Reakcije na članak o migracijama u Brodsko-posavskoj županiji pokrenule su polemiku o točnosti statistike i njezinoj interpretaciji.
REČE jedan čitatelj u komentarima na Facebook objavi zadnjeg članka da je statistika točan zbir netočnih podataka te da je analiza u tom članku besmislena. To je parafraziranje Marka Twaina. Istovremeno, jedan drugi u komentarima na portalu uspoređuje Hrvatsku s Velikom Britanijom, bivšom kolonijalnom velesilom, nazivajući isticanje pozitivnog migracijskog salda Brodsko-posavske županije u tom istom članku woke pozitivom, što god to značilo.
Nije netočno kada se kaže da se statističkim podacima može manipulirati i iskriviti stvarnost, no...
Pa krenimo redom. Nije netočno kada se kaže da se statističkim podacima može manipulirati i iskriviti stvarnost, no podaci koji su korišteni u članku su izvorno preuzeti iz priopćenja Državnog zavoda za statistiku (DZS) te su prikazani u najjednostavnijem obliku, kao apsolutni brojevi i postotci, kako bi bili što jasniji najširoj publici. Njihovu točnost određuju sami građani prijavom i objavom prebivališta.
Statističkim pokazateljima dopunjujemo opisivanje društvenih procesa i pojava, ukazujući na probleme od općeg interesa, čime potičemo promišljanja i raspravu koja može voditi k rješenjima tih problema i mogućim inicijativama. To je smisao ovog analiziranja.
Evo i jedne analogije na temu (ne)točnosti statističkih podataka. Naime, hrvatski sportaši su na Olimpijskim igrama u Parizu dosad osvojili 4 medalje: 2 zlata, 1 srebro, 1 bronca. Zbog toga su dospjeli do 16. mjesta na ljestvici uspješnosti, od 63 zemlje čiji sportaši su osvojili medalju. Međutim, iza njih su završile brojne reprezentacije sa znatno više medalja: npr. Brazil. Razlog za to je jednostavan. Zlato je većeg sjaja od srebra, a srebro od bronce. Bez obzira koliko neka reprezentacija imala srebrenih i brončanih medalja, one zlatne određuju poziciju na ljestvici. Tako je i s peticama u školi ili na fakultetu.
Zašto posljednjih godina poslodavci i Vlada ciljaju najviše na uvoz stranih radnika?
Nadalje, budući da se rađa sve manje djeca, sasvim je logično da javni sustavi, tržište rada, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a time i životni standard, u različitim omjerima mogu održati: veća participacija žena i mladih na tržištu rada, produljenje životnog vijeka i imigracija povratnika, potomaka iseljenih Hrvata i stranaca. Od svega navedenog, posljednjih godina poslodavci i Vlada ciljaju najviše na posljednje - uvoz stranih radnika. Zašto? Objašnjenje leži u tome da je to najbrži način zadovoljavanja golemih potreba za radnicima u vremenu velikih investicija, no to ne znači da je to i najbolji izbor jer integracija je mukotrpan i teško ostvariv proces. Dakle, očito su Nepalci i Filipinci, za razliku od Hrvata u inozemstvu, očekivano spremniji u tolikom broju doći u Hrvatsku za plaće i uvjete koji se ovdje nude. Da je odnos živorođenih i umrlih na razini otprije 30-40 godina, da nije bilo toliko iseljavanja i prijevremenih mirovina u međuvremenu, bilo bi drugačije.
To je opća slika, ali to i dalje ne znači da doslovno vrijedi i za Brodsko-posavsku županiju 2023. godine jer DZS nije objavio podatke o podrijetlu i državljanstvu imigranata po županijama. Vrlo moguće je da su saldo na pozitivnu stranu prevagnuli upravo azijski radnici zbog potreba lokalnih poslodavaca u prerađivačkoj industriji i graditeljstvu, no to točno ne znamo dok ne zatražimo detaljne podatke od DZS-a. Možda se od 2008. napokon poklopila godina povratnika koji su se doista i prijavili ovdje, posebno kad znamo koliko poduzetnici imaju posla.
Osim toga, bez obzira odakle su oni koji su ga prevagnuli, taj pozitivan migracijski saldo u našoj županiji je tanak u odnosu na većinu ostalih županija pa je lako mogao završiti u drugom smjeru. Tada ne bi bilo ovog članka jer bi sve bilo po starom – depopulacija u svakom smislu.
Hrvatska je usporedivija sa Slovenijom, Mađarskom, Češkom i Grčkom
Što se tiče pozivanje na tzv. woke pozitivu u kontekstu migracija, Hrvatska je ipak usporedivija sa Slovenijom, Mađarskom, Češkom i Grčkom. S tim zemljama dijelimo socijalističko nasljeđe, rentijersku ekonomiju i ekonomsku ovisnost o velikim trgovinskih partnerima. Ne sve sa svima. Da nam slijedi sudbina Velike Britanije, Francuske, Belgije ili Njemačke po pitanju multikulturalizma, manje je vjerojatno. Ne samo zbog izostanka kolonijalne prošlosti, već i zbog ekonomske snage Hrvatske. Ne zaboravimo i da val EU investiranja popušta.
Na kraju, najvažnije je da se iz tuđih lekcija nauči pouka. Prvenstveno da ne ovisimo u kratkom vremenu o velikom broju stranih radnika koji lako mogu stihijski izgraditi paralelne zajednice. Koliko god kvalitetna integracija i kod nas bila teško provediva, toliko će biti nužno učiniti sve napore kako se ne bi drastično narušila socijalna kohezija i funkcionalnost društva, što može voditi ozbiljnim socijalnim nemirima i dodatno rastakanju drušva. U tome mogu doprinijeti svi članovi našeg društva, predvođeni institucijama, poslodavcima i udrugama od kojih se očekuje da naprave najviše oko ove ozbiljne problematike.
