minimalno 2.500 parkirnih mjesta.

Zbog činjenice da se nalazi u centru grada, loše prometne povezanosti te nedostatka mjesta za parking, sadašnja lokacija nogometnog stadiona, koji je dom GNK Dinamo, je neadekvatna. Iako je moguće napraviti podzemne ili nadzemne garaže sa 2.000 parkirnih mjesta oko stadiona potrebno je znati da bi izgradnja tih garaža koštala od 200 do 300 milijuna kuna (minimalno 100.000 kn po jednom parkirnom mjestu). A to je ogromna investicija.

Arhitekt Otto Barić 2019. o Maksimiru: „Stručna logika nalagala bi da se stadion tamo ne gradi ponajprije zbog prometa.“

O problematičnosti sadašnje lokacije na kojoj je smješten stadion, u studenom 2019., arhitekt Otto Barić je kazao sljedeće:

- Sentimentalno sam vezan uz Maksimir i mišljenja sam da bi on trebao ostati tamo gdje jest. Ima prostora da se sve napravi onako kako spada. Međutim to je sentiment, a nekakva stručna logika nalagala bi da se stadion tamo ne gradi ponajprije zbog prometa. Dovoljno je pogledati gdje su u Münchenu građeni, svaki u svoje vrijeme, Allianz Arena i Olimpijski stadion.

Dakle, po skromnom mišljenju potpisnika ovih redaka, glavno pitanje je na kojoj lokaciji u Zagrebu treba graditi novi stadion za 30.000-35.000, uzimajući sve pozitivne i negativne elemente za svaku od lokacija. I o tome treba prosuđivati racionalno, bez emocija i navijačkih strasti. Navijači su u pravilu subjektivni, pa se zato i zovu „navijači“, a ne „nezavisni nogometni eksperti“, a to se posebice odnosi na organizirane navijačke skupine (pa tako i na BBB). Međutim, navijače ne treba zaobilaziti, jer se nogomet zbog njih i igra. Stoga mišljenje navijača treba respektirati, ali im ne treba podilaziti, već iskreno prići i pokušati pomiriti sportske interese kluba (i navijača) sa interesima šire zajednice (grada, županije, države) - od kojih mnoge nogomet uopće ne zanima. Kao što smo već istaknuli, ti interesi ne moraju biti međusobno suprotstavljeni, već se mogu nadopunjavati.

BBB na utakmici Dinamo-Šibenik (3:0), 06.11.2022. Video: D.Z./PLUS

A da organizirani navijači itekako shvaćaju koliko mogu pridonijeti zajednici u kojoj danas žive vidljivo je iz humanitarnih akcija koje nerijetko organiziraju ili kroz pomaganje u kriznim situacijama (obrana od poplava, požara, potresa i sl). Poznato je da Dinamo ima kvalitetno organizirane navijače koji ulažu značajnu energiju u potpori svoga kluba, što je za svaku pohvalu, a to je vidljivo i iz priloženog video zapisa sa nedavno odigrane „manje“ prvenstvene utakmice protiv Šibenika, kao i iz video zapisa utakmice protiv Varaždina. O načinu navijanja BBB-a osvjedočio se i potpisnik ovih redaka i može se reći kako nije bilo nikakvih poruka (pjesama) mržnje prema ikome. Činjenica je da zagrebački BBB i šibenski Funcuti imaju dobre odnose, ali je svejedno bilo lijepo čuti skandiranje BBB-a u čast „svoga“ Šibenčanina Dražena Petrovića te pjesmu o doprinosu Šibenika u obrani u Domovinskom ratu. U svakom slučaju, to je bio navijački ambijent u kojem je bilo zadovoljstvo povesti sina Mislava (11 g.), koji je navijač Dinama i posebice Mislava Oršića. Naravno, u navijački ambijent u kojem se navija govorom mržnje (bez obzira od strane kojih navijača dolazio), a koji je nažalost prisutan u utakmicama između najjačih klubova, autor ovoga uratka nema motiva voditi svoga sina.

A Mislav je o izgradnji novog stadiona u Zagrebu rekao: „Tata, nije važno gdje će ga napraviti, samo neka ga konačno naprave!“

Nastavit će se...