POJAM antifašizma u zadnje se vrijeme rabi vrlo često u raznim kontekstima, a proteklih nekoliko dana vezano uz spomen na žrtve ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac i već drugu godinu za redom, trodnevnu komemoraciju antagoniziranih izaslanstava. Za stvarne antifašiste, posebice logoraše i njihove obitelji, to je uvredljiva činjenica, kao što su uvredljive i brojne situacije u Hrvatskoj u kojima se iz raznih razloga koketira s fašizmom i ustaštvom.

"Hrvatska je stvorena na temeljima antifašizma i jednako je volimo, mada neki žele monopol na domovinu i patriotizam. Ali oni ne prevrću po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama niti njihova djeca idu trbuhom za kruhom po svijetu. Hrvatski narod sada nažalost šuti, ne organizira prosvjede, koliko god za to ima razloga. Socijalnih".

Apsolutno osuđujuće prema takvim situacijama odnose se i dvije zadnje živuće antifašistkinje u Slavonskom Brodu, sudionice NOB-a, 91-godišnja Nada Radošević i 86-godišnja Vera Đukić, koje, premda su u poznim godinama, suvislo artikuliraju svoje stavove  o bivšim i sadašnjim vremenima, o razočarenjima i nadama.

Uz poslijepodnevnu kavicu prisjetile su se rane mladosti koja je uvijek lijepa pa i kad se živi u ratnom vihoru. Vera je već sa 13 godina postala SKOJ-evka, jer su oboje roditelja bili sudionici partizanskog pokreta. Iako jako mlada pomagala je, kaže, u podučavanju djece i žena po selima, dočekivanju ranjenika... Previše je mlada bila da bi se znala plašiti rata. "Kad je bila zadnja ofanziva 1944. godine, svi smo išli u Mađarsku. Pred Božić je pao snijeg, a mi smo pješačili, od Broda do Virovitice. Iz Mađarske smo, nakon par mjeseci vratili se u Zagreb i Zagrebačku brigadu" prisjeća se Vera.

Pet godina starija Nada, u to vrijeme, bila je članica komiteta SKOJ-a za kotar Slavonski Brod. Za djevojku izraslu u naprednoj, revolucionarnoj i slobodoumnoj obitelji, to je bio logičan put. U Brodskom Vinogorju, gdje je i rođena, s mladim istomišljenicima organizirala je ilegalne SKOJ-evske grupe, širila je ideju narodnooslobodilačkog pokreta, raznosila propagandne materijale. "Željeli smo novi i pravedniji društveni poredak, organizirali smo narodnu vlast, općinski, okružni komitet... Sve je to bilo na Dilju i u Kindrovu. U selima smo organizirali omladinske grupe... pomagali vojsci, bili smo logistika", kazala je Nada. S ponosom ističe kako je Brod bio najveća utvrda antifašističkog pokreta u cijeloj Slavoniji. A krenulo je puno ranije.

Slavonski Brod je bio najveća utvrda antifašističkog pokreta u cijeloj Slavoniji

"Radnički je pokret u Brodu bio jako snažan. Osim prijeratnog radničkog tribuna Đure  Đakovića, tu su bili Đuro Salaj, Zlatko Šnajder, Ivan Krndelj... revolucionari, pokretači ustanka i antifašističke borbe 1941.godine. Njih nije iznenadio raspad Kraljevine Jugoslavije  i okupacija zemlje, organizirali su se i već početkom srpnja iste godine osnovali Vojni komitet pripremajući ustanak. Tu su bili i braća Mišković, Sertić, Klaričić, Lalić, Brezičević, Nada Božić, Anka Bujak,... samo neki od brojnih Hrvata, komunista u Slavonskom Brodu, a bilo ih je  puno u Kindrovu, Podvinju, Slobodnici, Varošu, Lužanima, Toplju, Perkovcima... koji su spremno krenuli u općenarodni ustanak 22.lipnja 1941.godine.

"Brod je bio partizanski grad, što potvrđuju i dvije formirane brigade (25.i 4.) koje nose ime grada Broda. Iz Podvinja je poginulo 80 mladića, iz Brodskog Vinogorja mnogi se nisu vratili..." prisjećaju se dugogodišnje drugarice i prijateljice, svjedoci antifašističke borbe i vremena. Dodaju kako je zadnji partizanski borac s brodskog područja, Nikola Maričić, nedavno preminuo.

Nakon sedam desetljeća, sjećaju se imena, događaja, života, u, po njihovom uvjerenju, slobodnoj državi u kojoj je Brod postao značajan privredni centar ovoga kraja, sa Đakovićem, Drvnom industrijom, Jasinjem, Veterinarskom stanicom... S nostalgijom se sjećaju ravnopravnosti i pravednosti u bivšoj državi u kojoj je, kažu, bilo besplatno školovanje, zdravstvo, radnička odmarališta, stanovi za siromašne...

"Hrvatska je dio Europe koja je osnovana na vrijednostima antifašizma, koji se suprotstavlja svakom obliku rasizma, ksenofobije... Antifašizam je i svjetski demokratski pokret nastao kao reakcija na fašizam. Da je ekonomska situacija bolja, da su svi zaposleni, da su riješena egzistencijalna pitanja, da svi dobro žive... bilo bi manje nacionalizma"

Prva žena elektro zavarivač u Jugoslaviji 

Vera je, kao mlada djevojka, nakon udarničkog rada na prugama Brčko-Banovići i Šamac Sarajevo, završila kurs elektro zavarivača, kao prva djevojka u Jugoslaviji. "Radila sam u Đuri Đaković i obučavala ostale omladince tom poslu ovdje, u Zenici...

Nada je pak završila Pedagošku akademiju te kao nastavnica hrvatskog jezika i povijesti dočekala mirovinu u brodskoj osmoljetki I.G.Kovačić.

Sada već četvrt stoljeća žive u slobodnoj, suverenoj državi Hrvatskoj koja je nikla na temeljima antifašizma, vole ju i prihvaćaju, no smeta ih ignoriranje polustoljetnog društva i države - temelja iz kojeg je proizašla. Posebice su bolne situacije poput potonjih kada se, kako kažu, obilazak spomen područja Jasenovac koristi u političke svrhe i kada  neupitne žrtve fašizma i ustaškog zvjerstva ne mogu mirno počivati zbog postavljenih ploča poginulim HOS-ovcima s ustaškim pozdravom "za dom spremni". A zna se što su ustaše radile i kako su istrijebljivali Srbe, Židove, Rome i neistomišljenike Hrvate. Prvi put ove godine nismo išle u Jasenovac. To što se sada događa, mora vrijeđati zdrav razum svakog slobodnog čovjeka. Ne može nitko izjednačavati partizane i ustaše i anulirati vrijednost antifašističkog pokreta, čija su okosnica bili Hrvati. Današnja vlast je previše popustljiva prema  veličanju ustaštva, toleriraju marširanja crnokošuljaša po Zagrebu, ustaških povika na utakmicama, Tomsonovim koncertima, a takve su pojave sve prisutnije i na skupovima desnih stranaka pa i u porukama nekih svećenika" naglašavaju Vera i Nada.

Premda proteklih četvrt stoljeća susreću ljude koji osuđuju prošla vremena i kritiziraju sve što se događalo pola stoljeća u Jugoslaviji, kažu da se ne osjećaju manje vrijednima. Dapače, ponosne su što su sudionice vremena i borbe za bratstvo i jedinstvo svih naroda, za ravnopravnost...

"Hrvatska je stvorena na temeljima antifašizma i jednako je volimo, mada neki žele monopol na domovinu i patriotizam. Ali oni ne prevrću po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama niti njihova djeca idu trbuhom za kruhom po svijetu. Hrvatski narod sada nažalost šuti, ne organizira prosvjede, koliko god za to ima razloga. Socijalnih".

No, ove dvije žene ipak ne gube nadu za budućnost svoje domovine. "Hrvatska je dio Europe koja je osnovana na vrijednostima antifašizma, koji se suprotstavlja svakom obliku rasizma, ksenofobije... Antifašizam je i svjetski demokratski pokret nastao kao reakcija na fašizam. Da je ekonomska situacija bolja, da su svi zaposleni, da su riješena egzistencijalna pitanja, da svi dobro žive... bilo bi manje nacionalizma", zaključuju.

"Ipak, na kraju očekujemo da će buduće generacije argumentirano iznositi činjenice o bivšoj državi i vrijednostima antifašističkog pokreta te njegovati ono što je dobro, a osuditi ono što je bilo loše" rekle su posljednje živuće brodske antifašistkinje iz vremena NOB-a.

Mada današnja Udruga brodskih antifašista ima 60-ak članova, premalo ih je. Kažu. 

Grad Slavonski Brod je imao 78 nositelja spomenice NOB-e, pet narodnih heroja, dvije brigade i Diljski partizanski odred. U gradu je zabilježeno preko 430 žrtava (boraca NOB-a 157 i žrtava fašističkog terora 275 op.a.), a u selima od Lužana do Kopanice, 880 boraca i žrtava terora.