Ministar Šipić najavio je udvostručenje naknade za novorođenu djecu na 600 eura, dok lokalne zajednice pokazuju velike razlike u iznosima financijskih potpora.
PROŠLOG je tjedna Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva, najavio da bi novčana potpora za svako rođeno dijete od iduće godine trebala iznositi 600 eura, kako prenosi Jutarnji list. Drugim riječima, to bi značilo udvostručenje jer se trenutno preko Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za svako rođeno dijete isplaćuje jednokratna novčanu potporu u iznosu od 309,01 eura.
Demografske mjere na lokalnoj i županijskoj razini
Zadnjih 6 godina Ministarstvo demografije i iseljeništva (u svim svojim prethodnim nazivima) prikuplja podatke o demografskih mjerama na lokalnoj i županijskoj razini u svrhu informiranja građana o demografskim mjerama, poticanja primjera dobre prakse među općinama, upravnim gradovima i županijama te stvaranja baze podatka za istraživanja. Stoga nas je zanimalo koliku potporu za svako rođeno dijete isplaćuju Brodsko-posavska županija, Grad Slavonski Brod, Grad Nova Gradiška te 26 općina.
Isplaćuje li Brodsko-posavska županija ovu naknadu?
Tako dolazimo do spoznaje da Brodsko-posavska županija, kao i još 12 županija, takvu potporu ustvari ne isplaćuje. Istu isplaćuje 8 županija, uključujući Grad Zagreb. Najizdašnije potpore isplaćuje Zadarska sa 150 eura za prvo i drugo rođeno dijete te 675 eura za svako iduće. Među tih 8 županija je i Osječko-baranjska, jedina iz Slavonije, koja izdvaja 135 eura za svako rođeno dijete. Ovakvo stanje i nije iznenađujuće s obzirom na to da demografija, prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, izravno i nije među najvažnijim poslovima u djelokrugu županija, a Brodsko-posavska županija nema ni upravno tijelo za to područje, za razliku od nekih drugih županija, poput Vukovarsko-srijemske.
Od 28 jedinica lokalne samouprave u našoj županiji, Ministarstvo nema prikupljene podatke jedino od Općine Gornji Bogićevci. Ostalih 27 isplaćuje potporu za novorođenu djecu. Pritom se po izdašnosti ističe Općina Stara Gradiška u kojoj se isplaćuje 1.327 eura za prvo, 2.654 eura za drugo, 3.981 eura za treće, 5.308 eura za četvrto te 6.636 eura za peto i svako iduće dijete. Suprotno tome, Općina Nova Kapela se sa 133 eura ističe po najmanjem iznosu za svako rođeno dijete.
Grad Slavonski Brod za rođenje prvog djeteta isplaćuje 600 eura, dok Grad Nova Gradiška 400 eura. Zanimljivo je da su ispred njih općine Slavonski Šamac (664 eura), Gundinci (663 eura) i Okučani (650 eura). Recimo i da Općina Sibinj izdvaja 270 eura, a Općina Oriovac 398 eura. Općenito se najviše rađa prve djece (43,8 % u 2021.) pa ovakve brojke i ne čude (za detaljni prikaz za svako dijete pogledati ovdje). Znajući kakva je depopulacija u Slavoniji, koliki su troškovi života i da javnog novca ima za štošta drugo, s pravom se može reći da su to sve simbolični iznosi.
Grad Novska za treće i svako iduće dijete isplaćuje 10.000 eura
Što se tiče ostatka Hrvatske, spomenimo neke od ekstrema koji nisu simbolični. Primjerice, Općina Sali na Dugom otoku za rođenje svakog djeteta isplaćuje čak 7.963 eura; Grad Novska za treće i svako iduće dijete isplaćuje 10.000 eura; dok Općina Vir za prvo dijete izdvaja 2.000 eura, za drugo 3.500 eura, za treće 6.500 eura, za četvrto 13.000 eura te za peto i svako sljedeće dijete izdašnih 26.000 eura.
Naknade su ipak simbolične, ali pomažu u financijskom rasterećenju roditelja
Budući da je odluka o roditeljstvu intrinzično motivirana te je jednokratna novčana transakcija ne uvjetuje, novčana potpora za novorođenu djecu ipak predstavlja samo simboličan znak pažnje u važnom životnom trenutku, čije postojanje buduće roditelje neće motivirati da to i postanu, no poslužit će im za pokrivanje dijela troškova. Iznimke od toga su otočne općine i one periferne na kopnu s jako nepovoljnom dobnom strukturom stanovništva, izrazito negativnim demografskim procesima i manjkom životnih mogućnosti, u kojima očito ima novaca i političke volje da lokalne vlasti pokušavaju zadržati mlade s prilično izdašnim potporama. Sve ovo iznova podsjeća na činjenicu da na razini države nije nužna ujednačenost svih politika jer nemaju sva područja istu demografsku i ekonomsku sliku, ali da na razini države moraju postojati jasni ciljevi, planovi provedbe i strategije koje ne bi smjele ostati mrtvo slovo na papiru.
