Castro je bio američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na Castra. Neuništivi Kubanac, međutim, ili na vlasti ili uz nju pakostio je čak jedanaestorici američkih predsjednika, od Eisenhowera do Obame.
FIDEL CASTRO, dugogodišnji kubanski čelnik, umro je u petak u 90. godini, objavila je kubanska televizija.
Kubanski revolucionar, koji je izgradio komunističku državu na samom pragu SAD-a i pet desetljeća prkosio moćnom susjedu, bio je lošeg zdravlja posljednjih godina. Teško je obolio 2006. godine, a vlast je predao dvije godine kasnije svom bratu Raulu Castru.
Posljednji govor Fidela Castra: "Vrijeme će doći za sve nas, ali kubanski narod će pobijediti"
Fidel Castro bio je komunistička ikona 20. stoljeća i povijest će ga pamtiti kao vođu koji je gotovo pola stoljeća bio trn u oku velikom američkom bratu sa sjevera, državnik kojega su obožavali i mrzili, divili mu se ili od njega strahovali.
Političar i revolucionar koji je obilježio 20. stoljeće
Analitičari i povjesničari vjeruju da će Castrovo ime ostati zapisano među vodećim političkim čelnicima 20. stoljeća, čija su se temeljna kretanja prelamala kroz Castrov život - komunistička revolucija, Hladni rat, svijet na rubu nuklearnog rata tijekom kubanske raketne krize 1962., suprotstavljenost Sjevera i Juga.
Na vlast je stigao komunističkom revolucijom 1959. godine, koju je predvodio uz pomoć brata i nasljednika Raula i još jedne komunističke ikone, legendarnog Argentinca Ernesta Che Guevare. Nije se pokolebao kad mu je prvi pokušaj, napadom na vojarnu Moncada 1953. godine, neslavno propao i kad je završio u zatvoru, a niti kada je poslije iskrcavanja 1956. naišao na žestok otpor i ostao na planinama sa svega šačicom boraca u gerilskom ratu protiv mnogobrojnijih Batistinih snaga.
I poslije pada Berlinskog zida 1989., Fidel je, kako mu i ime govori, ostao vjeran svojoj ideologiji kao reliktu prošlog vremena, a režim njegove otočne države u Karipskom moru preživio je kao jedino komunističko uređenje zapadne hemisfere, dok su drugi padali pred pobjedničkim pohodom globalizacijskog kapitala.
Sin imućnog španjolskog emigranta, rođen 13. kolovoza 1926. na imanju u istočnoj pokrajini Kube, Fidel Castro se školovao u isusovačkim školama, a zatim diplomirao pravo. Kao otvoreni protivnik korumpiranog diktatorskog režima tadašnjeg predsjednika Fulgenica Batiste pokrenuo je revoluciju na svome otoku koji je, prema nekim ocjenama, bio premalen za Castrove ambicije.
Pad komunizma u Europi teško je pogodio Kubu jer je raspadom Sovjetskog Saveza izgubila izvor pomoći i početkom 90-ih suočila se s teškim nestašicama. Planska ekonomija srušila se kao kula od karata. No Castro nije odustajao i tvrdoglavo je održavao vojni i ideološki karipski bunker, ne pristajući na kompromisni komunizam slobodnog tržišta kakvom golema Kina nije odoljela.
Unatoč tome, Kuba se mogla pohvaliti i nekim impresivnim postignućima. Castro je u zemlji iskorijenio nepismenost, a na razini besplatne zdravstvene skrbi Kubancima su mogli pozavidjeti i stanovnici nekih zapadnih zemalja.
Obožavao je Aleksandra Velikog, a uzore u govorništvu tražio je u antici pa je zbog svojih višesatnih govora stekao naziv "Demosten s Kariba". Spoznao je moć medija, napose televizije putem koje se obraćao Kubanacima i odašiljao verbalne napade osuđujući embargo što su ga one nametnule Kubi nakon revolucije.
Izjašnjavao se za jednakost, obrazovanje i zdravstvenu skrb za sve, no te blagodati, kao niti ranija nacionalizacija industrije i kolektivizacija poljoprivrede, nisu posve uspjele uvjeriti narod u besprijekornost njegova poslanja. Stoga se čvrstom rukom održavao na vlasti, a političke protivnike smještao na sigurno - iza zatvorske brave.
Komunistički čelnik koji je kršio ljudska prava
Komunističku revoluciju je želio i izvoziti pa je znao slati kubanske vojnike da oružjem podupru promjene u afričkim zemljama.
No Castro, koji se obračunao s tisućama svojih protivnika već po dolasku na vlast, nije se libio ni zatvoriti neke od najbližih suradnika, a dosje kršenja ljudskih prava u Castrovoj Kubi debljao se desetljećima i u takvoj su atmosferi naraštaji pokušavali sreću tražiti 'drugdje', riskirajući život u improviziranim plovilima, najčešće usmjerenima prema Floridi, u bijegu prema slobodi.
Rodbina i nasljednici žrtava Castrova režima, Kubanci koji su bježali pred revolucijom, bit će vjerojatno najžešći u pohodu na Kubu poslije Castra, smatraju analitičari.
Po procjenama, oko 650.000 Kubanaca živi u Miamiju na Floridi. Neki od njih ustrajno su pozivali SAD da vojno intervenira na Kubi, kako je to učinio u Iraku, umjesto da čeka da biologija učini svoje. No, nakon Kennedyjeva neuspjeha u Zaljevu svibnja, gdje se s američkom podrškom pokušala iskrcati privatna vojska protjeranih Kubanaca, sličnih pokušaja više nije bilo.
Nakon raketne krize izazvane postavljanjem sovjetskih raketa na Kubi, kada je svijet zaista plesao na rubu svenukleranog rata, Castro je definitivno postao američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na Castra. Neuništivi Kubanac, međutim, ili na vlasti ili uz nju pakostio je čak jedanaestorici američkih predsjednika, od Eisenhowera do Obame.
Njegova nevjerojatna životna žilavost pokazala se i u razdoblju od 2006. do 2008. godine kada je zbog teške bolesti jednu po jednu ovlast prenosio na nešto mlađeg brata Raula i kada je većina svjetskih medija pripremila 'in memoriam' tekstove, očekujući njegovu skorašnju smrt.
Castro se od tada povukao u političku mirovinu, ali se javnosti redovito obraćao svojim mislima o svjetskim pitanjima u komunističkom glasilu Granmi. U ožujku 2012. kamere svjetskih medija zabilježile su njegov susret s papom Benediktom XVI. koji je boravio u trodnevnom posjetu Kubi, a redovito se susretao i s drugim državnicima koji su posjećivali njegovu domovinu.
Nema nikakve dvojbe da su mnogi Kubanci prezirali Castra, ali drugi su ga iskreno voljeli. Za njih je bio David koji se usprotivio Golijatu.
Poznate Castrove izjave
Bio je poznat po izrazito dugačkim govorima koji su znali potrajati po nekoliko sati. Evo nekoliko njegovih rečenica iz različitih izjava i intervjua koje su ostale zapamćene:
"Osudite me, nije važno. Povijest će me odriješiti." - Fidel Castro 1953. kada se kao mladi odvjetnik branio na suđenju zbog gotovo samoubilačkog napada na vojarnu Moncada.
"Počeo sam revoluciju s 82 čovjeka. Kad bi to trebao ponovno, učinio bih to s 10 ili 15 i s apsolutnom vjerom. Nije važno koliko si mali ukoliko imaš vjere i plan djelovanja."- Castro 1959.
"Ne razmišljam da obrijem bradu, jer sam navikao na nju i moja brada znači mnogo toga mojoj zemlji. Kada ostvarimo obećanje dobre vlade ja ću obrijati bradu." - Castro 1959. u interviewu za CBS, 30 dana nakon revolucije:
"Revolucija nije med i mlijeko. Revolucije je borba između budućnosti i prošlosti." - Castro 1959.
"Davno sam došao do zaključka da posljednja žrtva koju moram napraviti za javno zdravlje je da prestanem pušiti. I uopće mi ne nedostaje puno." - Castro u prosincu 1985.
"Nikada nisam vidio kontradikciju između ideja koje me održavaju i ideja tog simbola, tog izvanrednog lika (Isus Krist)." - Castro 1985.
"Samo zamislite što bi se dogodilo u svijetu ukoliko bi socijalistička zajednica nestala... Kad bi to bilo moguće, a ja ne vjerujem da je moguće." - Castro 1989.
"Mi ne znamo ništa o tome. Mi, gospodo, iskreno, ne znamo ni koliko bismo naplatili." - Castro 1990. o razvoju međunarodnog turizma na Kubi.
"Moramo se držati činjenica i jednostavno rečeno, socijalistički tabor je propao." - Castro 1991.
"Nema ničega čudno u tome. Volio bih imati mnogo prilika da dočekam toliko značajne osobe kao što je ova." - Castro 1994., dok je objašnjavao državnički doček za Huga Chaveza u Havani nekoliko mjeseci nakon što je pušten iz zatvora zbog pokušaja puča 1992. Pet godina kasnije, Chavez je izabran za predsjednika Venecuele i postao je najbliži saveznik Fidela Castra.
"Te promjene (otvaranje međunarodnom turizmu, stranim investicijama, malo poduzetništvo, devizne doznake) imaju svoju društvenu cijenu, jer smo živjeli pod staklenim zvonom, potpuno aseptično, a sada smo okruženi virusima i bakterijama do točke odvraćanja pažnje i egoizma stvorenog kapitalističkim sistemom proizvodnje." - Castro 1998.
"Jedna od najvećih dobrobiti revolucije je da čak i naše prostitutke imaju maturu." - Castro redatelju Oliveru Stoneu u dokumentarnom filmu 'Comandante' 2003.
"Shvatio sam da bi moja prava sudbina bila rat koji bih vodio sa SAD-om." - Castro u dokumentarnom filmu 'Looking for Fidel' Olivera Stonea 2004.
"Evo zaključka do kojeg sam došao nakon toliko godina: među svim greškama koje smo napravili, najveća od njih svih je bila ta što smo vjerovali da netko doista zna kako izgraditi socijalizam... Kad god su rekli 'To je formula', mislili smo da znaju. Kao da se radi o liječniku." - Castro 2005.
"Ja sam zbilja sretan da sam doživio 80. Nikada to nisam očekivao, a ponajmanje imajući susjeda, najveću silu na svijetu, koji me pokušava ubiti svakoga dana." - Castro 2006. na samitu južnoameričkih predsjednika u Argentini.
"Ja neću niti težiti niti prihvatiti... položaj Predsjednika državnog Vijeća i Vrhovnog zapovjednika... To bi bila izdaja moje savjesti da prihvatim odgovornost koja zahjteva više mobilnosti i posvećenosti nego što sam fizički u stanju dati." - Castro prilikom objave davanja ostavke na mjesto predsjednika 2008.
"Mi nismo razvijena kapitalistička zemlja u krizi, čiji vođe luduju u potrazi za rješenjima usred depresije, inflacije, manjka tržišta i nezaposlenosti: mi jesmo i moramo biti socijalisti." - Castro u svojoj novinskoj kolumni 2008.
